Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda
1. Duže vremena pratim i čitam što uvažena novinarka gospođa Višnja Starešina piše o „Vježbama međunarodne zajednice u laboratoriju Balkana“, te pokušava razjasniti i protumačiti zagonetnu „Haašku formulu“ koja u biti nije tako komplicirana. I među prvima je ustvrdila da je međunarodno sudište u Haagu „u službi politike“. Ona je čak i u okolnostima kad se opominjalo i optuživalo one koji „ne poštuju haaški sud ili kritički pišu o njemu“ (slučaj novinara Josipa Jovića), pisala da je „sud preuzimao uloge koju su mu političari dodjeljivali“. I upozoravala na paradoks dvostrukih mjerila kod čega ono što se propisuje „malima ne vrijedi za velike“. Američki generali, na primjer, nisu podložni sudskim procesima.
Mi smo bili svjedoci kako se „haaškim sudom i ucjenjivalo“ RH porukama i pritiscima koji su stizali iz različitih središnjica za vrijeme pregovora s EU-om. Stoga je kardinal Kuharić govorio našim pregovaračima neka se ni pred kim „ne klanjaju i ne daju ucjenjivati“: Ni kreditima, ni obećanjima, ni ulaskom u EU. Sloboda se ne prodaje ni za kakvo blago, ostavili su nam stari Dubrovčani trajnu opomenu uklesanu u kamenu.
2. Gledom pak na ovu knjigu netko je rekao da je to „svojevrstan vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda. A taj sud je prikazan kao „arena za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile rat poslije rata”. A tomu ide u prilog mnoštvo medijskih napisa koji Hrvatsku “denunciraju kao fašističku zemlju”, a “Domovinski rat prikazuju kao građanski”. Autori takvih napisa služe „uhodanim stilom i omiljenim stigma“ iz prošloga sustava kad se pisalo o “rastućem nacionalizmu unutar Katoličke Crkve”, kao i o “klerofašizmu koji uzima sve više maha”.
Autorica je uz to pokazala i na slabosti državničke politike koja je procesom “detuđmanizacije” oslabila, a u tomu su bili angažirani “brojni kosovci unutra i izvan zemlje”. Stoga, zaslužuje pohvalu što je prilozima iz novije povijesti, posebice Domovinskoga rata “hrabro, jasno, argumentirano i oštroumno” iznijela bitne elemente vrlo složenoga mozaika događaja iz nedavne prošlosti (Ž. Tanjić). A ovom studijom opisala je uloga “KOS-a koji je stručno i lukavo upravljao procesima pred Haaškim sudom”. Posljednja presuda šestorici Hrvata iz BiH ostavlja dojam “kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.
3. Datum presude kad je “šestorka proglašena krivom”, a vrh JNA, koji je vodio planove okupacije i razaranja gradova i sela, amnestiran je kao “garant jugoslavenske sigurnosti”, bio je 29. studenoga (dan utemeljenja Jugoslavije). A slavna „oslobodilačka akcija Oluja“ (2005.), znamo, bila je zaustavljena pred Banja Lukom, u blizini Jajca gdje su udareni temelji te masonske tvorevine.
Često u romanima nalazimo rečenicu “da je svaka podudarnost slučajna”. Autorici čestitamo što je jasnom obradom “KOS-ovih krila” u završnom računu Haaškoga suda opisala i dokumentarno upozorila kako spomenuta podudarnost ima svoju utemeljenost: Kako zbog aktivnoga djelovanja KOS-a, koji u areni “obavještajnih službi” i danas aktivno vodi “rat poslije rata”, tako i zbog slabosti državnih institucija da otkriju i spriječe KOS-ovo razorno djelovanje. Autorici gospođi Višnji Starešina čestitamo, a predstavljačima zahvaljujemo.
Zadar, 6. veljače 2018.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski