Prof. dr. Tihomil Maštrović, glavni ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koji je tu glavnu kulturnu ustanovu u Hrvatskoj otvorio korisnicima 24 sata dnevno i pokrenuo digitalizaciju brojne baštine, gostovao je u srijedu 1. prosinca u svom rodnom gradu na susretu “Večer u knjižari” u knjižari ‘Verbum’ u Zadru. „Nacionalna i sveučilišna knjižnica je referentna ustanova i važno mjesto koje čuva nacionalnu memoriju, povezuje cijele sustave, integrira sustave knjižnica u Hrvatskoj i povezuje ih s europskima. Nacionalna knjižnica je u svim uljuđenim zemljama najvažnija kulturna ustanova. Svatko u Parizu zna za Bibliotheque Nationale de France, u Londonu je British Library, u Njemačkoj Deutsche Nationalbibliothek, u Austriji Österreichische Nationalbibliothek, u Italiji Biblioteca Nazionale Italiana… U svim zemljama te su ustanove prepoznatljive jer se u njima čuva povijesno pamćenje jednog naroda. U NSK se stječe naobrazba i započinju civilizacijski mostovi koji povezuju kulturu jednog naroda s drugima“ rekao je dr. Maštrović na susretu koji je moderirala Ines Grbić. Hrvatska književnost i kultura imaju dvije bitne sastavnice: panslavensku, dugo nazočnu u Hrvata i svehrvatsku. Obje paraleno postoje i imaju predstavnike. „Juraj Križanić je zanesen idejom slavenskog zajedništva, ta vrsta političke utopije je konstanta hrvatske kulture i političke znanosti. Nasuprot njemu Pavao Ritter Vitezović afirmira hrvatsko ime i u temeljima je preporoda. U preporodu Ljudevit Gaj vidu južnoslavensku zajednicu. No u hrvatskom narodnom preporodu je i zadarska filološka škola na čelu s Antom Kuzmanićem i Šimom Starčevićem. Dok je Gaj sanjao veliku Iliriju, vrst Jugoslavije, Kuzmanić i oponenti Gaju oko književnog časopisa ‘Kolo’ zagovarali su kroatizam. Ideja kroatizma znači da Hrvati trebaju govoriti jezikom koji je najrasprostranjeniji, a to je štokavska ikavica. To je najstariji govor i ogromna količina baštine je pisana ikavicom“ rekao je dr. Maštrović istaknuvši da bi bilo pogrešno izbaciti panhrvatsku i panslavensku vertikalu. „Obje govore o bogatstvu našeg kulturnog i političkog nasljeđa. Zato danas ne bi trebalo napraviti grešku koja se radila u bivšoj državi i ideologiji. Kriterij znanosti je zagovaranje istine; činjenice moraju biti kriterij uvrštavanja kulturoloških podataka u javnu svijest i znanje. Svi smo suočeni s pitanjima odgovrnosti. Za narod nema ladice. Za narod treba uvijek raditi. Pitanje je ljudskog dostojanstva jesmo li dorasli odgovornosti koju imamo kao znanstvenici, odgovorni i ozbiljni ljudi, da u svakom trenutku svjedočimo istinu“ istaknuo je dr. Maštrović.
Govoreći o jeziku poručio je da smo svi obvezni skrbiti o njemu i treba nam biti u svijesti. „Nebriga o jeziku znači nebriga o samom sebi. Jezik je ključno mjesto identiteta. Odnos prema riječima može se dobro upoznati kod Francuza. Kad se dva školovana Francuza nađu i razgovaraju sat vremena, barem deset minuta je o jeziku. U jeziku se čuva povijest naroda“ rekao je dr. Maštrović. Istaknuo je da je 1. rujna 2008. g., na inicijativu NSK, međunarodno priznat Hrvatski jezik. „Tu činjenicu znaju filolozi ali i danas se sramotno šuti i ne kaže što se zapravo dogodilo. Mnogi naši stariji filolozi imaju problema s vlastitom prošlošću. Čini mi se da smo svi zarobljenici njihovih bibliografija, biografija, njihove prošlosti. Ti ljudi su svojevremeno pisali i govorili drugačije. Međunarodno priznanje Hrvatskog jezika, u narodu u kojem je jal nažalost česta osobina, nije imalo odjeka koji bi moralo imati“ upozorio je dr. Maštrović. Nedavno je Bruxellesu jedan državni činovnik rekao kako je normalno da će u EU, nakon što Hrvatska bude primljena, službeni jezik u Uniji biti Hrvatski. „Ta je odluka došla na temelju nečega. Taj je čovjek pogledao u međunarodne standarde, ozbiljne činjenice koje međunarodno tijelo kao što je Registraion authority u Washingtonu ima i utvrdio da postoji samostalni Hrvatski jezik kao i mnogi drugi na svijetu i da nema problema da to bude i službeni jezik u EU“ rekao je dr. Maštrović. Kao dekan Hrvatskih studija doprinio je organizaciji tamošnjeg studija novinarsta na kojem čak tri kolegija govore o etici novinarstva. „Baš je novinarstvo, koje bi trebalo prenositi istinu, često instrument nekih drugih namjera, a najmanje istine. U prenošenju činjenica koje ne odgovaraju istini događa se da transmisija vrijednosti postaje problematična. Poguban je utjecaj poluinformacija, netočnih, tendencioznih i izmišljenih informacija. Živimo u vremenu ekspanzije medija i njihova utjecaja na ljude i to nas treba zabrinjavati“ upozorio je dr. Maštrović. Idejni je začetnik realizacije projekta ‘Perivoja od slave’ u parku kod crkve Gospe od Zdravlja u Zadru gdje su postavljena poprsja istaknutih hrvatskih velikana književnosti, Zadrana. Kriterij je bio da se poprsja tih ljudi mogu postaviti bilo gdje u Hrvatskoj a da pri tome nije narušen kriterij izvrsnosti te osobe i njenog značaja za cijelu hrvatsku kulturu. „Htjeli smo reći da je doprinos Zadra hrvatskoj kulturi iznimno velik, daleko veći nego se dotad mislilo; i da će podizanjem tih spomenika u javnoj svijesti i znanju, važnost tog povijesnog hrvatskog nasljeđa Zadra biti jasnije prepoznata; da to bude škola, mjesto gdje se mogu educirati ljudi o vlastitom identitetu, svojoj tradiciji. Zato me raduje kad u tom perivoju vidim učitelje kako djeci pričaju o zadarskim kulturnim vrijednostima i ljudima koji su ostavili važne tragove za cijelu Hrvatsku“ rekao je dr. Maštrović.
Ines Grbić