Hrvatski misionar fra Ilija Barišić, jedan od 96 hrvatskih misionara, u rujnu i listopadu boravio je u Hrvatskoj i u Zadru gdje je sjedište njegove Franjevačke provincije sv. Jeronima kojoj pripada. Fra Ilija je misionar u Kongu 38 godina, a tmaošnja Crkva je izuzetno živa, brojni su suradnici laici i crkveni pokreti. U utorak 28. rujna u crkvi sv. Frane u Zadru prikazan je film novinara HTV-a Mire Ašćića o radu fra Ilije Barišića u Kongu. Fra Ilija je rodom iz Rame u župi Prozor, a u Firenzi gdje je završio studij teologije 1969. g. zaređen je za svećenika. U Firenzi se susretao s bogoslovima Afrikancima i tada ga je oduševio polazak u misije. God. 1971. za misije se pripremao u Francuskoj u Parizu gdje je učio jezik, a radio je i u garaži Renaulta da zaradi za svoju kartu. Od 1972. g. djeluje u DR Kongo (nekadašnji Zair), uz Sudan i Nigeriju najvećoj afričkoj zemlji. Kongo je površine 2 344 885 četvornih kilometara, granica je duga 9 165 km a rijeka Kongo 4 700 km. Ima 62,5 milijuna stanovnika, od čega je katolika 52 %, a kršćana oko 58 %, među kojima su protestantski reformirani kršćani. Ima sedam službenih jezika, te još 385 jezika jer je toliko i plemena. Tjedno je u župi šest vjenčanja. Ove su godine franjevci u Kongu imali 17 mladomisnika, rodom Kongoanaca. Fra Ilija napominje razliku između Kongo Brazavila koji je s druge strane rijeke Kongo i nekadašnja je francuska kolonija, komunističke je orijentacije. Kongo Kinšasa, čiji je glavni grad Kinšasa, bio je belgijska kolonija, a od Belgije je 80 puta veći. Stanovništvo se uglavnom bavi zemljoradnjom, lovci su i stočari. U kolonijalizmu je bila razvijena industrija i velika zaposlenost, osobito u istočnom Kongu, pokrajini Kiwu u kojoj živi fra Ilija. Bile su velike plantaže čaja i tvornice koje su čaj prerađivale. U prvoj misiji u kojoj je fra Ilija radio od 1972. do 1976. g. bilo je osam tvornica čaja u kojima je bilo zaposleno više od 4000 radnika. Velike su plantaže kenkine, stabla od čije se kore pravi lijek kinin i njegovi derivati, efikasan lijek za malariju. U tom kraju ima i kave, velike plantaže papaje od čega se industrijski rade lijekovi na bazi papaverina. Kongo je poznat i po rudnom bogatstvu te su mnogi radili u rudnicima, a sad mnogi na privatnoj bazi kopaju zlato u rijekama. Rat od 1996. g. je dodatno srozao industriju da je sad gotovo nepostojeća. Zadnjih godina se vraćaju velike svjetske tvrtke, američke, kanadske, kineske, japanske i europske i «nastoje dobiti dio kolača» kaže fra Ilija. «U Kongu je veliki kolač silno bogatstvo, osobito bogatstvo bakra, zelena brda rudače, bakra, urana; imaju industrijsku proizvodnju dijamanta, zlata i drugih minerala, kositra, koltana, to je skupi element koji se upotrebljava za telefonske kartice. Ima i merkura i tamo je velika ekvatorijalna šuma» kaže fra Ilija.
Ostalo su animisti, muslimani ili pripadnici sekti koji su osobito došli u ratnom razdoblju od 1996. do 2003. g. «Tada je bila poplava sekti iz SAD-a i Azije. Dovedene su u Kongo da ‘rastresu’ narod koji teško živi i budu opozicija Katoličkoj Crkvi koja je najjača i jedina ima glas onih koji ga nemaju. Prema nazivu, u Kongu bi trebalo biti demokratsko uređenje, no onima kojima smeta red smetaju oni koji red uvode. Izbori su dirgiriani, i nažalost, rekao bih da nema demokratskih država. Sve su to lutke u rukama velikih sila koje moraju plesati kako oni sviraju. Tako je i u Kongu» kaže fra Ilija. Od 2005. g. živi u istočnom dijelu Konga, u biskupiji Butembo Beni koja se nalazi u sjevernom dijelu pokrajine Kiwu, na samom ekvatoru. Djeluje u župi sv. Josipa u mjestu Kimbulu, gdje se nalazi osam kapelanija, podružnica, a imaju i osnovnu školu. Od 35 000 stanovnika u župi, 22 000 je katolika. Imaju oko 1200 katekumena koji pohađaju vjeronauk; ove godine na Veliku subotu krstilo se 110 odraslih. Svakog mjeseca u župi se krsti 200 djece. «Djeca, to je bogatstvo! Siromašne zemlje imaju svoje bogatstvo, a to su obitelj, djeca. Djeca su posebno bogatstvo tog kraja. Župa raste. Imali smo 600 prvopričesnika. U misijskim krajevima svećenik je više koordiantor pastoralnih aktivnosti. Svećenik sam ne može. Mi odgajamo vjeroučitelje katehiste, a onda svaka kapelanija ima animatora koji predvodi Službu riječi kad svećenik ne može doći, dijeli pričest, posjećuje bolesnike, priprema roditelje za krštenje djece. Vjeroučitelji poučavaju katekumene, pripremaju za prvu pričest i krizmu. Uloga svećenika je odgoj vjeroučitelja i animatora. Svakog tjedna šest bračnih parova sklapa ženidbu. U njihovu pripremu uključen je svećenik, ima 16 pouka kroz tri mjeseca. Uloga svećenika je koordinirati i pripremati animatore i katehiste, a bazična zajednica ima svoje katehiste, vjeroučitelje, svoju malu organizaciju. Onaj tko želi krstiti dijete, dijete koje se sprema za prvu pričest, krizmu, katekumen koji se sprema za krštenje, mora imati pismenu dozvolu od bazične zajednice. Oni znaju kako on živi, u kakvoj obitelji se nalazi, kakvo je njegovo svjedočenje vjere, kako je uspjela njegova priprema. Oni daju dozvolu da se dijete krsti, mladić i djevojka da se žene, pričeste i krizmaju. «Crkva je doista lijepo organizirana. Od bazične zajednice, preko kapelanije ili sektora, kako mi zovemo, do župe i župnog savjeta. Mi posjećujemo svaku kapelaniju jedanput mjesečno, u tjednu za ispovijed i krštenje, nedjeljom za misu i susrećemo se sa savjetom dotične kapelanije. Tu rješavamo pastoralne probleme i radimo programe, zajedno vodimo zajednicu» kaže fra Ilija.
Župa fra Ilije je osnovana 2006. g. i u njoj djeluju tri svećenika. U pokrajini Katanga u Kongu djeluju četvorica franjevaca Hercegovačke provincije, udaljeni su od fra Ilije 2000 km. Školske sestre franjevke Splitske provincije su u Bukawu gdje je fra Ilija radio više od 30 godina. U njegovoj sadašnjoj župi nema sestara, ali svećenici surađuju s laicima. «Nema luksuza da svaka župa ima časnih sestara, ali zato je važan odgoj laika, animatori su sve laici» kaže fra Ilija. Službeni jezik je francuski. Nakon molitve u 6,00 sati i mise u kojoj svaki dan sudjeluje puno ljudi, između ostalog i predaju vjeronauk, a osobito zadnjih godina sudjeluju u gradnji srednjih škola. Zadnje četiri godine izgradili su 20 razreda za srednju školu. Veliki problem u tom kraju je nepismenost, 90 % je nepismenih. Nema škola. Bilo je nekoliko osnovnih škola, no nije bilo srednjih škola. «Nužno je bilo potrebno pomoći toj mladoj generaciji da se uzdigne iz te sredine. Dosad su uglavnom bogataši slali svoju djecu u školu jer školovanje treba plaćati. «Sad nastojimo naći kumove, da se baza školuje. Puno je sirotinje i ratne siročadi koji nikad ne bi vidjeli školu ni školovali se da im ne pomažu kumovi» kaže fra Ilija. Rade pastoralno, socijalno, predaju vjeronauk u srednjoj školi. «Ima puno pastoralnog razgovora. Moramo biti na raspolaganju tim ljudima koji žive u posebnim uvjetima. Ima puno vračanja, vjerovanja koji se kose s kršćanstvom, evanđeljem. Ti problemi se rješavaju u osobnim razgovorima u župnom uredu» kaže fra Ilija.
Nema direktnog napada na kršćane, Katolička Crkva je dosta jaka, kaže fra Ilija. Sve škole, od osnovne do fakulteta, u rukama su Crkve, kao i zdravstvo. Napadi su indirektni, preko medija ili sekta. «Nastojalo se proširivati kontracepcijska sredstava. No to je protivno kulturi i životu tog naroda s velikim natalitetom. Ti pokušaji nisu uspjeli. Kad nisu uspjeli s ograničenjem nataliteta došle su sekte koje od jutra do mraka napadaju Katoličku Crkvu. Imaju pojačala, propovijedaju po selima, putevima i tržnicama, čuje ih se posvuda u svako doba dana i redovito kritiziraju Crkvu. No što oni više napadaju, to Crkva više dobiva na ugledu i važnosti» kaže fra Ilija. Veliki problem su politički neredi. Brojne vojne frakcije podržavaju velike vanjske sile, lokalni trgovci; ima puno pljački po župama, samostanima i redovničkim zajednicama. Noću i po sto naoružanih vojnika opljačka cijelu župnu kuću. Česte su i pljačke na cestama, problem su i djeca vojnici. One koji ne idu u školu, u unutrašnjosti i po selima, odvode u vojnike. «U mojoj župi u Kimbulu u dvije kapelanije ove godine nije bilo škole jer su vojnici odveli svu djecu u šumu» kaže fra Ilija.
Pomažu ih Crkve iz Europe, Amerike, caritasi, osobito španjolski Manusinidas. Župa Kimbulu primila je najviše pomoći od Provincije sv. Jeronima za gradnju župne kuće koja je ujedno i prvi franjevački samostan u tom kraju. Pomažu ih i kumovi za djecu, dobročinitelji, samostani kao što su Mala braća u Dubrovniku, Papinska misijska djela iz Zagreba skrbi o gradnji škole. Izgradili su osam razreda i misle još četiri. Oko 630 djece ima svoje kumove. O 22 000 katolika brinu tri svećenika. U njegovoj biskupiji Butembo Beni ima dosta katoličkih pokreta: Marijina legija, karizmatički pokret, Anđeli neba, Klanjatelji euahristije, pokreti za mlade. Djeluju Radio Marija i lokalni radio kojeg vode misionari Uznesenja Marijina koji prenose Radio Vatikan. Čuju se Papine poruke za Misijski dan, Dan zvanja, Susret mladih, poruke prevedu na domaći jezik, čitaju se i prenesu po župama. Nemaju televiziju, odašiljač ni telefon.
Prvo bogatstvo je natalitet, broj djece a drugo bogatstvo su zvanja, ističe fra Ilija. U pojedinim biskupijama, osobito gdje su Arapi u 18./19. st. dolazili po izvoz roblja, uzduž rijeke, tu je malo kršćana. Većina su muslimani i raširena je poligamija. U biskupijama Kasongo i Kindu u Kiwu malo je zvanja, a to znači da su četiri svećenika iz te biskupije. Ostali su iz drugih biskupija ili misionari iz drugih zemlaja. Pojedine biskupije, kao što je Bukawu gdje je radio od 1972. do 2005. i Butembo gdje je sada, na nadmorskoj su visini od 1700 do 2000 m. A neke su župe i na 3000 m nadmorske visine. «Klima je ugodna, narod živahan, ima djece, vjenčanja, obitelj je lijepo strukturirana. Tu ima i zvanja. Biskupija Butembo Beni ima 256 biskupijskih svećenika. U biskupiji djeluju i drugi redovnici. Franjevci u Kongu od 1975. g. imaju provinciju, patron je sv. Jeronim. Od 1985. fra Ilija je član te Provincije koju su osnovali u Kongu, čiji je pokrovitelj sv. Benedikt afrikanac. To je prvi crnac kojeg je Crkva kanonizirala, franjevac koji je 1589. umro na Siciliji gdje su mu roditelji bili prodani kao robovi. Ne znaju iz koje je zemlje i zato su ga nazvali Benedikt Afrikanac. Ta Provincija sad ima 153 zavjetovana, 85 bogoslova, imaju svoju filozofiju, teologiju, novicijat, dvije kuće postulata. Ove su godine franjevci u Kongu imali 17 mladomisnika, rodom Kongoanaca. U toj su Provinciji u Kongu samo četiri stranca; fra Ilija, dva iz Belgije i jedan iz SAD-a. «To je Crkva koja staje na svoje noge. Od 52 biskupije svi su biskupi domaći. Po strukturama i broju biskupa, svećenika i redovnika, ta Crkva ima svoju budućnost. Preostaje i vrlo je važno evangelizirati čovjeka u dubini, ne samo krštavati, da je broj važan. Broj krštenih raste, ali treba evangelizirati u dubinu čovjeka, njegov mentalitet, svakidašnji život. Tome će lokalna Crkva posvetiti osobitu pažnju» ističe fra Ilija, opisujući primjer Konga kao žive Crkve u Africi. Na pitanje otkud umor Crkve u Europi, fra Ilija odgovara i poručuje: «To je tako u prirodnom životu. Mladi život je mladi život. Kad čovjek ostari, gubi svoju snagu, polet i zanos. Crkva u Africi je stara sto godina; 2006. g. u istočnom dijelu Konga, Bukawu i Butembo Beni, slavili smo stotu obljetnicu dolaska prvih misionara. Njihov mentalitet je vrlo prikladan za primanje katoličke vjere i sakramentalni život. Bio je zanos misionara, socijalno uzdizanje naroda preko škola, karitativno djelovanje Crkve preko bolnica. Crkva je brinula o najmanjima, bolesnicima, odbačenima, hendikepiranima, gubavima. Sve je to Crkvi dalo elan i posebnu snagu. Ali to mora biti Duh Sveti koji vodi. Čovjek je zadivljen. Iz tih banana, šume, iz tih koliba… kako Gospodin pozove djevojke i mladiće za svećenička i redovnička zvanja. Sjećam se da je od 1960. do 1975. g. u Hrvatskoj bilo puno zvanja. I povijesne i političke okolnosti utječu na život Crkve. Crkvi nikad neće naškoditi progonstvo i opozicija. Crkvi škodi privilegij u društvu, bogatstvo koje postaje teret samoj Crkvi, lagodan život; vrsta hedonizma koja ulazi u strukture Crkve i razara Crkvu iznutra. To je starost Crkve u Europi. Međutim, s tog starog stabla sigurno će cvasti drugi cvatovi. To su pokreti o kojima i papa često govori i daju novi polet Crkvi. U Europi i Africi ima puno pokreta: to je kvasac koji će europskom društvu dati smisao života. Jer amorfna masa gubi smisao za život, ideale; gubi smisao za žrtvu, za ono što je dobro, što čini više čovjekom, što izgrađuje i uzdiže. Zato će taj kvasac u Crkvi u Europi tom tijestu dati vrednote. Ne bih rekao da Crkva stari i umire, nego ima povijesni tijek, gledajući kroz povijest spasenja. Crkva je djelo Duha Svetoga i onda se ne treba bojati. Pitanje je vjere. A vjera je Božji dar. Taj dar treba prihvatiti i otvoriti mu se. Kao što se treba otvoriti suncu. Sunce grije, no ako se vi sakrijete, uđete u hlad ili se zatvorite u podrum, sunce ne može ništa. Treba se otvoriti. Taj dar treba primiti. I treba moliti. Apostoli kažu ‘Gospodine, umnoži nam vjeru’. Bog daje dar, a čovjek mu se treba otvoriti i moliti, ako nema da ga primi; ako ima zrno, da to zrno raste. Crkva ima svoju budućnost jer je vodi Duh Sveti. Crkva nikad neće ostariti».
Boravak fra Ilije u Zadru bio je i prigoda za poticaj na kumstva u školovanju afričke djece, a takvu je akciju pokrenula zadarska katedralna župa sv. Stošije: 50 E je godišnji iznos za pohađanje osnovne škole, 100 E za srednju, a 300 E za fakultet.
Ines Grbić