HODOČAŠĆE STUDENATA GRADA ZADRA U MARIJANSKO SVETIŠTE NIN

„Dragi mladi, vaša prisutnost obnavlja, pomlađuje i daje novu snagu Crkvi. Vjerujte Kristu kao pravom Prijatelju koji s vama putuje na vašem životnom putu“ poručio je don Milivoj Bolobanić, generalni vikar zadarske nadbiskupije mladima grada Zadra na misnom slavlju koje je predvodio u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu, odredištu hodočašća studenata i radničke mladeži u subotu 23. listopada. Mladi su krenuli iz župne crkve na Belafuži; za vrijeme četverosatnog hoda od Zadra do Nina molili su, pjevali i slavili Boga predvođeni zadarskim katedralnim župnikom mons. Ivanom Mustaćem. Istaknuo je da je hodočašće u središnje marijansko svetište zadarske nadbiskupije zahvalnost Gospi od Zečeva koja se časti u Ninu za uspješan Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru. Hodočašće su podržali i svećenici grada od kojih su nekolicina sudjelovala u misnom slavlju; njihova je želja ove pastoralne godine posvetiti se intenzivnije pastoralu studenata. Zadar je sveučilišni grad u kojem je najstarije hrvatsko sveučilište koje su dominikanci osnovali u 14. st. i studenti imaju potrebu za duhovnim zajedništvom u kojem međusobno ohrabreni i od Crkve podržani žive akademsko razdoblje svog mladenaštva. U Ninu su mnogi mladi pristupili i sakramentu ispovijedi. „Mladi nastoje izgraditi prava prijateljstva, žele iskrene i solidarne međuljudske odnose; žele osjetiti pravu ljubav, osnovati obitelj, postići osobnu stabilnost i zadovoljstvo sobom, naći zaposlenje. No, iza sigurnog zaposlenja i svakodnevnog života traže i „više“. Čovjek je stvoren za vječnost. Težnja za ispunjenijim životom pokazuje da smo Božja stvorenja. Bog je život i zato svaki čovjek teži smislenom životu, za ljubavlju i mirom“ rekao je don Milivoj.

Nin je izvor hrvatske državotvornosti i crkvenosti, tu su korijeni našeg identiteta i primanja kršćanstva, te su mladi nakon mise posjetili muzej u Ninu gdje su vidjeli niz materijalnih tragova iz tog povijesnog kraljevskog i biskupijskog grada kojeg su utemeljili Liburni u 10. st. pr. Krista. Nekad je na ninskom otočiću gdje je grad smješten, a nepuni kilometar je dug i širok, bilo čak 12 crkava. „I sv. Pavao je rekao da je potrebno imati svoje korijene i biti postojan u njima. To vrijedi i danas. Mnogi nemaju postavljene životne temelje i zato mnogi životi završavaju tužno i tragično. Relativizam ne dovodi do slobode nego do nestabilnosti, zbunjenosti i prihvaćanja trenutnih zadovoljenja koji čovjeka ostave praznim i ranjenim. Naši korijeni su roditelji, obitelj, kultura, ali Sveto Pismo po proroku Jeremiji kaže: ‘Blagoslovljeni oni koji vjeruju u Gospodina. Oni će biti kao biljka zasađena i zalijevana vodom, pustit će korijenje. Neće se bojati vrućine kad dođe, a njihovo će lišće biti uvijek zeleno’. Puštanje korijenja znači staviti život u ruke Gospodinu, pustiti da nas on vodi, do kraja vjerovati Njemu. Kao što biljka ne opstaje bez korijenja, čovjek ne opstaje bez Gospodina“ rekao je don Milivoj. S obzirom na pitanja o smislu života, kojim smjerom poći u život, kakve odnose uspostaviti, don Milivoj je potaknuo mlade da kroz molitvu i razmišljanje otkriju Božju volja za svoj život. „S Bogom ćete dobiti snagu za suočavanje s poteškoćama i razočaranjima. Svakodnevno se susrećete s potrebama donošenja odluka, s iskušenjima koja ne donose pravo zadovoljstvo i ispunjenje. Jedino riječ Gospodina pokazuje autentični put i vjera osvjetljava stazu našeg života. Pronađite podršku u vjeri vama bliskih osoba, u vjeri Crkve i zahvaljujte Gospodinu na daru vjere“ potaknuo je don Milivoj mlade ohrabrivši ih da se pritom ne boje križa. „Križ nas plaši jer djeluje kao negiranje života. No, križ je izraz najveće Božje ljubavi i putokaz za život vječni. Možemo dodirnuti Isusa u znakovima njegove muke i neizmjerne ljubavi prema nama. To možemo učiniti u sakramentima preko kojih nam se uvijek iznova daruje. Krist je naše najdragocijenije blago, ali nije namijenjeno samo nama nego dano da ga podijelimo s drugima“ rekao je don Milivoj, poželjevši da studente i radničku mladež prati zagovor Gospe od Zečeva.

Ines Grbić