SVEČANA AKADEMIJA U ČAST BEZGREŠNE U SJEMENIŠTU ‘ZMAJEVIĆ’

„Još uvijek nismo iscrpili svu zaslugu kardinala Alojzija Stepinca. Hvala Bogu da se mladi u njegove riječi uživljavaju i igraju ga glumeći. To je sadržajno i lijepo i za naše vrijeme“ rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je sudjelovao na Svečanoj akademiji sjemeništaraca ‘Zmajevića’ u Zadru, u čijoj su dvorani uoči svetkovine Bezgrešne u utorak 7. prosinca sjemeništarci izveli dojmljivo snažan i kvalitetan scenski prikaz „U tebe se Gospodine uzdam“ autora fra Ive Perana. Među gledateljima su bili svećenici, redovnice te obitelji i prijatelji sjemeništarca. Svi su emotivno doživjeli vrhunsku izvedbu mladića u režiji umjetnice Milene Dundov. Mons. Puljić je čestitao sudionicima projekta za koji je ravnatelj sjemeništa don Čedomil Šupraha rekao da su sjemeništarci spremni kao prava glumačka družina ponoviti predstavu po želji bilo koje zainteresirane skupine, župe ili dekanata, u sjemeništu ili gostujući. „Izvrsno u svakom pogledu: sadržajno, glumački i kontekstulano“ rekao je mons. Puljić ističući aktualnost Stepinčeva života i poruka smatrajući da još uvijek nisu iscrpljene. Predstava donosi epizode iz Stepinčeva života od 1934. g. kad ga je papa Pio XI. imenovao biskupom koadjutorom zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera; uprizorena je služba koadjutora i Stepinčev razgovor s mons. Bauerom, godine do Drugog svjetskog rata i razgovori sa svojim tajnikom, kad npr. izražava sreću jer je Sveti Otac godinu od Petrova 1940. do Petrova 1941. g. proglasio Godinom hrvatskog naroda. Uprizoreno je i vrijeme socijalizma od 1945. g.; kad ga je tajnik obavijestio da se prikupljaju potpisi sa zahtjevom da bude osuđen na smrt, Stepinac je rekao: „Danas je Badnjak. To je božićni dar. Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo…“. Dok ga u novinama nazivaju bivšim zagrebačkim nadbiskupom i ratnim zločincem, Stepinac piše o kršćanskom odgoju mladeži i roditeljima da traže vjeronauk u školi. Sjemeništarac Ivan Jordan u ulozi Stepinca dočarao je i smirenost Stepinca pri uhićenju, a pred Blaževićem izražava čistu i mirnu savjest, smatrajući da ništa nije propustio učiniti što je trebao. Pokušali su ga izrugati i spominjanjem njegova bavljenja gospodarstvom, zaruka, na što Stepinac odgovara da je Bog ljubav a očituje se kroz brak i svećeničko posvećenje. Za oboje se treba dobro ispitati pa odlučiti. Prikazan je i Stepinčev boravak u kaznionici u Lepoglavi, saslušavanje i suđenje te boravak u župnoj kući u Krašiću. Na pitanje župnika Josipa Vranekovića otkud mu snaga, vedrina i darivanje za neprijatelje, Stepinac je rekao: časoslov, krunica, euharistija, adoracija, do nogu Učitelja. U završnoj sceni čuje se pjesma krašićke djece ‘Sred te se pećine’ te zvona zagrebačke katedrale koja su se oglasila nakon Stepinčeve smrti u predvečerje Gospe Lurdske 10. veljače 1960. g., kad je čvrsto držao blagoslovljenu svijeću u rukama ponavljajući Fiat voluntas tua. Pohvalna je i izvrsna scenografija, čiji su dijelovi brzo izmjenjivani za nove situacije, poput pročelja zagrebačke katedrale, sobe za saslušanje, kaznionice ili boravka u Krašiću. U pozadini su  prikazivane i autentične fotografije Stepinca. Tehničku realizaciju projekta pripremio je duhovnik sjemeništa don Stanislav Wielinski. U prigodnoj riječi ravnatelj Šupraha je podsjetio na prve akademije u tom prostoru na daskama koje su poslije ugrađene u vrata i prozore sjemenišne zgrade. Zahvalio je Gospi i Crkvi za zdrava usmjerenja prema duhovnom zvanju i odgoj svećenika i drugih intelektualaca koji su pohađali sjemenište. „Kardinal Stepinac nas je odgajao i učvršćivao u zvanju po mučeništvu u tamnici, a fra Ivo Peran, autor prikazanog teksta, također kandidat za oltar, kao naš ispovjednik u sjemeništu te odgojitelj franjevačkih kandidata koji su boravili u samostanu sv. Frane a s nama su bili u gimnaziji. S ponosom ih se sjećamo i molimo da ostanu uzori i zagovornici novih naraštaja“ rekao je don Čedomil, istaknuvši da su sjemništarci poruka  zbunjenoj generaciji kako je moguće da se mladi stave u školu Marijine duhovnosti i ideala.

Ines Grbić