1. Uvod Na poziv mons. Tadeusza Kondrusiewicza, nadbiskupa Minsk-Mohileva, od 27. rujna do 1. listopada 2017. u Minsku, u Bjelorusiji, održano je plenarno zasjedanje Vijeća Europskih biskupskih konferencija (CCEE), na kojem su sudjelovali predsjednici europskih biskupskih konferencija ili njihovi delegati. Na zasjedanju su bili Želimir Puljić, predsjednik HBK i kardinal Vinko Puljić predsjednik BK BiH, Generalni Tajnik BK BiH, mons. Ivo Tomašević i novinar Slavko Antunović. Po prvi put CCEE je imala zasjedanje u Bjelorusiji, u prigodi 750. obljetnice prvog spomena grada Minska (u Nestorovim ljetopisima) i 500. obljetnice tiskanja Biblije, prve knjige tiskane na bjeloruskom jeziku. Središnje teme zasjedanja bili su današnji mladi, njihove želje i potrebe, strahovi i očekivanja, kao i poslanje CCEE-a u današnjoj Europi. Nakon simpozija u ožujku ove godine u Barceloni, na kojem se raspravljalo o pastoralu mladih, pastoralu zvanja, te pastoralu u školama i na sveučilištima, na zasjedanju u Minsku nastavljena je rasprava u vidu priprave za predstojeću Biskupsku sinodu u Rimu s temom „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja“. Druga tema na susretu u Minsku bila je doprinos i poslanje Crkve izgradnji zajedničkog europskog doma. Susret je započeo euharistijskim slavljem 27. rujna u katedrali Imena Marijina u Minsku koja je bila isusovačka crkva (sagrađena početkom 18. st.), te nakon osnivanja katoličke biskupije u Minsku (1798.) postala prvostolnicom. Nakon Drugog svjetskog rata komunističke su vlasti zatvorile katedralu, a crkvu predale na korištenje Državnom dramskom kazalištu, a onda sportskoj udruzi. Nakon demokratskih promjena u Bjelorusiji država je 1993. vratila katedralu nadbiskupiji koja je zbog velikih oštećenja obnavljana do 1997. kada je ponovno posvećena.
2. Primanje kod Predsjednika Sutradan, 28. rujna 2017. sudionike plenarnoga zasjedanja CCEE-a primio je Predsjednik Republike Bjelorusije, gospodin Aleksandar Lukašenko. U svom pozdravu kardinal Angelo Bagnasco je istaknuo da predsjednici europskih biskupskih konferencija predstavljaju Katoličku Crkvu iz 45 zemalja Staroga kontinenta. A radovi zasjedanja posvećeni su razmišljanju o mladima i o Europi, o čemu će se govoriti i na Sinodi koju je papa Franjo sazvao za jesen 2018. „Ovim Crkva pokazuje svoju brižnu skrb za one koji predstavljaju našu budućnost“. A dotičući temu CCEE-a u Europi, kardinal je rekao kako biskupi žele „posvjedočiti veliku ljubav Crkve prema Europi, tom kontinentu naroda i država s kojima dijeli budućnost mira i blagostanja“. Velika 950. obljetnica prvog spomena grada Minska, te 500. obljetnica tiskanja Biblije, kao prve knjige tiskane na bjeloruskom jeziku „svjedoče duboku ukorijenjenost kršćanstva u plemenitoj zemlji Bjelorusiji. To nas sve potiče na dobrobit ispravne suradnje države i Crkve, s uvažavanjem autonomije obiju stvarnosti i cjelovitog razvoja osobe“. Uz pohvalu „pronatalitetnoj politici bjeloruske vlade“ kard. Bagnasco je istakao i „dijalog koji Vlada promiče s različitim kršćanskim Crkvama u zemlji“. „Vrijednost vjerske slobode i ljudskoga života pripadaju bitnim odrednicama naroda i nacija Europe“, zaključio je svoj govor kard. Bagnasco.
Predsjednik Lukašenko je u svom obraćanju naglasio kako „je prava odluka što su biskupi Europe došli u Minsk i odlučili organizirati ovdje svoje zasjedanje“. I dodao kako to „stanovnici Bjelorusije veoma cijene“. „Vaša odluka, nastavio je gospodin Lukašenko, još jednom potvrđuje da je država koju ste odabrali mirno i sigurno mjesto, a naša zemlja može poslužiti kao primjer mirnog života i suživota različitih religija i naroda“, naglasio Predsjednik Lukašenko, kojem je ovo peti uzastopni mandat na položaju predsjednika Bjelorusije. Kard. Bagnasco predao gosp. Lukašenku na dar knjigu o bazilici Sv. Petra.
3. Posjet grkokatoličkoj crkvi i ručak kod Mitropolita Pavela Nakon primanja kod bjeloruskog Predsjednika sudionici plenarnog zasjedanja CCEE-a posjetili su grkokatoličku crkvu i župni centar sv. Josipa gdje su domaćini s okupljenim biskupi izmolili akathistos (hvalospjev) u čast Imena Isusova. Molitvom je predsjedao poglavar Ukrajinske grkokatoličke crkve veliki kijevski nadbiskup Svjatoslav Ševčuk. Nakon molitve uslijedio je kratki susret s arhimandritom Sergejem Gajekom, apostolskim vizitatorom za grkokatolike u Bjelorusiji. Prema podacima iz 2017. godine Grkokatolička crkva u Bjelorusiji ima 15 župa koje su službeno registrirane te desetak župa „u fazi registracije“. U pastoralnoj službi djeluju 18 svećenika i dva đakona. Samo dvije župe (Polatsk i Mahilio) imaju male crkve, dok ostale nemaju vlastite bogoslužne prostore i bogoslužja održavaju u crkvama latinskog obreda.
Na poziv patrijaršijskog egzarha čitave Bjelorusije, metropolit Minska i Zaslavla Pavela biskupi su pošli do pravoslavne katedrale gdje ih je dočekao mitropolit Pavel sa svojim suradnicima i nakon obilaska katedrale pozvao na objed u svoj dvor. Nakon Zajedničke molitve Očenaša mitropolit Pavel je zamolio nadbiskupa Kondrusiewicza neka blagoslovi hranu koja je bila na stolu. Iza toga je pozdravio sve nazočne i izrazio radost što i on na ovja način može sudjelovati na tom važnom susretu u gradu Minsku.
4. Svečano otvorenje zasjedanja Radni dio zasjedanja CCEE-a počeo je 28. rujna u popodnevnim satima u drevnoj Gradskoj vijećnici glavnog grada Bjelorusije. Na plenarnom zasjedanju je bilo 78 sudionika koje su na početku pozdravili domaćin skupa mons. Tadeusz Kondrusiewicz, nadbiskup Minska-Mohileva, vicepremijer Republike Bjelorusije, Vasilij Zarko, gradonačelnik Minska, Andrej Sorec, patrijaršijski egzarh čitave Bjelorusije, metropolit Minska i Zaslavla Pavel, te apostolski nuncij u Bjelorusiji mons. Gábor Pintér. Na otvaranju bili su prisutni i predstavnici drugih religija: luteranski pastor Vlodimir Tatarnikov, rabin Grigori Abramović, te predstavnik muslimana Abu-Bekir Šabanović.
„Nazočnost predsjednika biskupskih konferencija Europe u glavnom gradu Minsku izraz je solidarnosti s bjeloruskim katolicima i znak poštovanja“, rekao je nadbiskup Kondrusiewicz. „Posebice je značajna što se to održava u jubilarnoj 950. obljetnici Minska, „grada s velikom, ali i tragičnom poviješću“. U Drugom svjetskom ratu, naime, grad je bio potpuno razoren. Onovljen je uz velike napore i to je danas novi grad, s velikim razvojem industrije, znanosti, kulture, medicine i športa. Nadbiskup Kondrusiewicz je istakao da je „međureligijska situacija u zemlji dobra, te da zajedno rade na ostvarivanju različitih programa, prije svega s Pravoslavnom Crkvom na području obrane kršćanskih korijena i morala, obitelji, života i ljubavi“. Posebice je apostrofirao riječi Svetoga Ivana Pavla II. koji je „sanjao Europu s dva plućna krila, zapadnim i istočnim kršćanstvom“. A to je ono što se može vidjeti u Bjelorusiji gdje su dvije katedrale, katolička i pravoslavna, jedna nasuprot drugoj rekao je nadbiskup Kondrusiewicz.
Apostolski nuncij u Bjelorusiji mons. Gábor Pintér pročitao je poruku i brzojav pape Franje: „Sveti Otac pozdravlja sudionike Plenarne skupštine Vijeća europskih biskupskih konferencija i potiče nastavak važnog rada za prepoznavanje putova pastoralne suradnje između različitih zemalja, vrednujući raznolikosti i promičući inicijative solidarnosti i bratstva. Nadam se da će susret potaknuti jačanje veza jedinstva i zajedništva među europskim biskupima, dajući daljnji i hrabri poticaj poslanju Crkve u Europi, posebno u korist mladih ljudi, kako bi im se pomoglo otkriti, u svjetlu vjere, vlastiti poziv u kršćanskoj zajednici i društvu“, ističe se u brzojavu koji je u Papino ime uputio državni tajnik kardinal Pietro Parolin.
Vicepremijer Republike Bjelorusije, Vasilij Zarko podsjetio je na bogatu kršćansku povijest Bjelorusije. Iznio je podatak kako u Bjelorusiji u slozi i razumijevanju žive predstavnici čak 25 religija i raznih vjeroispovijesti. Nakon pravoslavne katolička je najbrojnija vjerska zajednica u Bjelorusiji, rekao je vicepremijer posebno istaknuvši veliki doprinos i aktivnu ulogu Katoličke Crkve u društvu.
Gradonačelnik Minska, gospodin Andrej Sorec je istaknuo da je ponosan što se taj skup održava u gradu Minsku te sudionicima poželio uspješan rad. Okupljenima se zatim obratio patrijaršijski egzarh čitave Bjelorusije metropolit Minska i Zaslavla Pavel. On je toga dana primio u pravoslavnoj katedrali Duha Svetoga, sudionike zasjedanja te iza toga ugostio na ručku u svom domu. Kuriozitet je, koji su svi primijetili, što je nakon zajedničke molitve „Očenaša“, pozvao nadbiskupa Kondrusiewicza neka blagoslovi hranu koju ćemo blagovati. Pozdravljajući nazočne na otvorenju skupa istaknuo je važnost glavnih tema zasjedanja, a to su mladi, jer „trenutno se vodi borba za duše ljudi“. Posebice je pri tom spomenuo veliki utjecaj masovnih medija i društvenih mreža na oblikovanju stavova i mišljenja kod mladih ljudi. Egzarh Pavel je rekao da će sa zanimanjem pratiti radove plenarnog zasjedanja da dozna koja su iskustva Katoličke Crkve u radu s mladima koje razne interesne skupine žele iskoristiti za vlastite interese. Istaknuvši kako mnogi mladi danas žive u virtualnoj stvarnosti, potpuno otrgnuti od stvarnosti i života Crkve, egzarh Pavel je istaknuo kako je „veliki izazov približiti i objasniti mladim na prihvatljiv i razumljiv način temelje vjerskih istina“.
5. Uvod u rad kardinala Bagnasca Predsjednik CCEE-a, kardinal Angelo Bagnasco u uvodnoj riječi naglasio je da „kršćanstvo poput duše u tijelu ima zadatak oživjeti europske korijene, koji iako su ‘drevni’ mogu iznova proklijati. I to nas ispunja nadom“. Što mogu učiniti pastiri Crkava u Europi, zapitao se kardinal i odgovorio da su nam Pape različitim riječima pokazali put kad su govorili o „novoj evangelizaciji“ (Ivan Pavao II. i Benedikt XVI) ili pak o „Crkvi u izlasku na periferije“ (papa Franjo). „Europa ne smije biti depresivna, nesigurna i opterećena tragičnim sjećanjima“, već buditi nadu istakao je kard. Bagnasco. „A naša nada nije ljudska mudrost, već Isus Krist, vječna Božja riječ koja je postala čovjekom, Spasitelj svijeta. Ta je nada davala ljudima snagu i ideale, činila ih sposobnima za žrtvu, za poduzetnost u istraživanju prirode, poticala na ljubav prema filozofiji, pismu i znanosti. Unaprjeđivala je kolektivnu svijest, nadahnjivala zajednički suživot, unosila klice demokracije, te iznjedrila remek-djela ljepote i umjetnosti. To, međutim, nije spriječilo brojne sjene, tromost i zastranjenja koja nitko ne poriče“, primijetio je kardinal Bagnasco.
No, „pravi saveznik Evanđelja nisu naše organizacije, resursi i programi, već čovjek u svakom trenutku civilizacije i kulture. Današnja kultura ne voli, nažalost, čuti ideje koje odudaraju od njezinih poput jednostavnih istina o životu i smrti, ljubavi i slobodi.. Ipak ljudi nose duboko u sebi skrivenu želju susresti se s nekim tko će im pomoći probuditi savjest i pružiti odgovore na pitanja od odsudnoga značenja za život, sudbinu i budućnost onkraj smrti, kao i vječita pitanja zla koje ranjavaju ljudsko biće i nasrće na život i stvoreni svijet“, istakao je predsjednik CCEE-a. „Taj proces buđenje često je spor i neizvjestan, ali je započeo i nitko ga ne može zaustaviti.. To je kairòs duše koji ne smijemo propustiti. Moramo biti poput jutarnje straže, budni i spremni pokazati novi dan“, rekao je kardinal. Ta propitkivanja leže u dubini duše. I kad su uspavana, ona ne mogu iščeznuti jer ih je Stvoritelj upisao u svijest ljudi pa su nemirni i nezadovoljni dok Boga ne nađu. Stoga je u bîti evangelizacije buditi presudna pitanja i pružati odgovore, ili pak naviještati Gospodara života i nade“.
6. Crkva u Bjelorusiji Nadbiskup Kondrusiewicz predstavio je Katoličku Crkvu u Bjelorusiji, ističući kako korijeni kršćanstva na tlu Bjelorusije sežu u deveto stoljeće te podsjetio da je povijest Katoličke Grkokatoličke Crkve u Bjelorusiji u devetnaestom i dvadesetom stoljeću označena progonima. Posebno okrutno razdoblje progona bilo je razdoblje od 1917. do 1941. Do 1937. godine bile su zatvorene sve crkve, a biskupi i svećenici uhićeni i zatvoreni. Razdoblje nacističke vladavine (1941.-1944.) bilo je vrijeme rata i koncentracijskih logora te novih progona Crkve. Po završetku Drugog svjetskog rata progoni Katoličke Crkve se nastavljaju. Crkve su pretvarane u kino dvorane, tvornice i športske hale. Mnogi su svećenici završili u zatvoru ili proveli dugi niz godina u logoru u Sibiru. Nije postojalo službeno sjemenište za odgoj i izobrazbu u čitavom Sovjetskom Savezu osim u Kaunasu (Litva) i u Rigi (Latvija). Proces ponovnog rađanja Crkve u Bjelorusiji započeo je 1989. godine, nakon što je Ivan Pavao II. prvi put nakon pedeset godina imenovao prvog biskupa. Godine 1990. osnovano je prvo sjemenište u Grodnu. Danas u Bjelorusiji postoje četiri biskupije s osam biskupa. Ukupan broj župa je oko pet stotina, a toliko je i svećenika od čega devedeset stranaca. Broj vjernika je oko milijun i pol od ukupno devet milijuna i pol milijuna stanovnika. Po broju vjernika Katolička je Crkva druga nakon Pravoslavne Crkve i država je smatra tradicionalnom Crkvom, što joj daje prihvatljiv društveni položaj.
U Bjelorusiji nema katoličkih sveučilišta i katoličkih škola. U društvu se osjeća velika potreba za dobro naobraženim laicima. U tu svrhu u Minsku je osnovana Akademija za teologiju koja uživa pravnu osobnost, ali do sada postoji samo na papiru. U Minsku djeluje Teološki fakultet, a u Grodnom katehetski institut na kojima studira oko 120 studenata. Glavna svrha tih katoličkih institucija je izobrazba vjeroučitelja, pjevača i katoličkih novinara. Veliku se pažnju posvećuje obiteljskom pastoralu, koji je u velikoj mjeri u krizi. Oko pedeset posto brakova završava rastavom. Broj pobačaja je veoma visok, što je glavni uzrok demografske krize. Velika se pozornost posvećuje pastoralu mladih koji su vrlo aktivni i mnogo traže. U Bjelorusiji je veoma raširena pučka pobožnost, zahvaljujući kojoj je vjera sačuvana u vrijeme progona. Također su vrlo omiljena hodočašća u svetišta. Katolička crkva u Bjelorusiji nema vlastitu televiziju, niti svoj radio. Postoje dobri odnosi s državnom televizijom i radijem koji prenose božićna i uskrsna slavlja. Svakog je mjeseca na državnoj televiziji tri i pol sata rezervirano za vjerske programe. Svake se nedjelje na prvom nacionalnom radiju prenosi misa iz minske katedrale.
Crkva njeguje dobre odnose s Pravoslavnom Crkvom s kojom ima zajedničke programe, posebice na području obrane kršćanskih vrijednosti, ljubavi, borbe protiv ovisnosti i obrane života. Vjeronauk je zabranjen u školama pa se priprave za sakramente provodi u župama. Nema pastoralne skrbi za zatvorenike i bolesnike. Svećenik može posjetiti zatvorenike samo uz dopuštenje ravnatelja zatvora. Ne postoji ni pastoralna skrb za pripadnike vojnih ili policijskih postrojbi. Biskupska konferencija u Bjelorusiji priprema ugovor s državom, nadajući se da će konačni tekst sporazuma između Svete Stolice i Bjelorusije biti spreman u bliskoj budućnosti, rekao je na kraju mons. Kondrusewicz.
7. Problem mladih Na kraju se novinarima obratio i kardinal Bagnasco koji je istaknuo kako su „problem mladih stariji“. U pozadini svih problematika koje mladi imaju, bar koje su naveli tijekom dosadašnjeg dijela priprava za Sinodu o mladima, su zasigurno konfliktan odnos s odraslima. Ta se situacija znatno razlikuje od 1968. kad su mladi odbacivali sve institucije. Situacija je danas drukčija, mladi ne odbacuju odrasle radikalno, ali su ozlojeđeni, jer ne osjećaju da su stari uz njih. A silno ih trebaju jer je društvo izloženo promjenama što kod mladih stvara konfuziju i pomutnju, posebice gledom na smisao stvari i vlastitoga života.
Posljedice nesigurnosti su da mladi ne cijene vlastiti život, pa mnogi nemaju poštovanja prema sebi, buntovni su, ali se zapravo u dubini njihove duše krije strah. Protulijek tome je da ih odrasli prate i savjetuju, strpljivo saslušaju. „Mladi žele biti aktivni sudionici procesâ u društvu, žele biti protagonisti i uključiti se u viziju, san i perspektivu, pa makar bila i utopistička. A pastiri Crkve moraju unaprijediti i produbiti odnos s mladima“, rekao je kardinal Bagnasco.
Predsjednik Irske BK nadbiskup Eamon Martin predstavio je tijek priprema za Svjetski susret obitelji, u Dublinu od 21. do 26. kolovoza 2018. To nije samo veliki crkveni događaj već prilika pastoralno djelovati u župama diljem svijeta. „Ljubav kao program“ krilatica je i okosnica priprema, rekao je nadbiskup Martin te je dodao kako se o temi obitelji razgovara i obrađuju razna pitanja i problemi s kojima se susreću današnje obitelji. Nadbiskup Martin je na kraju izrazio nadu da će na Svjetskom susretu obitelji, na kojem se očekuje više desetaka tisuća sudionika, sudjelovati i papa Franjo. Svjetski susret obitelji ustanovio je 1994. Ivan Pavao II., a održava se svake treće godine. U Dublinu je tema susreta „Evanđelje obitelji – radost za svijet“.
8. „Quo vadis, Europo“? Iako Europa biva sve starija, prošlogodišnji susret mladih u Krakovu pokazao je mladost koja želi da i svijet bude mlad. Papa Franjo nazvao je Europu „starom bakom“, koja ne uspijeva rađati novi život. To je vrlo ozbiljna i opasna dijagnoza koja prijeti katastrofom sličnom Černobilu za europsku civilizaciju. Sve više i više, naš kontinent zaboravlja korijene iz kojih je ponikao. Zaboravlja temelj na kojem je izgrađena europska civilizacija. Naprotiv, hvali ideologije koje ne poznaju Boga, prestaju cijeniti čovjeka, njegovo prirodno obiteljsko okruženje i slobodu samoodređenja. „Europa se neće moći othrvati bolesti krize u koju je upala ako se ne vrati kršćanskim korijenima i ponovno počne crpiti sa izvora žive i djelotvorne Riječi Božje, bez koje tipične vrijednosti kao što su „sloboda, pravda, ljudsko dostojanstvo, poštivanje općeg dobra i drugo, postaju teško razumljive“, rekao je mons. Kondrusiewicz. Međutim, nije sve izgubljeno. Mladi su nada našeg kontinenta. Povijest pokazuje da Bogu ništa nije nemoguće. Nedavno, u sovjetsko doba, činilo se da se Crkva u našoj zemlji nikad neće ponovno roditi. Ali Bog je još jednom jednostavno dokazao da može ravno pisati i po krivim crtama povijesti. I reći posljednju riječ kao što je prije stotinu godina navijestila Gospa u Fatimi. Danas se događa obraćenje naših zemalja Bogu, rekao je nadbiskup Kondrusiewicz poželjevši na kraju da ovo zasjedanje europskih biskupa u Minsku pridonese traženju novih načina približavanja modernom svijetu porukom evanđelja nade. U molitvi vjernika u minskoj katedrali posebice se molilo za španjolsku koja se suočava sa složenom i osjetljivom situacijom za budućnost zemlje, da Gospodin udijeli milost svjetlo za konstruktivni dijalog o općem dobru i zajedničkom rješenju. Molilo se također za mir u čitavom svijetu a posebno u susjednoj Ukrajini.
9. Europa i CCEE Četvrtog dana zasjedanja u prijepodnevnim satima razgovaralo se u radnim skupinama o odnosu Europe i CCEE-a, a rad je zaključen plenarnom raspravom. Nadbiskup Poznańa, mons. Stanislaw Gadecki, potpredsjednik CCEE-a govorio je o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Europe. Naglasio je kako je važno imati na pameti europski karakter prošlosti koji na simboličan način predstavljaju četvero zaštitnika Europe: sveti Benedikt, sv. Ćiril i Metod te sveta Edith Stein. Oni, naime, na simboličan način najbolje pokazuju dušu Europe. Sveti Benedikt je prenio vrijednosti koje su namrli grčka i rimska civilizacija, a njegovi sinovi tu su kulturu razvijali u samostanima diljem svijeta, te učili ljude poštivati prošlost, rad i molitvu. Sklad rada i molitve obilježili su europskog čovjeka. Svetog Ćirila i Metoda nazvao je dvama plućnim krilima Europe, plućima Istoka i Zapada.
Dali su veliki primjer inkulturacije evanđelja, a autori su prijevoda svetih tekstova na četvrti slavenski jezik (uz dotada hebrejski, grčki i latinski). Uveli su, naime, slavenski jezik u liturgiju njime pronosili vjeru i naviještali Kristovo evanđelje. Sveta Edith Stein, rođena u Wroclawu, simbolizira znanost križa koja preobražava i žrtvu koja ne šteti nikome, a koristi svima. To su simboli koji govore rječitije od svega drugoga, istaknuo je nadbiskup Gadecki.
Putokaz današnjoj Europi, nastavio je mons. Gadecki, dali su Platon i Aristotel. Platon je „pokazao smjer prema nebu, a Aristotel prema zemlji“. Ta komplementarnost gotovo je potpuno nestala u današnjoj Europi koja je zadržala samo onaj zemaljski vidik gledanja. Europa je kroz dvotisućljetnu povijest bila kolijevka kršćanstva. Tu baštinu i iskustvo se ne može zapostaviti, jer kršćanstvo je pomoglo Europi da raste i bilo je most kulture prema drugim kontinentima. Europa je nadahnjivala kulture Latinske i Sjeverne Amerike, usađujući trajne vrijednosti kao što su sloboda, pravednost, jedinstvo, radišnost, duh inicijative… Danas je, nažalost, izgubila smjer prema nebu, ostala bez transcendencije i postala osiromašena; obični povijesni muzej. Umorna i s izobiljem pretjeranoga konzumerizma diljem Europe ona proživljava krhkost svojih žitelja. Problem rastućega individualizma, nezaposlenosti, dezorijentiranosti, napuštenosti i ranjenosti ovoga staroga kontinenta posebice pogađa mlade. A to ne može ostaviti Crkvu po strani.
Gledom pak na budućnost Europe istaknuto je kako ona ovisi o njezinu povratku kršćanskim korijenima, Isusu jedinom Spasitelju i otkupitelju čovjeka. Jasno ja kako se prošlost ne može vratiti. A i okolnosti su danas drukčije. Mons. Gadecki je usporedio Europu sa stablom koje ima svoje korijene, panj i grane. A stablo raste jer koristi četiri elementa: zemlju, vodu, zrak i sunce. Ako ima samo zemlju, to nije dovoljno za rast jer mu treba voda koja simbolizira zajedništvo. Simbol zajedništva je brak koji je stasa i raste po darežljivosti koja rađa plodove. Stablo može biti plodno samo u zajedništvu s drugima. A to vrijedi za odnose među ljudima, kao i za odnose među državama i kontinentima. Europa ne postoji sama, već u zajedništvu s drugim kontinentima. Stablo treba zrak kojim se šire grane, a to je kultura. Čovjek po kulturi postaje više čovjekom, a društvo postaje humanije zahvaljujući kulturi. Stablo na kraju neće rasti, ako nema topline koju mu sunce dariva. Za nas kršćane to je Duh Sveti. Kršćani imaju uvijek biti „u društvu ono što je duša u tijelu“, kako je Diognet napisao.
Kardinal Bagnasco je podsjetio da Europa nije samo zemljopisna stvarnost, već duhovni zadatak i plan kako „pronaći sebe, svoju budućnost i određenje“. Ona želi biti plodonosna i pronaći „duhovnu zadaću koja će joj pomoći da se obistini njezin san“. Crkva želi i nadalje biti prisutna s naviještanje evanđelja, rekao je kardinal Bagnasco, upozorivši na rašireni sekularizam. Ponovio je kako „snaga evanđelja nije u našim organizacijama i programima“. Najbolji saveznik Crkve je čovjek kakvog ga je Bog stvorio. U njemu, u njegovoj savjesti postoji nezatomljiva želja traganja za istinom. Jer, čovjek ne može živjeti bez nje. Struktura čovjeka, duša svake osobe najveći je saveznik evanđelja koje pruža cjeloviti odgovor na njegovu čežnju za srećom koju u sebi nosi. Premda ta duboka želja i čežnja može biti uspavana, kako pojedinačnoj tako i kolektivno, ona ne može nestati i može se ponovno roditi, rekao je kardinal Bagnasco, ističući kako je ovo „početak buđenja, kao reakcija na individualističku kulturu koja zatvara čovjeka u skučeni ovozemaljski obzor“.
10. Završna poruka Crkva voli Europu i vjeruje u njezinu budućnost. A ona nije samo zemlja, već je duhovni zadatak. Na sastanku u Minsku obnovili smo opredijeljenost s oduševljenjem biti dionicima puta ovoga kontinenta. Smatramo kako je zadatak našeg Vijeća promicati zajedništvo među narodima i pronalaziti putove da glas Gospodina Isusa ponovno odjekne u srcu europskoga čovjeka, njegove kulture i društva.
Gdje, naime, ljudsko dostojanstvo može naći čvrsto sidro osim u Isusu, utjelovljenom Sinu Božjem? To je doprinos kršćanstva europskom identitetu, o čemu svjedoče tisuće godina ljubavi, umjetnosti i kulture.
S ljubavlju upućujemo želju Papi Franji neka novim zamahom ohrabri ovaj voljeni kontinent. A u tom novom poletu mi ne smijemo izostati, jer smo glasnici blagovijesti. Naša poruka koju smo dužni naviještati svijetu uzvišena je i snažna. Isusovo evanđelje je nepresušno vrelo europske povijesti, njegove humanističke kulture, demokracije, ljudskih prava i dužnosti. I ujedno najsigurnije jamstvo! Usprkos tendencijama koje nastoje izolirati čovjeka, mi vjerujemo u jedinstvo duhovnih i etičkih ideala koje je oduvijek duša i sudbina Europe. Baš kao što vjerujemo u trajni put pomirenja koji je dio ne samo povijesti, nego i života. A on odbacuje svaki ekstremizam i vodi poštivanju i vrjednovanju različitih tradicija i religija. Otvorenost religiji, transcendenciji i solidarnom odnosu i zajedništvu dobili su opipljiv izraz u evanđelju i otkrili jedinstveno dostojanstvo osobe. A uz to i nadahnjivali Europu na njezinu ne uvijek lakom putu na kojem je bilo i ograničenja i pogrešaka. Ohrabrujemo narode i države neka reagiraju na snažne sugestije sekularizma koji potiče na život bez Boga ili da ga se ograniči na privatni prostor, pa tako potiču klicu individualizma i stvaranje samoće. Otvorenost pak životu uvijek je pokazatelj nade. A stopa nataliteta najbolji je znak zdravstvenog stanja društva.
Stvarnost mladih tema je sljedeće Sinode biskupa u Rimu. I toj temi biskupi su u duhu kolegijaliteta posvetili dužnu pozornost. Biskupi su očitovali svoju ljubav i naklonost prema mladima koja se preobražava u molitvu, bliskost i želju da ih se sasluša i prati strpljivo i s ljubavlju. Crkva vjeruje u mlade i prati ih s poštovanjem i povjerenjem kao majka svoju djecu. Tijekom rada spominjalo se i zabrinutost zbog nestalne kulture koja nas okružuje, kao i raširenog individualizma koji proizvodi nesigurnost i usamljenost, kao određeni sukobi i nepravde koje narušavaju veliko dobro mira. To su razlozi koji nas potiču biti uz mlade i kao suputnici na njihovu životnom hodu. I pomagati im osjetiti da je evanđelje navještaj velikoga „da životu, ljubavi, slobodi i radosti“. A to znači reći „da Kristu“.
Naše su zajednice sa svećenicima znak nade, zajedništva i djelatne dobrohotnosti. A Krist je : duboki i živi korijen koji govori srcu i razumu svakog pojedinca ovoga Staroga kontinenta. Želimo neka Isusova riječ „Ne boj se, ja sam s tobom“ dopre do srca Europe. Ne boj se, dakle, stara Europo biti to što jesi. Nastavi putem svojih očeva koji su te sanjali kao dom narodâ i državâ, kao majku brojne djece i bogate kulture, zemlju otvorenog i cjelovitog humanizma. Dà, ne boj se i vjeruj! Crkva, iskusna u čovjekoljublju, tvoj je prijatelj. Pogledom uprtim u Krista i evanđelje ona kroči s tobom prema budućnosti pomirenja, pravednosti i mira.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 7. listopada 2017.