SVEČANO OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN VOLONTERA U ZADARSKOM CARITASU

„Volim volontirati“ piše na zahvalnici caritasa zadarske nadbiskupije koju je povodom Međunarodnog dana volontera, koji se obilježava 5. prosinca, u Pučkoj kuhinji zadarskog caritasa u ponedjeljak 6. prosinca ravnatelj caritasa don Ivica Jurišić uručio osam volontera za nesebično volontiranje i najduže pomaganje programa caritasa. To su Anto Erceg, Rajka Rajčić, Božica Knez, Nikola Jurišić, Božo Radulović, Glorija Zrilić, Mirko Dominiković i Ivo Puljek. Oni rade s djecom u dnevnoj školi, s beskućnicima, odvoze hranu po kućama i drugo. Rezultat ustrajnog poziva ravnatelja Jurišića za volontiranjem je 15 volontera koji sustavno pomažu caritas. Njihov broj raste a volontiraju ljudi svih statusa: profesori, studenti, srednjoškolci, radnici, umirovljenici. Svjedočanstva volontera se nadmašuju u plemenitosti. Kad ne plovi morima svijeta, mladi pomorac Božo Radulović radi s djecom u Dnevnoj školi, u pomaganju zadaća i učenju, kao i student engleskog i francuskog Nikola Jurišić. „Prijateljica s fakulteta mi je rekla da to već dugo radi, a u sebi već dugo osjećam potrebu, želju i volju. Ove sam godine postao apsolvent i odlučio sam zbog svog slobodnog vremena svaki dan volontirati. Uz rad s engleskim jezikom, to su blizina, prisnost, znak pažnje, što djeci treba i odgovara im. To je ispunjenje koje je teško opisati. To se stvarno mora osjetiti. Mogu reći da je to ganuće, bliskost s njima, ali tko to ne osjeti ne može to razumijeti“ rekao je Jurišić. Rajka Rajčić, prof. filozofije i sociologije, trenutno je nezaposlena i zato je vrijeme odlučila posvetiti ljudima kojima to treba. „U životu sam stalno u tom smjeru, pomažem kome treba. U caritasu sam svaki dan, s djecom u dnevnoj školi dva puta tjedno. Pokušavamo im pomoći u socijalizaciji, koncentraciji, najčešće kroz igru. Nema ocjenjivanja, opušteno je, pa lakše shvaćaju. Puno primam od njih. Sad ćemo raditi figurice za Božić. Mi smo na ‘ti’, u školi i gradu kad se sretnemo. To mi je donijelo veliko zadovoljsto iznutra, ispunjena sam time. Puno dobivam i od beskućnika s kojima sam svaki dan i vrijeme zajedno provodimo. Tu je toliko zadovoljstvo. Rekli biste da ti ljudi imaju vile a ne da su beskućnici, kako se postavljaju u životu i koliko dobra vide svaki dan, iako su u takvoj situaciji“ rekla je Rajka. Umirovljenik Anto Erceg, otac četvero djece, ima veći kamion od Caritasovih i zato je ponudio razvoziti hranu. On je Vukovarac koji je nekad kao prognanik u Zadru primao pomoć caritasa, a sad kao volonter želi vratiti ljubav koju je primio u teškim trenucima koje je proživio. Volonter je postao i beskućnik Ivan koji tri puta dnevno odnosi obrok potrebnome kući. Rekao je: „Na to me potaknula ljubav prema ljudima. To je  svjetlost pred Bogom, mali plus kroz život, bliže Bogu. Što je čovjek bliže Bogu, to bolje. I kolege beskućnici pomažu što treba, tako se duhovno obnavljaju. Inače, s ljudima je teško komunicirati, koji su ranjivi kao srne – al’ se uvijek nađe neki dijalekt. Ljudi brzo izbjegavaju beskućnika, a i njih može zadesiti ta situacija. Ne razumiju dok ne vide. Život je uspon i pad, sad si gore, dolje, u sredini. Zahvaljujem ravnatelju don Ivici Jurišiću i zamjenici Mirjani Tadić. Oni su uz nas i mi uz njih. I tako ćemo ići naprijed“ rekao je Ivan, beskućnik koji koristi caritasovo Prenoćište i hrani se u Pučkoj kuhinji; počeo je rješavati svoj status, no želi pomoći caritasu. „Potpisao je s nama ugovor o volontiranju jer je prije dvije godine izašao Zakon o volontiranju. Htio je da sve bude regularno i u ugovoru. Mi smo mu dali povjerenje i on ga  zaista opravdava. Inače je uvijek bio na raspolaganju, što god je trebalo pomoći i bilo gdje poći, uvijek je bio spreman pomoći. To ga čini sretnim i ispunjava. Slobodnog vremena što ima, a sve mu je slobodno vrijeme, želi pomoći drugima, osjećajući sve ono što je caritas učinio za njega; zapravo, pomaže ljudima koji su preko caritasa pomagali njemu“ rekao je don Ivica. Nakon dodjele Zahvalnica, u Pučkoj kuhinji predstavnici vlasti predvođeni zadarskim županom Stipom Zrilićem dijelili su obrok potrebnima. Od dnevnih 260 obroka, don Ivica je upozorio na promjenu strukture korisnika: prije dvije godine obrok je primalo deset obitelji, a sad je to 50 obitelji. U pripremi obroka caritasovim kuharicama pomogao je i poznati zadarski profesionalni kuhar Renato Kraljev. Susret u Pučkoj kuhinji, iako u okruženju ljudi u potrebi, protekao je u plemenitim svjedočanstvima volontera i optimizmu kakvo može potaknuti samo zajedništvo i međusobno pomaganje.

Ines Grbić