1. Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni Apostolski nuncije Giuseppe Pinto, gospodo nadbiskupi i biskupi, poštovani Generalni Tajniče i uvaženi gosti sve vas od srca pozdravljam na ovom redovitom 55. plenarnom zasjedanju HBK. Pozdravljam i ugledne predstavnike drugih biskupskih konferencija: Mons. Tomu Vukšića, Vojnog Ordinarija u BiH i potpredsjednika i delegata BK BiH. Drago nam je pozdraviti među nama vjerne sudionike na našim zasjedanjima, mons. Ivana Penzeša, biskupa subotičkog, člana Međunarodne BK sv. Ćirila i Metoda, te mons. Đuru Gašparovića, biskupa srijemskog i sufragana Đakovačko-osječke metropolije.
Pozdravljam glasnogovornika gospodina Ancića i predstavnike medija koji će dati izvješće s ovoga zasjedanja, posebice o zaključcima o kojima će biti govora na konferenciji za tisak, u četvrtak 12. listopada u 12 sati.
Od redovitog proljetnog, 54. plenarnog zasjedanja koje je bilo od 26. do 28. travnja 2017., imali smo 19. lipnja 2017. godine prijepodne susret s redovničkim provincijalima, a u poslijepodnevnim sati izvanredno zasjedanje HBK. Podsjećam kako smo tjekom proljetnog zasjeanja HBK svetom misom u zagrebačkoj katedrali obilježili „50. obljetnicu Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate“, te prigodnim simpozijem očitovali zahvalnost našim ljudima u tuđini, svećenicima, časnim sestrama i pastoralnim suradnicima koji su ispisali svijetle stranice naše hrvatske povjesnice i povjesnice Katoličke Crkve. Isto tako 26. lipnja svečanom misom u zagrebačkoj prvostolnici i proslavom Papinoga dana oprostili smo se od Apostolskog nuncija mons. Alessandra D’Errica, koji je pošao za nuncija na Maltu. Imenovanjea novoga nuncija, mons Giseppea Pinta uslijedilo početkom srpnja, a njegov dolazak u Zagreb polovicom rujna. Dopustite mi sada s par riječi pozdraviti Apostolskog Nuncija na talijanskom jeziku.
***
2. E’ il mio grande piacere di salutare alla nostra Plenaria il nuovo nunzio nella Repubblica di Croazia, Sua Eccellenza Rev.ma mons Giseppe Pinto. Ben venuti, Eccellenza! Qualche giorno dopo la conclusione della Plenaria del Consiglio delle Conferenze Episcopali d’Europa (CCEE), che per la prima volta si è tenuta in Bjelorussia, il Sostituto della Segreteria di Stato, mons. Angelo Becciu ha inaugurato in Minsk la nuova sede della nunziatura (4 ottobre 2017). Mi sembra significativo che in quell’occasione mons. Becciu disse che “la presenza stabile della Santa Sede non è fine a se stessa, ma esprime la garanzia del suo impegno affinché la tutela e la promozione della dignità, della libertà e dei diritti di ciascuna persona ne traggano beneficio” (L’Osservatore Romano, 5 otobre 2017).
Le auguro, Eccellenza Reverendissima, un cordiale benvenuto in Croazia, nella stabile dimora di Nunziatura, che fu aperta e benedetta 22 anni fa, come ponte stabile che ci collega con la Città Eterna. Faccio voce dei fratelli vescovi desiderandoLe un benefico e fruttuoso lavoro nella missione come Rappresentante del Santo Padre Francesco e della Santa Sede. Auspico che noi vescovi, sacerdoti e le persone consacrate, come pure tutti i fedeli e cittadini di questo paese, che apprezziamo e chiamiamo „Bella Nostra“, possano trovare in Sua residenza una mano tesa, ed una presenza amichevole che promuove il bene comune che la Provvidenza ci distribuisce in abbondanza. Auguro che la Sua casa e il Suo servizio offra spazi d’incontro, e sia segno e strumento di dialogo in ricerca instancabile in favore delle persone concrete. Ancora una volta, Ben venuti, Eccellenza Pinto!
(Kratka biografija: Mons. Pinto dolazi s mjesta nuncija na Filipinima. Rođen je 26. svibnja 1952. u gradu Noci koda Barija. Za svećenika je zaređen 1. travnja 1978. i inkardiniran je u biskupiju Conversano. Postigao je doktorat iz kanonskog prava, a u diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 1. svibnja 1984. Diplomatsku službu obavljao je u apostolskim nuncijaturama Papua Nova Gvineja, Argentina, te u Državnom tajništvu Svete Stolice, u Odjelu za odnose sa državama. Imenovan je 4. prosinca 2001. apostolskim nuncijem u Senegalu, Maliju, Gvineji Bisau i u Capo Verde, a 6. prosinca 2007. apostolskim nuncijem u Čileu, te 10. svibnja 2011. Apostolskim nuncijem na Filipinima. Osim talijanskog jezika govori francuski, engleski i španjolski.)
3. Htio bih još prije najave programa zasjedanja napomenuti kako ovih dana spominjemo 20 godina od utemeljenja naših triju biskupija. Naime, Sveti Ivan Pavao II. darovao je 1997. tri nove biskupije našoj zemlji ispaćenoj ratnim stradanjima: Dvije partikularne Crkve sa sjedištem u Požegi i Varaždinu, te Vojnu biskupiju sa sjedištem u Zagrebu. Dok se sa zahvalnošću sjećamo tih radosnih događaja, u prigodnim slavljima prošlih dana moglo se osjetiti radost i zahvalnost puka za osnutak ovih biskupija. Čestitamo njihovim pastirima, mons. Antunu Škvorčeviću, mons. Josipu Mrzljaku i mons. Juri Bogdanu ovu obljetnicu i želimo neka budu zauzeti navjestitelji Božje Riječi i uspješni odgojitelji povjerenoga puka. Na spomenutim slavljima dalo se osjetiti blagodat njihovoga utemeljenja, pa smo s apostolom Pavlom ponavljali: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista“ koji se proslavio i slavi u ovim mjesnim Crkvama. I dok čestitamo „mladim Crkvama“ u našem narodu na čelu s njihovim pastirima, poželimo svima nama polet i snagu Duha Božjega kako bismo ljudima našega vremena mogli uvijek i posvuda „pružati uvjerljive razloge nade koja je u nama“.
4. O čemu će biti govora na ovom zasjedanju?
a. Prošle godine u listopadu obilježili smo 25 godina uvođenja vjeronauka u novi školski odgojno-obrazovni sustav. Tim povodom bila je upriličena akademija u Hrvatskom narodnom kazalištu, kao i cjelodnevni znanstveni simpozij o značenju vjeronauka u školi. Povodom toga srebrnoga jubileja priprema se dokument „Da vaša radost bude potpuna –kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima“. Dokument se priprema u suradnji sa svećenicima, katehetama i vjernicima, a prošle godine poslan je na javnu raspravu. Biskupi će biti informirani o pristiglim prijedlozima.
b. HBK je prije četiri godine donijela Odredbe i smjernice o katoličkim školama. Prihvaćajući „zdravu sekularnost“, koja jamči slobodu evanđelja, Crkva se uključuju u odgojno-obrazovni sustav društva i nastoji dati svoj obol općem dobru čovjeka, naroda i države. To je projekt koji spaja vjeru, život i kulturu, po kojem usprkos nekih naznaka „laicizma i netrpeljivoga sekularizma“ Crkva nastoji biti „partner i suradnik“, a ne suparnik. Predsjednik vijeća za katolički odgoj i obrazovanje, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, izvijestit će o stanju, perspektivama, problemima i nadama katoličkih osnovnih i srednjih škola kod nas.
c. Kad se prije par godina počelo razgovarati i planirati Hrvatsku katoličku mrežu, pokazalo se kako ima dosta predradnji koje treba najprije učiniti; počevši od prostora do umrežavanja već postojećih medija s ciljem informiranja vjernika i svih zainteresiranih o djelovanju, naučavanju i stavovima Katoličke Crkve. Uz jasno definiranje načina suradnje s ostalim tijelima HBK, očekuje se da Hrvatska katolička mreža ima viziju i misiju promišljanja komunikacije „ad intra i ad extra“ crkvenoga područja, kao i uspostavu i jačanje postojećih, ali i novih komunikacijskih kanala. Pročelnik vijeća za medije, mons. Ivan Devčić i koordinator preustroja ustanova koje ulaze u sastav Hrvatske katoličke mreže, mons. Fabijan Svalina, podnijet će izvješće o dosada učinjenom.
d. Na zasjedanju će predsjednici Komisija, Vijeća i Odbora HBK podnijeti izvješća o njihovom radu. Raspravit će se i o mandatima u tijelima HBK i delegatima na zasjedanjima drugih BK u sljedećoj 2018. godini.
Planirano je završiti zasjedanje u četvrtak 12. listopada, a o radu i zaključcima predviđena je konferencija za tisak, u četvrtak u 12 sati. Još jednom sve vas od srca pozdravljam i želim plodan i blagoslovljen rad 55. plenarnog zasjedanja.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Zagreb, 10. listopada 2017.
Photo: Patrik Macek/PIXSELL
Riječ Predsjednika HBK na koncu zasjedanja
Draga braćo biskupi,
Na koncu ovog našeg trodnevnog zasjedanja dopustite mi prije razlaza uputiti riječi zahvale i preporuke. Poslije reizbora rekao sam kako me niste previše obradovali kad ste mi svoje glasove poklonili. Siguran sam da ne možete sebi ni predstaviti koliki je to napor za mene uz dijecezanske obveze i zadatke. Prihvatio sam to jer je to znak povjerenja s vaše strane. I molio bih vas da skupa gradimo ovu instituciju i da nam ona postaje ono što je sveti Ivan Pavao II. govorio o Crkvi, sinodi, biskupiji kad je koristio sintagmu kako te institucije imaju biti ‘škola i kuća zajedništva’ (scuola e casa di communione[i]).
Lijepo je kad nam netko kaže da se osjeća ‘kod kuće’, da se udomaćio i da mu je lijepo. Mi se godišnje nekoliko puta okupljamo, kako na službenim tako i poluslužbenim susretima. I uvijek nešto učimo i naučimo. No, najvrijednije je i najljepše je kad pri tome osjetimo da je naše zajedništvo ojačalo, veze se učvrstile, a naše međusobno prihvaćanje i poznavanje postalo snažnije. U duhu gornje definicije svetoga Ivana Pavla II. u kontekstu našeg zborovanja unutar Hrvatske biskupske konferencije koja bi imala biti i škola i kuća zajedništva.
Učinilo mi se uputnim i prikladnim ovo pripomenuti nakon ponovnog povjerenja da obnašam ovu časnu i odgovornu dužnost. Pozivam sve: gradimo skupa ovu kuću i školu zajedništva. A ona se stvara i gradi na tri razine:
– Na razini naših mjesnih crkava koje su povezane i umrežene institucijom biskupske konferencije.
– Na razini našega naroda kojem smo poslani služiti, pa se i konferencija zove Hrvatska biskupska konferencija.
– Na razini sveopće, katoličke Crkve kojoj stoljećima pripadamo, „cum Petro et sub Petro“.
Jedan moj prijatelj objavio je knjigu „Naš život je hvala i oprosti“. Služeći se tim naslovom ponavljam još jednom svoju zahvalu na ukazanom povjerenju i suradnji. Za propuste i promašaje u prošlom petogodištu molim svakoga neka mi oprosti, uz iskrenu želju i zamolbu da skupa nastojimo graditi kuću i školu zajedništva na sve tri spomenute razine. Hvala na pozornosti.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Zagreb, 12. listopada 2017.
[i] Novo millennio ineunte, 43: «Fare della Chiesa la casa e la scuola della comunione: ecco la grande sfida che ci sta davanti nel millennio che inizia, se vogliamo essere fedeli al disegno di Dio e rispondere anche alle attese profonde del mondo. Che cosa significa in concreto? Prima di programmare iniziative concrete occorre promuovere una spiritualità della comunione, facendola emergere come principio educativo in tutti i luoghi dove si plasma l’uomo e il cristiano, dove si educano i ministri dell’altare, i consacrati, gli operatori pastorali, dove si costruiscono le famiglie e le comunità».