Na 65. obljetnicu ubojstva svećenika Zadarske nadbiskupije don Eugena Šutrina (1914. Luka – 1945. Privlaka) misu u župnoj crkvi Sv. Stjepana prvomučenika u Šutrinovoj rodnoj župi Luka na Dugom otoku u petak 26. studenog predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Misa je služena za pokoj njegove duše i svih žrtava komunističkog jednoumlja. Misi je prethodila Večernja za pokojne a nakon mise nadbiskup je predvodio molitvu odrješenja na groblju pokraj župne crkve gdje se nalazi kapela u kojoj počiva tijelo don Eugena. Dana 26. studenog 1945. g. komunisti su ubili don Eugena kao župnika Privlake u kojoj je služio šest dana. Uhvaćen na prijevaru s pozivom da podijeli sakrament bolesničkog pomazanja ‘bolesnoj’ majci koju je konj smrtno udario, dvojica komunista odveli su ga u noć i ubili s dva hitca u glavu. Želeći sakriti zločin don Eugenovu reverendu su napunili kamenjem i tijelo bacili u more, a sutradan su ga mještani pronašli uz morsku obalu. Tijelo don Eugena prevezeno je u rodnu Luku gdje je pokopan u obiteljsku grobnicu. Ispratili su ga rodbina i brojni svećenici, Lučani i iz susjednih župa Dugog otoka te vjernici Molata i Privlake. Prije dolaska u Privlaku don Eugen je bio župnik Molata gdje je pomagao zatvorenicima u talijanskom logoru i bio veza s njihovim obiteljima. Zatvorenici su ga prozvali ‘naš anđeo’ zbog njegovog čovještva i ljubavi za druge bez obzira na vjersko i političko uvjerenje. U privlačkoj šumi Sebačevo gdje je ubijen nalazi se spomen ploča. “Don Eugen je zauzeo časno mjesto u povorci kršćanskih mučenika u dugoj povijesti Crkve i hrvatskog naroda” rekao je nadbiskup Puljić istaknuvši da je bio pravi Kristov mučenik, žrtva svećeničkog zvanja i mržnje prema Crkvi, žrtva ljudi koji su bili u službi Zloga. Don Eugen je ubijen samo zato što je bio svećenik. Publicist don Žarko Brzić je zapisao: Tako je u 31. godini života okrutno završila zemaljska povijest vjernog Isusova svećenika kojem je jedina ‘krivnja’ bila što je bio katolički svećenik.
Svakog mora potresti kad se nalazi na mjestu gdje strada nevini čovjek, rekao je mons. Puljić. Istovremeno se javlja ponos gledajući na ta stradanja očima vjere (‘tvojim se vjernima život mijenja, a ne oduzima) jer je Crkva u hrvatskom narodu, opirući se zlima 20. st.: nacizmu, fašizmu i komunizmu, stekla mnoštvo svjedoka s kojima se opravdano ponosimo, rekao je nadbiskup. Zahvalio je zadarskom svećeniku mons. Rozariju Šutrinu koji je 1995. g. objavio knjigu ‘Žrtve bogoljublja i čovjekoljublja – naš ponos i poticaj’ o dvanaestorici ubijene subraće u kojoj je prikazao njihov životopis. “To je dug prema stradalnicima na što nas je pozvao Ivan Pavao II. kad je rekao neka se učini sve da se ne zaboravi spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu. Potaknuo je da se prikuplja dokumentacija kako ne bi ostali nepoznati borci velike Božje stvari” rekao je mons. Puljić. Dvadeseto stoljeće je mračno stoljeće užasnog nasilja i pokolja ljudi. “Dramatični podaci o nevino stradalim vjernicima, svećenicima i biskupima govore da je Crkva tog vremena obilovala velikim brojem mučenika i svjedoka. Svjedok koji je krvlju potvrdio vjernost Kristu naziva se confessor a mjesto gdje se mučeničko svjedočenje dogodilo konfesija. To je prag, limen na kojem je mučenik ispovjedio vjeru i zakoračio u vječni život. Takvo mjesto za kršćane uvijek je bilo sveto pa su ga od početka obilježavali i tu se okupljali. Posjet tim mjestima nazivali su pohod pragovima ili Pohod ad limina. Puno je takvih ‘pragova’ i ‘konfesija’ u zadarskoj nadbiskupiji. Jedno od njih je i Luka koja čuva i časti grob svog sina don Eugena, gdje sam se u kolovozu u prigodi mog prvog dolaska u Luku pomolio i preporučio župljane i cijelu nadbiskupiju” rekao je nadbiskup Puljić.
Don Eugen je bio četvrto dijete čestite težačko ribarske obitelji Šime i Justine rođ. Škifić, roditelja sedmero djece. Svećeničko zvanje duguje kršćanskom ozračju u obitelji i revnom župniku Ivi Milanji koji je bio oduševljeni apostol mladeži orlova i križara. Sjemeništarac Eugen se oduševio idealima žrtve, euharistije i apostolata koje je među hrvatskom mladeži promicao bl. Ivan Merz. Duhovnu formaciju don Eugen je primio od sjemenišnog duhovnika o. Petra Perice, isusovca koji je godinu dana prije don Eugena ubijen na Daksi. “Stradanje u Privlaci i na Daksi nije izuzetak nego dio sustavnog progona Hrvata i katolika. Bilo je uvod u zločine koji kulminiraju 1945. g. u Bleiburgu i na križnim putovima” rekao je nadbiskup podsjetivši na izjavu Milovana Đilasa. Pri ulasku partizana u Dubrovnik 1944. g. pitao je ‘Koliko ste neprijatelja ubili’; kad su mu rekli da je tog dana ‘pobijeno oko dvadesetak’, rekao je ‘Malo, malo; treba likvidirati i grad očistiti od svih reakcionarnih elemenata’. U tom ‘čišćenju’ istaknuo se Ante Jurjević Baja, rekao je nadbiskup, citirajući njegove riječi iz arhivskog pisma upućenog komandi na Vis: ‘Što se tiče narodnih neprijatelja, do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60, među njima i osam popova, odnosno fratara. Mi smo nakon strijeljanja objavili plakat. Sutra izlazi jedan dio u javnost. Dajte vaše mišljenje; bilo kako bilo, ubit ih se mora’. “I naš dragi don Eugen našao se na popisu ‘reakcionarnih elemenata’ koje je trebalo ‘očistiti’ iz društva” rekao je mons. Puljić dodavši da u tom vidu valja razumjeti odluke hrvatskih biskupa: svim znanim i neznanim mučenicima vjere od početaka kršćanstva u našem narodu postaviti spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. A izgradnjom crkve u starogradiškom zatvoru vratiti dug nevino osuđenim svećenicima koji su bili prisiljeni tu crkvu rušiti vlastitim rukama. Tamo je 1955. g. u uzništvu bilo 211 svećenika i redovnika. Crkvu u Staroj Gradiški biskupi i svećenici grade osobnim darom kao trajan molitveni spomen, kako bi općinstvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca podjele i zla. Nadbiskup je zahvalio Bogu što su ta spomen mjesta pri završetku gradnje te će se tu okupljati vjernici i kler iz cijele Hrvatske. „To su naša zajednička svetišta zahvalnosti svim žrtvama za kršćanske ideale kao i hrabrim vitezovima palim za slobodu Hrvatske. Neka ona budu i učionica naše povijesti” poručio je nadbiskup u zahvalnosti Bogu za sve koji su stoljećima bili postojani u vjerskim i narodnim korijenima, da Isusov Križ i vrijednost njegove muke budu zalogom našeg spasenja.
Ines Grbić