Neka đakoni, koji će odsada služiti Crkvi, budu dar narodu i svijetu!
1. Zadarska Crkva danas zahvaljuje Bogu za četvoricu akolita koji su odlučili potpuno se posvetiti Božjoj službi u Crkvi njegovoj: Leopold Ninoslav Jagešić iz monaške zajednice benediktinaca, Ivan Jordan iz župe sv. Martina u Ljupču, Tomislav Končurat iz župe sv. Lovre u Kali, te Luka Šustić iz katedralne župe svete Stošije u Zadru. Svako ređenje otajstveni je događaj kojega možemo pratiti i razumjeti samo očima vjere. Ono nas uvodi u misterij Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: „Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite“. To se posebice osjeća u posvetnoj molitvi ređenja kada se Crkva obraća Bogu „darivatelju časti, djelitelju redova i rasporeditelju službi“ neka milostivo pogleda na sluge svoje koji će se posvetiti za službu đakona, te neka ih „darom svoje milosti ojača za vjerno vršenje službe“. Obred ređenja, dakle, pruža nam prigodu razmišljati o otajstvu Božjeg plana s ljudima.
Drago mi je što u ovoj prigodi mogu uz nazočne akolite, kandidate za đakonsko ređenje, pozdraviti u našoj prvostolnici i njihove roditelje, rodbinu, kolege i prijatelje; sjemenišne poglavare, svećenike i bogoslove, redovnike i redovnice, pjevače, sjemeništarce i sve vas braćo i sestre koji ste se okupili danas u našoj prvostolnici nazočiti ovom važnom liturgijskom događaju. Ovo ređenje odvija se na svetkovinu Krista Kralja kada završava crkvena liturgijska godina. Zašto je zadnja nedjelja liturgijske godine posvećena Kristu Kralju? Što zapravo znači kad kažemo Isus je naš kralj? Kakvo je njegovo kraljevstvo? U povijesti Izraela čitamo da su kraljevi bili uvođeni u službu svečanim pomazivanjem, kao što se čini kod ređenja svećenika i biskupa. Taj čin pomazanja značio je da je kralj bio posvećen u Božje ime upravljati izabranim narodom. Slikoviti opis i smisao kraljevske vlasti nalazimo u zavjernici našega kralja Dimitra-Zvonimira koga je okrunio papinski legat Gebizon (1076.) u crkvi sv. Petra u Solinu. Tamo piše: „Ja, Dimitar-Zvonimir, obvezujem se da ću krojiti pravdu..; štititi siromahe, udovice i siročad; odrediti zakonito vjenčanje prstenovanjem i svećeničkim blagoslovom, a sklopljenu (ženidbu) neću dopustiti da se razriješi. Protivit ću se prodavanju ljudi, te ću Božjom voljom biti pravedan u svemu ..“ (J. Kocijanić: Pape i hrvatski narod, Zagreb 1998., str. 261). Lijepo zvuči ova zavjernicu našega kralja Zvonimira na svetkovinu Krista Kralja, a u kontekstu ređenja novih službenika Crkve.
2. Ovi naši akoliti, po imenu Leopold Ninoslav, Ivan, Tomislav i Luka, učinit će danas svoju zavjernicu Kristu Kralju preda mnom, nazočnim klerom i pukom Božjim okupljenim u ovoj katedrali. Poznato nam je da Isusovo „kraljevstvo nije od ovoga svijeta“, te da nema ni teritorija, ni vojske, ni policije. Ono se događa prvenstveno u dušama onih koji prihvaćaju njegov zakon i njegove zapovijedi koje su sažete u one dvije: Ljubi Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom, a bližnjega svoga kao sebe samoga (Mt 22,37). On je, dakle, Kralj onih koji mu vjeruju svim bićem svojim i prihvaćaju njegovu vlast bez uvjeta i ograničenja. Zbog toga će svi koji ga budu slijedili na koncu vjekova čuti glas iz današnjeg evanđelja: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni“ (Mt 25, 34).
Budući da će naši đakoni ređenici biti „vojnici takvoga Kralja“ i glasonoše njegovih poruka, što bismo im danas poželjeli kod ovog ređenja? Poželimo im najprije neka budu vjerni i odani Kristu koji ih je odabrao još od utrobe majke njihove. Neka budu ljudi molitve, rada i reda. Onako kako je sv. Benedikt zamislio i pravilo monaškoga života sažeo u dvije riječi: moli i radi (ora et labora). Dragi Leopolde, Ivane, Tomislave i Luka molite i vi pobožno i sabrano; kako na Misi tako i uz molitvu časoslova. Neka vam sve u životu i radu bude u sabranosti i radosti duha. Ne zaboravljajte dnevno krunicu i čitanje Svetog Pisma. Molite i opet velim „molite da ne padnete u napast“ (Mt 26,41). Radite, molite i držite se reda! I budite u svemu ljudi rada, reda i molitve. Vi ste ovih dana položili Ispovijed vjere i potpisali Izjavu o svojevoljnom preuzimanju obveze celibata koja je sastavni dio đakonskog ređenja. Čuvajte ljiljan čistoće i molite na tu nakanu. Neka vas prirodni i instinktivni čovjek ne prevari ili zavede. Nosite kleričko odijelo i budite spremni podnositi i poruge „radi imena Isusova“ (Dj 5,41). Ne tražite sebe i svoje slave, već slavu Božju! Ne hvalisajte se, ni u razgovoru, ni u društvu, a pogotovu ne s propovjedaonice.
3. Kada doskora postanete đakonima, bit ćete ovlašteni dijeliti svete Tajne i navješćivati Riječ Božju. Vaše je prirodno mjesto na ambonu i za oltarom, a ne u sindikalnoj podružnici, ili u nekoj svjetovnoj političkoj organizaciji. Za vas nije ni porezna blagajna, a ni bankarska klupa; ili pak neko poljoprivredno dobro. Ne. Svete knjige i sveti poslovi vaše je područje zanimanja. Nikada se svećenici-političari nisu politikom posvetili. A kompromitirali su sebe i Crkvu bezbroj puta. Vi ste glasonoše velikoga Kralja (Lk 10,5) koji vas šalje na raskršća života. Vaša je „politika križ Isusov“, govorio je sveti Pio X. Ne koristite nikada propovjedaonicu za obračun s protivnicima. Budite plemeniti sluge i mudri upravitelji duša i savjesti koje su vam povjerene. Budite posebice prijatelji djece i mladih, starih i nemoćnih. I budite Bogu zahvalni što vas je nedostojne izabrao i pozvao među svoje učenike (Iv 15,16).
Nakon ovih uputa našim ređenicima obraćam se i vama, braćo i sestre, koji ste došli na ovu svečanost. Potičem i vas molite usrdno za ove kandidate kako bi bili svjesni onoga što rade. Kad se, naime, đakonu predaje evanđelje biskup mu veli: „Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj. Nastoj vjerovati što čitaš, učiti što vjeruješ, te živjeti što druge učiš“. To su znakovite riječi koje nas ispunjavaju radošću i strahopoštovanjem. Njegova je milost što su ovi akoliti izrekli maloprije svjesno, slobodno i odlučno svoj: „Evo me!“ Poželimo im neka budu na visini zadataka koje im Crkva povjerava. Neka im molitva Božanskog časoslova pomaže biti svjesni onoga što rade, i da druge uče što i sami vjeruju. Kada se za koji trenutak budu prostrli na zemlju, mi ćemo usrdno moliti neka ih Duh Sveti obuče silom odozgora.
4. Svoju molitvu upućujemo nebeskoj Crkvi, posebice našim svetim zadarskim zaštitnicima, neka ih obdare poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. Naša žarka i iskrena molitva nebeskoj Crkvi izraz je naše nemoći, ali i zaufane želje i molitve za ove Božje odabranike. Sudjelujmo, dakle, sabrano molitvom i pjesmom kod ovog svetog obreda ređenja. Jer, ono je dar Crkvi, braći, društvu i svijetu.
Molimo neka i oni budu dar Crkvi i narodu: dar ljubavi bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja. I neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju u župama sv. Josipa, sv. Martina, sv. Lovre i sv. Stošije. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 26. studenog 2017.
Kandidati za đakonsko ređenje 26. studenog 2017.:
Benediktinac o. Leopold Ninoslav Jagešić, (rođen 1976.), sin Ante i Ivke rođene Keretić. Roditelji su mu preselili iz župe sv. Josipa u Zenici u Varaždin. Ima dva brata (Slavko i Zdenko) i dvije sestre (Nedjeljka i Zdenka). Teologiju je nakon Visoke katehetske škole u Zadru nastavio i završio u Rimu (Pastoralna teologija).
Ivan Jordan, sin Zdravka i Kosovke rođ. Matić, rodom iz župe sv. Martina u Ljupču (rođen 1992.). Ima brata Marina i sestru Anđelu. Nakon sjemeništa i klasične gimnazije nastavio je studij teologije u Rijeci i u Splitu gdje je diplomirao ove godine.
Tomislav Končurat sin Gojka i Neri, rođ. Perin, rodom iz župe sv. Lovre u Kali (rođen 1981.). Ima brata Boška. Nakon završene srednje škole u Zadru, zapošljava se i radi nekoliko godina u ugostiteljstvu, a onda se odlučuje za studij teologiji koji završava u Rijeci diplomom 2017. godine.
Luka Šustić (rođen 1992.) sin Branimira i Nevenke r. Drača, ima sestru Donatelu. Roditelji mu žive na području katedralne župe sv. Stošije. Nakon završene klasične gimnazije u Zadru nastavlja studij teologije u Rijeci gdje postiže diplomu 2017. godine.