Povodom 11. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u katedrali sv. Stošije u Zadru misu je predvodio katedralni župnik mons. Ivan Mustać. „Naš narod je imao san. Nekad je izgledao nemoguć: da ćemo imati slobodu, da ćemo slobodno moći ispovijedati svoju vjeru i biti što jesmo, da ćemo imati državu. Taj san se jednog dana ostvario. Nemojmo to nikad bagatelizirati, podcjenjivati. Svi koji su na tome radili i radi toga trpjeli, u bilo kojem dijelu svijeta bili, doprinijeli su tome. I misa je prilog molitve za njih koji su umrli, da počivaju u miru, a žive da Gospodin uzdrži“ istaknuo je mons. Mustać, naglasivši da je prvi hrvatski predsjednik simbol svega što je hrvatski narod sanjao, dosanjao, što je htio i ostvario. „Sjetimo se svih koji su umrli i poginuli za tu ideju, za sve znane i neznane koji su trpjeli cijeli svoj život, koji su nepravedno trpjeli kao nevini“ potaknuo je mons. Mustać. Istaknuo je da pravedniku i kad trpi Bogu neće uskratiti svoje naklonosti. „To se može protumačiti u životu i trpljenju Isusa. Bio je udaren, osuđen, pravedan na križu, ali Bog mu nije uskratio svoje ljubavi. Mnogi su prolazili križni put, zatvore od Golog otoka, Gradiške do Lepoglave. Sreo sam te ljude. Imali su brojne obitelji, živjeli su siromašno i oskudno, ali pri kraju svog života su rekli: „Za ničim ne žalimo; ni za trpljenjem, da sam nepravedno optužen. Moj život je ispunjen. Cijelo vrijeme trpljenja, zatvora, imao sam snagu: a to je vjera. Uvijek sam mogao imati oslonac u Bogu, ženi, djeci; i mogu umrijeti“ rekao je mons. Mustać istaknuvši veličinu Božjeg dara kad čovjek može vidjeti svoje potomstvo i vrijednosti koje iza njega ostaju. „Čovjek ne žali u svom životu ako se za nešto žrtvovao, ako je imao ideal za koji je trpio, živio i dao život. Obitelj takvoga može biti ponosna. Teško je, ali barem obitelj i najbliži ne smiju nikad izgubiti taj ponos zbog herojskog života i svjedočanstva. Nema većeg života, svjedočanstva i žrtve, nego davati svoj život za Božje, za drugoga, za dobro. Čovjek može živjeti u bilo kakvoj situaciji, ali biti vrlo miran. Mnogi su trpjeli kao ljudi, ali su imali sigurnost i mir. Jer trpjeti bez Boga je pakao, beznađe. Teško je imati nedaće u životu, a biti bez Boga, kad čovjek izgubi smisao, bez obzira koliko posjeduje“ rekao je mons. Mustać. Zato je naglasio Isusova blaženstva: blaženije je biti ožalošćen nego drugoga žalostiti, činiti pravdu nego nasilje, biti milosrdan nego u svoje ruke preuzimati pravdu. „Nema ništa ljepše u životu nego biti čovjek čistog srca. Radije biti progonjen, nego da drugi trpi nepravdu koju ćemo mi učiniti. Isus kaže da takav život ima budućnost, to govori o Božjem kraljevstvu i vječnom životu. Molimo da možemo živjeti kao vjernici – pa i trpjeti zbog toga“ poručio je katedralni župnik.
Ines Grbić