INTERDISCIPLINARNI SKUP “PUT DO KVALITETNIH PROMJENA U HRVATSKOM ŠKOLSTVU”

Trodnevni interdisciplinarni skup o temi “Put do kvalitetnih promjena u hrvatskom školstvu” u dvorani Sveučilišnog kampusa u Zadru završen je u nedjelju 24. listopada. Agencija za odgoj i obrazovanje i Zadarska županija organizirali su taj međužupanijski stručni skup u kojem su sudjelovali djelatnici predškolskih ustanova, učitelji i nastavnici osnovnih i srednjih škola, osobito vjeroučitelji, stručni suradnici i ravnatelji škola iz Zadarske, Šibensko-kninske i Ličko-senjske županije. Predavač prof. dr. Tomislav Ivančić je potaknuo na važnost osvještavanja uloge i važnosti škole u cjelovitom odgoju djece i mladih te potrebu kontinuiranih promjena u odgojno-obrazovnom sustavu. Teme izlaganja su bile smisao, cilj i ideal škole, spoznaja čovjekove duhovne dimenzije, mudrost kao temelj odgoja i obrazovanja, prosvjetni djelatnik se postaje a ne samo uči, duhovno zdravlje uvjet zdrave škole, kako ozdraviti i osloboditi čovjekov duh te novi pristup učenicima. “Primjenom duhovnih zakonitosti učitelj i učenici se mijenjaju i kvalificiraju sve do vrsnosti. Steći vrline i postati vrstan u onome čime se baviš postiže se vježbom. Vježbanje u čovjeka unosi navike koje ga čine vrhunskim” rekao je dr. Ivančić potaknuvši učitelje da pomognu djeci da izrastu u poštene ljude i da budu zahvalni za učenike koji su im povjereni. “Budite vjerni svojim učenicima, da znaju da njihova učiteljica nije protiv njih. Patnju ne treba analizirati nego treba donijeti utjehu i snagu. Ne dajte se zavarati lošim vladanjem učenika. Bezuvjetna ljubav sve mijenja i može spasiti razred. Čovjek treba onoga tko ga razumije i onda prestaje činiti zlo” istaknuo je dr. Ivančić potaknuvši prosvjetne djelatnike da kod sebe i učenika liječe pogaženo dostojanstvo. Osoba je svaki dan iznova nečim ranjena, a uzroci depresija, ovisnosti i destruktivnih ponašanja su poniženo dostojanstvo (grižnje savjesti i krivnje), nekreativnost, čovjek ne živi svoje talente, ne razvija se i život tada nema smisla. Tumačeći somatsko, psihičko i duhovno zdravlje, dr. Ivančić je istaknuo da rast osobe priječi duhovna bolest, a ona je egzistencijalna. “Čovjeka žalimo kad je tjelesno i psihički bolestan, a mrzimo ga kad je duhovno bolestan” upozorio je dr. Ivančić dodavši da bolest ima bazu u duhu. Duhovno zdravlje je izvor. Zdravlje je sabranost, cjelovitost, zlo razbacuje i rastresa. Dr. Ivančić je potaknuo prosvjetare da oproste svima koji ih povrijede u nastavnom procesu i da u svakome nastoje pronaći neko dobro jer zagledanost u zlo dovodi od daljnjih frustracija, osude i tjeskoba a nenagomilavanje mržnji protiv čovjeka oslobađa. Istaknuo je važnost odgoja ne samo naobrazbe, s racionalnog i psihološkog prijeći na duhovno, od znanja prijeći na mudrost, jer agresivno ponašanje se smanjuje kad učenik osjeti brigu za sebe kao cjelovitu osobu, a ne samo pritisak za svladavanjem uvijek novih znanja.

Ines Grbić