ZADAR: PREDSTAVLJANJE KNJIGE ‘KOMUNISTIČKI PROGON I MUČENIŠTVO BLAŽENOGA ALOJZIJA STEPINCA’

Knjigu ‘Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca’ autora mons. dr. Jurja Batelje u svečanoj dvorani na Sveučilištu u Zadru u srijedu 7. veljače predstavili su mons. dr. Mile Bogović, prof. dr. Neda Aberle i autor dr. Batelja.

„U knjizi dr. Batelja prikazuje odnos Stepinca prema komunističkoj državi i odnos komunističkog sustava prema njemu. U tom sustavu Stepinac je vjerno pratio svoj narod na njegovom križnom putu i dorastao do sveca i mučenika. Istina u Hrvatskoj nije nepoznata, nego nepriznata, nema pravo koje bi trebala imati“ upozorio je mons. Bogović, istaknuvši da bi po zagovoru Stepinca trebalo provesti delažaciju hrvatske povijesti. „Tako su debele naslage laži na osobama i događajima iz naše povijesti.

Totalitarni sustavi, kakav je komunizam, gledaju kakva im ‘istina’ treba i takvu proizvode. U takvim sustavima sudstvo je organ za istrjebljenje političkih protivnika, pod izlikom kažnjavanja ratnih zločina. Tako je i Stepinac ubrojen među zločince. Put prema istini bio je zabranjen i zakrčen. Batelja je jedan od delažatora. U tome nam pomaže i papa Franjo time što je razgovor dignut na višu razinu, ne samo vjersku, nego i znanstvenu. Time se jača obostrani doseg istine. Stepinac je veći čim ga bolje upoznaš“ poručio je mons. Bogović, istaknuvši da u hrvatskom narodu „nema boljeg svjedoka kako se treba postaviti prema raznim ideološkim i političkim nastranostima. Teško je naći i u Europi čovjeka kojeg bismo u onim turbulentim godinama vidjeli ispred Stepinca“.

Stepinac je svijetli uzor po svom odnosu prema narodu i prema vjeri u teškom 20. st., „primjer kako se voli svoj narod a da to nikada ne vodi prema netrpeljivosti spram drugog naroda, kako se svjedoči svoja vjera a da se poštuje vjera svakog čovjeka“ rekao je mons. Bogović, istaknuvši da je Stepinac bio najdosljedniji u hrvatskom i vjerničkom svjedočenju. „Mnogi žele sačuvati lažne slike o Stepincu i našoj prošlosti. Teško je doći do istine, ali kada do nje dođeš, ona se ne prihvaća, nepoželjna je. Zato je potrebna delažacija. Stepinac je volio istinu, borio se za nju, govorio svojim tužiteljima da će odgovarati za laži pred Bogom i pred poviješću. Čovjek ima obveze prema istini. Treba je tražiti i kad se do nje dođe, kad se ona spozna, treba je prihvatiti. Stepinac se uvijek opirao pravu jačega da proizvodi sovju ‘istinu’ i nameće je drugima“ poručio je mons. Bogović.

Dr. Aberle je rekla da je život Stepinca bio određen za likvidaciju. Izbjegao je nekoliko atentata, a kad to nije uspjelo, na montiranom procesu učinili su pravno ubojstvo nevinog čovjeka. Za petogodišnjeg zatočeništva u Lepoglavi njegovo zdravstveno stanje bilo je zadovoljavajuće. Pretpostavlja se da je kardinal zadnje godine u Lepoglavi bio diskretno radioaktivno ozračen. Zbog toga se kasnije razvila bolest policitemija rubra vera. Agenti Udbe, Vinko Masle i Rifat Pašić, za što su naknadno bili svjedoci na crkvenom sudištu, u svom su se društvu više puta hvalili da su imali „veliki partijski zadatak i čast da truju kardinala Stepinca“ u Lepoglavi.  

Komunisti su trovali kardinala teškim metalima te je počeo pobolijevati po dolasku u Krašić: nesanica, glavobolja, bolovi u nogama i trbuhu, loš apetit, kašalj, tromboza itd. Počele su djelovati nus pojave trovanja teškim metalima i došlo je do simptoma multiorganskog zatajenja. U Krašiću su mu istočili 36 litara krvi. „Smrt kardinala Stepinca bila je polagana, bolna, vrlo mučna. Umirao je jako polako, tri dana je trajala smrtna agonija. Prema službenom nalazu, kardinal je umro od embolije plućnih vena. No medicinska analiza pokazuje da ta službena dijagnoza nije točna“ rekla je dr. Aberle.

Na obdukciji je nađen kamenac u mjehuru, teško oštećenje bubrega, jetre, puno patoloških nalaza. Sve je to potvrđivalo multirogansko zatajenje. Za sustavno trovanje dokazi su utvrđeni 1993. g., kad je izvršena ekshumacija. U službenom zapisniku Udbe piše da je bio balzamiran, konzerviran, no kad se otvorio lijes, on je bio destruiran. Oni su sve organe bacili. Čak i instrumente s kojima su radili za vrijeme obdukcije, da bi prikrili tragove, da ne bi moglo doći do analize toksikoloških nalaza. Stoga su uzete kosti za analizu kardinala i poslane su u međunarodni laboratorij, u Institut za sudsku medicinu u Rimu i za forenziku u Torontu.

Analiza kostiju kardinala pokazala je visoke koncentracije antimona, kroma, karmija, arsena i olova, jakih kardiotoksičnih agensa. Koncentracija olova u kostima bila je 23 puta veća od normalne vrijednosti, koncentracija kroma 22 puta veća od normalne, antimona 19 puta povećana, karmija 13 puta veća, a arsena četiri puta veća od normalnih vrijednosti. „To potvrđuje da je Stepinac bio trovan i da je njegova smrt mučenička. Možemo reći da su to nepobitni dokazi da je kardinal trovan. Izvršene su dodatne analize stručnjaka iz Instituta Ruđer Bošković. Analiziralo se tlo, voda, lijes, da ne bi bili vanjski čimbenici koji utječu na te koncentracije. I ti su nalazi bili normalnih vrijednosti. Smrt kardinala Stepinca, na temelju kliničke slike i obdukcijskog nalaza, nije bila nagla, kako je službeno navedeno, nego je bila uslijed multiorganskog zatajenja, uz osnovnu bolest policitemiju rubra veru, koja je bila dugotrajna, mučna i polagana. Oni koji su mu slomili tijelo, mislili su da će prikriti svoj zločin. Ali mrtve kardinalove kosti potvrđuju i poručuju da je mučeničku smrt podnio za Katoličku Crkvu i za vjernost dragom Bogu“ poručila je dr. Aberle.

Dr. Batelja je zahvalio vrhunskim stručnjacima iz Italije, SAD-a, Toronta, Zagreba, autoritetima iz toksikologije i drugih medicinskih znanosti, koji su dorađivali ono što je mons. Batelja napisao kao temeljni tekst, povezujući činjenice povijesnih izvora. Svi ti dokumenti predstavljeni su i obrađeni u poziciji za proglašenje blaženim i svetim kardinala Stepinca. Podsjetio je i kako je tzv. đavolji odvjetnik nastojao da Stepinčeva kauza ne prođe kao mučenička, iako su u Kongregaciji za svece svih sedam članova komisije glasovali u prilog mučeništva. Prelat je opet bio nezadovoljan pa je imenovao novu komisiju u kojoj su bila trojica novih članova. I ta su trojica glasala u prilog mučeništva. „To je jedna od rijetkih kauza u povijesti da je imala dvije provjere“ istaknuo je mons. Batelja.

„Kardinal Franjo Kuharić na jedno Stepinčevo je rekao: ‘Stepinčevim mrtvim tijelom postala je jača zemlja u kojoj on počiva’. To osjećamo i zato idemo hrabro i odvažno za svime što je Stepincu bilo sveto, veliko i za što je položio svoj život. Znao je da samo u slobodnom narodu može biti slobodna i Katolička Crkva. Prvotno je, dakle, teološki razlog. Zbog te vjernosti komunisti su na obdukciji u kardinalove vene uštrcali dvanaest litara karbolne kiseline i formalina. Nije nađen zapisnik s obdukcije, oni to zovu balzamiranje. Kasnije su rekli konzervacija, a radilo se o potpunom uništenju mrtvog Stepinčevog tijela“ rekao je mons. Batelja, poručivši: „Stojimo pred svjedočanstvom koje, poučeno Kristovom ljubavlju s križa, danas preko nas želi tu ljubav učiniti djelatnom u našem vremenu i društvu. U suživljenosti s Kristovom patnjom i križem, moguće je u životu i društvu podnositi sve nepravde koje nam se nanose, ali i sačuvati prizemnost duha, da se sačuva Kristovo ime na ovoj zemlji i u ovoj zemlji, s čijom ljubavlju se ne trguje, nego ako treba, za nju se ide i u smrt“.

Mons. Batelja je rekao da je u Zadru u župi Srca Isusova na Voštarnici bila prva javna tribina o Stepincu održana u hrvatskom narodu, a u Zadru je i prva crkva u Hrvatskoj posvećena bl. Alojziju, te je nadbiskupu Puljiću darovao Stepinčev misal s misnim tekstovima.

Na predstavljanju je sudjelovala i Claudia Stahl, njemačka sutkinja koja je posvjedočila da je po zagovoru bl. Stepinca položila sudački ispit. Zalaže se da se Stepinca proglasi zaštitnikom sudaca i odvjetnika. „Njemica sam, nisam hrvatskog podrijetla. Ponekad sam nailazila na ime kardinala Stepinca u Njemačkoj u kontekstu Trećeg Raicha. Kad je bio proglašen blaženim, čitala sam o jakoj kontroverzi oko njega. Shvatila sam da postoji kontroverza. Htjela sam znati istinu. To je bio poticaj da počnem istraživati o Stepincu. Nekoliko puta sam pročitala njegovo ime, ali u jednom trenutku htjela sam znati više. To je bio duhovni dodir. Tijekom istraživanja, vidjela sam da činjenice ne odgovaraju slici koja je o njemu plasirana.

Vidim kardinala Stepinca u njegovim sobicama u Krašiću. Osuđen, u kućnom pritvoru, izoliran, smrtno bolestan. Ali ipak, tako optimističan, strpljiv, vjeran Bogu i Svetom Ocu. Osam tjedana prije svoje smrti, priznao je u jednom pismu što je značila komunistička presuda za njega. Bilo je to jedini put u njegovom životu kad je to mogao očitovati. On, koji se nikad nije htio tužiti. Pisao je da je njegova osuda bila političko ubojstvo nevinog čovjeka i da je posljedica te osude bila da je njegov fizički život dospio na rub groba. To mora biti upozorenje svima nama pravnicima, cijelom pravosuđu. Zato ga molim kao zaštitnika i zagovornika sudaca, da sudimo uvijek neovisno, da zastupamo kao suci samo istinu i pravednost“ rekla je Stahl u obraćanju prisutnima.

Claudia Stahl je rođena u Hamburgu, živi u Berlinu, a kao sutkinja na upravnom sudu radi u Cottbusu, gradu 125 km udaljenom jugoistočno od Berlina. Kad se studirajući pravo pripremala za državni ispit, tražila je na internetu opet Stepinčevo ime i htjela je doznati više o njemu. Nabavila je stare knjige na engleskom i francuskom. Hrvatske knjige zbog jezika nije razumjela. Počela je 2008. g. učiti Hrvatski jezik koji izvrsno govori samo da bi mogla proučiti dokumente na temelju kojih bi saznala više i autentično o životu Stepinca. „Molila sam Alojzija za njegov zagovor i za njegovu pomoć na ispitu. Obećala sam mu da ću posjetiti njegov grob te da ću nešto i napisati o njemu. Uspjela sam na ispitu i dobila sam posao sutkinje. Taj uspjeh na ispitu je bio veliki znak i potresao me. Bio je dodir! Duhovni dodir!

Htjela sam, morala sam više znati o Alojziju. Htjela sam održati svoje obećanje. Zato sam počela učiti hrvatski u Berlinu, jer sam vidjela da bez znanja hrvatskog jezika neću razumjeti što je bilo s njim. Putovala sam u Hrvatsku, vidjela sam njegov grob u katedrali te dvije malene sobe i krevet u župnom dvoru u Krašiću, gdje je umro. Od samog početka, Krašić me najviše dirnuo. Prije osam godina sam postala sutkinja. To zahvaljujem dragom Bogu i bl. Alojziju. Nikad mu neću to zaboraviti. Sretna sam da sam mogla održati svoje obećanje, pokazati mu svoju zahvalnost. Kad sam bila na Stepinčevom grobu, jako me dirnulo vidjeti ljude koji su uvijek dolazili, neprestano. Neprestano dolaze. To me veseli. Stepinac je umro izoliran i sad svaki trenutak ima posjetitelja. On to zalužuje. On je vrlo vjeran prijatelj“ poručila je Stahl.

Prisutnima se obratio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Zahvalio je Stahl na svjedočanstvu rekavši: „To nas veseli, da Stepinac nije samo naš svetac, naš mučenik. On je zaista sveeuropski i katolički svetac“. Istaknuo je da je Stepinac živio otajstvo patnje koju je prihvatio poput Krista, svjestan da patnjom sudjeluje u spasenju svijeta. „Zahvalni smo za tog Božjeg viteza koji je bio jasan i glasan. U teškom vremenu rata i poraća upućivao svoju pastirsku riječ svima. Jedanaest godina nakon zatvora, na etape je pomalo umirao, od trovanja, u bolovima i patnjama. I u to vrijeme upućivao je svoju riječ, pisao je, odgovarao svima koj su mu pisali.

S kakvim je ponosom trpio za Crkvu i svoj narod?! Branio je Božja prava i ljudsko dostojanstvo“ rekao je nadbiskup, podsjetivši da je ovoga listopada, 20. godišnjica kako je sv. Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. g. Stepinca proglasio blaženim. To je datum kad se Stepinac branio pred komunističkim sudom u Zagrebu 1946. g., kad je osudio komunizam i najavio njegov kraj. Rekao je: ‘Volim umrijeti, nego im i za čas dati dojam da Crkva popušta. I to radi kukavnog zdravlja jednog biskupa’. Nadbiskup je ponovio Wojtiline riječi kako je u liku Stepinca sažeta „cijela tragedija koja je pogodila Europu 20. st., obilježenu velikim zlima fašizma, nacizma i komunizma. U kardinalu Stepincu blista u punini katolički odgovor: vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima potvrđena praštanjem, jedinstvom s Crkvom vođenom Petrovim nasljednikom“.

Dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, zahvalila je Batelji na njegovoj zadivljujućoj posvećenosti u rukopisima, materijalima i građi koje dokumentirano iznosi. Istaknula je da je Sveučilitše u Zadru počašćeno što je odabrano biti višestrukim domaćinom predstavljanja Bateljinih knjiga, da bi se promicala još dublja, veća i šira istina o Stepincu. „Ne susrećemo često ljude koji su cijeli svoj život, profesionalni život, posvetili krčenju puteva do istine, usmjereni samo na jedan cilj, kao što je to dr. Batelja.

Zadivljeni smo i zahvalni Vam što nam znanstvenim svjedočenjem i zbirom činjenica oštrite spoznaje i budite intelektualno čuvstvo, napose onima kojima su istina i laž iste boje“ rekla je dr. Vican, dodavši da su ljudi bl. Stepinca sa svojim saznanjima o njegovom mučeništvu držali skrovito u srcu, a tu su „kolektivnu šutnju neki drugi iskoristili za prekrivanje plaštevima laži i konstrukcijama kojekakvih mitova, opterećujući i tako teške puteve do istine“. „Vaša gorljiva istraživačka istinoljubivost iskazana u svakoj riječi knjige, razdanila je besmisao prekoravanja samih sebe zbog šutnje. Sve nas to učvršćuje u stavu da je istina jača kad je glasna. Naučili ste nas da, kad su putevi do istine bremeniti, tanki, nećemo se sklanjati s nje, nego živjeti po načelu podijeljene odgovornosti, jer je živa riječ najplodnosnija. Ostajemo domaćini vaše znanstvene riječi i dijaloga“ rekla je dr. Vican u obraćanju mons. Batelji.

U glazbenom dijelu večeri sudjelovao je Zbor Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar pod vodstvom prof. Grge Ivkovića. Program je vodio dr. don Zdenko Dundović.

Ines Grbić