Sveti Krševan – zaštitnik Zadra
1. Već više godina ne slavimo liturgiju svetoga Krševana u njegovoj drevnoj crkvi iz 12. Stoljeća, jer taj biser romaničke arhitekture bio je teško oštećen urušavanjem krovišta, pa je započela sanacija i obnova crkve. Nadam se da će biti i nastavljena i jednoga dana privedena kraju, kako bi crkva mogla biti korišten, ne samo u sakralne svrhe, već i za kulturne događaje ovoga grada, kao što su koncerti, izložbe, tribine, predavanja, predstavljanje knjiga i drugo. Posebice u kontekstu prije par godina pokrenutih „Krševanovih dana kršćanske kulture“ koji uobičajeno započinju uz svečanosti sv. Krševana i odvijaju se tijekom studenoga i prosinca, sve do blagdana svete Stošije.
Našim svetim zaštitnicima dugujemo puno toga što danas imamo; bogatu kulturnu ostavštinu po kojoj nas i drugi prepoznaju i cijene. U ovom tri tisuće godina starom gradu, koji od 4. stoljeća ima svoga biskupa, povijest je zaslugom vrijednih i marnih ljudi, posebice kršćanskoga nadahnuća tijekom 17 stoljeća namrla bogatu umjetničku baštinu arhitekture, slikarstva, kiparstva i zlatarstva. Naša obveza i poslanje je ne samo baštinjeno blago prenijeti mlađim naraštajima, već im pomagati riječju i primjerom da usvoje i u životu provode vrjednote pravednosti, poštenja, marljivosti, pobožnosti, zdravoga rodoljublja i čovjekoljublja; kao i vjernosti Božjim zapovijedima upisanim u srcu i savjesti svakog ljudskog bića. A u tomu nam pomažu dobri uzori svetih Božjih ugodnika, svetaca i mučenika koje nam liturgijski kalendar nudi i pruža.
2. Gradovi našega priobalja imaju svi redom zaštitnike za koje se može reći da su bili slavni muževi, kršćanski mučenici iz ranih stoljeća povijesti Crkve. Tako Kotorani imaju svetoga Tripuna, Dubrovčani sv. Vlaha, Splićani sv. Dujma, a mi Zadarni uz sv. Stošiju, Šimuna i Zoila i sv. Krševana; vrloga muža i rimskoga časnika koji je živio u drugoj polovici III. stoljeća. Znamo da je bio podanik cara Dioklecijana, a učenik Isusa iz Nazareta. I nije to smatrao nespojivim. Naprotiv, kao kršćanin on je hrabar i bio vrlo angažiran u vjeri i crkvenom životu. Vjeru je smatrao osobnom, ali ne privatnom stvari. Zato je u svom okruženju očitovao svoj stav prema Bogu čvrstom vjerom; prema svakom čovjeku odanom ljubavlju, a prema nositeljima vlasti iskrenim poštivanjem. Upravo radi takvoga opredjeljenja nije skrivao da je kršćanin. No, car koji se smatrao gospodarom života i smrti svojih podanika, smatrao se ugroženim, pa mu je poricao pravo na njegovo životno uvjerenje.
Ponudio mu je položaj namjesnika u jednoj od rimskih pokrajina, uz uvjet da se pokloni i oda čast kumirima, te da se odrekne vjere u Isusa Krista. Sveti Krševan nije to učinio. Naprotiv, hrabrio je progonjene kršćane u Rimu, a među njima je bila i sveta Stošija. Zbog toga je uslijedilo progonstvo u Akvileju gdje je Krševan stradao mučeničkom smrću, odsijecanjem glave. No, poznato nam je kako se kršćani iz toga doba nisu bojale takve smrti. Životnu ozbiljnost i opredjeljenje za Krista i njegovo evanđelje pokazali su i brojni Zadrani tijekom sedamnaest stoljeća života Crkve u ovome gradu. I ostavili neizbrisive tragove svoje vjernosti koju su pretočili u govor vjere oblikovane u umjetničkom bogatstvu zlatarstva, slikarstva, graditeljstva i kiparstva.
3. Kad danas razmišljamo o našim svetim zaštitnicima, kao i o našim pređima koji su ih štovali i slijedili, pitamo se kako su oni uspjeli -brojnim teškoćama usprkos- ostati vjerni savezu svojih otaca, te suprotiva silnih vjetrova juga i bure, s lijeva i s desna, ostati „driti ko kolone“?! Kako im je to uspjelo?! Današnja čitanja ponudila su nam odgovor na ta pitanja. Knjiga Mudrosti u prvom čitanju veli da je Božjega „pravednika mudrost vodila pravim stazama, pokazala mu Božje kraljevstvo i obdarila ga znanjem o svetinjama“. A kad su ga „lakomci pritijesnili, „mudrost mu je pomogla i sačuvala ga od neprijatelja, zaštitila od zasjeda i darovala mu pobjedu, kao i spoznaju da je bogobojaznost od svega jača“. Ona nije ostavila pravednika, nego ga je sa čuvala od grijeha. S njime je u tamnicu sišla te ga ni u okovima nije zapustila, dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlačiše i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vječnu.
Psalmist govori kako „anđeo Gospodnji spašava one, koji ga se boje“, pa poziva neka „veličaju njegovo sveto ime“ i „kušaju dobrotu Gospodnju“. Stoga apostol Pavao priznaje svome dragom učeniku Timoteju da je „prispjelo vrijeme odlaska“. Godine se nanizale da ni sam ne zna kad prije. Ali, s ponosom i zahvalnošću ističe kako je „dobar boj bio, trku završio, i vjeru sačuvao, pa očekuje „vijenac pravednosti koji će mu u onaj Dan darovati pravedan sudac“. Molimo danas neka sveti Krševan isprosi svima da ostanemo vjerni idealima i načelima kršćanskoga nauka. Neka nas prosvijetli i svojim milostima obdari i pomogne živjeti tako da uzmognemo na koncu ponoviti Pavlovu ispovijed: Dobar sam boj bio, trku završio i vjeru sačuvao! Sveti Krševane, moli za nas! Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 24. studenoga 2017.