STRUČNI SKUP VJEROUČITELJA ZADARSKE NADBISKUPIJE

Stručni skup za vjeroučitelje zadarske nadbiskupije o temi „Suvremeni govor o Božjim zapovijedima“ održan je u subotu 27. studenog u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Dr. Božo Lujić, pročelnik katedre Svetog Pisma Starog zavjeta na zagrebačkom KBF-u izlagao je o temi ‘Suvremenost biblijskog govora o zapovijedima’ te ‘Božje zapovijedi – izvor etičnosti i moralnosti u suvremenom svijetu’. „Današnje vrijeme je uvelike određeno nastojanjem odstranjivanja Boga iz svijeta kao osnovne prepreke za razvitak  slobodnog čovjeka. Nikakvi zakoni i zapovijedi ne vrijede. Čovjek je sam sebi postao zakon. Rezultat takva poimanja je nov način ponašanja koje nema nikakvih ograničenja i načela koja bi je obvezivala. Sve je jači svijet bez Boga koji čovjeka vuče u svijet bez čovječna čovjeka“ rekao je dr. Lujić dodavši da je govor o zapovijedima danas neaktualan i današnji ga čovjek nerado sluša. Zapovijedi u čovjeka ne pobuđuju strahopoštovanje jer iza zapovijedi ne stoji primjeren autoritet koji bi štitio dostojanstvo zapovijedi. „Zato osjećamo poteškoće ako ljudima trebamo govoriti o zapovijedima i pokušati im razumski utemeljiti važnost njihova opsluživanja“ rekao je predavač. Stoga je osobito važno znati pokazati kako je život bez zapovijedi i zakona u potpunosti nemoguć. „Božje zapovijedi štite život i stvaraju prostor slobode, ali to je teško objasniti mladima jer se njima čini da im zapovijedi i zakoni ukrućuju život i smanjuju prostor slobode. Zato je teško obrazložiti zašto bi trebalo uvažavati Božje zapovijedi, kad se u svijetu osjeća manjak vjere u Boga i potisnutost Boga iz života čovjeka“ rekao je dr. Lujić istaknuvši: „Božje zapovijedi su izvor etičnosti i moralnosti. S biblijskog gledišta često se reduciraju na Dekalog, što nije u potpunosti krivo, ali ni sasvim ispravno. Nije sva biblijska poruka sadržana u Dekalogu ali nije ni Dekalog zastario kodeks ljudskog ponašanja“ rekao je predavač. Naziv Dekalog potječe od hebrejskoga ‘aseret haddebarim’ što znači Deset riječi. „Zapovijedi su zapravo riječi a ne dekreti, zakoni, propisi u današnjem smislu riječi. Dekalog su više proročke riječi stavljene u ozračje Boga osloboditelja i predstavlja konkretizirani izraz saveza između Gospodina i naroda. Dekalog je napisan za narod i čovjeka pojedinca, a ne kao sustav zakona za discipliniranje čovjeka. Deset Božjih riječi nije čovjekovo iznašašće nego Božja objava koja uključuje sve ljude i sva vremena. Razlika Dekaloga i drugih zakona je u tome što je Dekalog skup općih zakona koji vrijede za sva vremena, sve ljude i gotovo sva područja života, dok su drugi zakoni vezani za jedno vrijeme i pojedine skupine ljudi. Mnogi drže da je Dekalog katekizam morala i etike za sve ljude i predstavlja vrhunsku sintezu teologije, antropologije i sociologije“ istaknuo je dr. Lujić dodavši da je teološki ustroj Dekaloga označen kao deset Riječi koje je Bog uputio ljudima. „Ne bi se smjelo zaboraviti na tu činjenicu. U originalnom tekstu ne stoji zakon nego riječi. To je od presudne važnosti jer Bog s pomoću Dekaloga želi uspostaviti zdravu komunikaciju između sebe i ljudi te ljudi međusobno. Odnos između ljudi i Boga temelji se na dijalogu te se to traži i za čovjekov odnos prema drugim ljudima“ rekao je dr. Lujić.

Zapovijedi se dijele u dvije skupine; prvi ih je počeo razlikovati sv. Augustin koji je prve tri nazvao religioznima a drugih sedam moralnima. Prve određuju odnos prema Bogu a drugih sedam odnos prema bližnjemu. „Ne bi se smjelo izgubiti iz vida i da uvod u Dekalog u Knjizi Ponovljenog zakona obrađuje kontekst izbavljenja naroda iz Egipta. Zapovijedi su obučene u ruho Božje spasiteljske djelatnosti koja kao proizvod ima slobodu za čovjeka. S gledišta Novog Zavjeta Dekalog se nalazi u novoj verziji u Isusovu Govoru na gori gdje je Isus u Mojsijevu duhu, ali daleko veći od Mojsija, izložio novi Dekalog. Uvod u njega čine Blaženstva koja imaju trodjelnu strukturu: „Blago!“ ili „Sretni su!“; čovjekovo sadašnje stanje te teološki pasiv jer pretpostavlja Božji pothvat koji radikalno mijenja stanje nabolje“ rekao je dr. Lujić istaknuvši da se u okviru Govora na Gori nalazi i Zapovijed ljubavi koja u sebi u potpunosti sadrži Dekalog. Prve tri zapovijedi Dekaloga odnose se na zapovijed ljubavi prema Bogu, a drugih sedam uređuju odnos prema čovjeku i čine zapovijed ljubavi prema bližnjemu. „Ljubav prema Bogu izriče da je komunikacija prema Bogu moguća samo preko središta čovjekove osobe; da je ljubav duboko osobna stvarnost te da čovjek može s Bogom komunicirati jezikom ljubavi jer Bog razumije jedino taj jezik“ rekao je dr. Lujić. Novo u toj zapovijedi je da je kriterij ljubavi prema drugome ljubav prema vlastitom biću. „Najrevolucionarnije što je Isus donio je kategorija bližnjega kao objekta ljubavi. Treba ljubiti bližnjega, a bližnji nije određen pripadnošću krvi ni narodu nego ga određuje nevolja. Moj bližnji je čovjek koji je u nevolji i koji od mene treba i očekuje pomoć. Ja sam bližnji onome koji se nalazi u nevolji bez obzira na pripadnost vjeri ili naciji. S tom zapovijedi nastala je nova Isusova pedagogija u odnosu prema ljudima u kojoj glavnu riječ igra čovjekova nevolja i potreba, a to su univerzalne kategorije. To onda u čovjekovo djelovanje uključuje sve ljude. U Novom zavjetu zapovijedi su nutarnji imperativi koji dolaze iz čovjekove nutrine, a nisu nametnuti čovjeku izvana“ zaključio je dr. Lujić poručivši: „Samo ljubav mijenja čovjeka – i ništa drugo. Samo zalaganjem vlastitog srca možemo nešto učiniti u školama, župama, fakultetima ili bilo gdje. Od ljubavi polazimo u stvaranju boljeg, zdravijeg i zahvalnijeg čovjeka“-

Nakon molitveno – meditativnog početka prigodne riječi su uputili don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda zadarske nadbiskupije i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Svatko od vas kao navjestitelj Božje riječi i tumač Božjih zapovijedi svjestan je važnosti, odgovornosti ali i ljepote onoga što su nam Crkva i Bog povjerili u vremenu u kojem živimo i radimo. Zato bih vas zaista ohrabrio, usprkos svega što doživljavate, čujete i s čime se suočavate, usprkos teškoća i brojnih nejasnoća s kojima se susrećete vi i oni koji su  vam povjereni u razredima“ poručio je mons. Puljić vjeroučiteljima poželjevši im da budu buditelji nade te tumači Božje riječi, ne samo na satu nego i svojim životom i drugim poticajima koje će činiti. Na skupu su održane i pedagoške radionice po stručnim vijećima o temi ‘Dekalog u metodičkoj obradi prema vjeronaučnom programu’.

Ines Grbić