Župa pomaže obiteljima, a obitelji izgrađuju župu
1. Čitao sam prije nekog vremena iskustvo talijanskog svećenika mons. Renza Bonettija, župnika iz Verone (Italija) koji je utemeljio udrugu „Zajednica obitelji za evangelizaciju župe“. To je projekt u kojoj obitelji bivaju nositelji i svjedoci vjere u Isusa Krista u župnoj zajednici. „Htio bih podijeliti s vama vjeru, počeo je svoj razgovor mons. Renzo, kako je u sakramentu ženidbe između muškarca i žene nešto božansko, što samo Bog zna, nešto što govori o Bogu i njegovoj Providnosti. Ljudi obično misle kako o tom sakramentu znaju sve. A sv. Pavao veli za ženidbu da je ona „otajstvo veliko“ (Ef 5). A to znači u taj sakrament moguće je proniknuti samo svjetlom Duha Svetoga. Tko će svijetu otkriti Boga ljubavi ako ne zaljubljeni zaručnici i supružnici? Tko će ljudima koji ne dolaze u Crkvu pokazati lice Boga ljubavi, ako ne bračni drugovi?! Ostavljajući sakrament ženidbe Isus je Crkvi dao izvanredan dar; dar svoje prisutnosti unutar obiteljskoga života“.
U daljnjem razgovoru mons. Renzo je ustvrdio kako mu je to iskustvo pomoglo otkriti veličinu sakramenta ženidbe po kojem je Isus prisutan u župi. Muž i žena po tom sakramentu znak su Isusa koji nastavlja ljubiti svoju Crkvu. Mučilo ga je, međutim, pitanje kako uključiti obitelji u pastoral župe. Odgovor je našao u Svetom Pismu gdje piše kako su upravo obitelj u prva kršćanska vremena bile prve kojima se Evanđelje naviještalo. A one su s vremenom uz apostole bile uključene u evangelizaciju i osjećale potrebu biti „mala Crkva“ koja izgrađuje župu. „Osnivajući tako male skupine obitelji koje su ponovno otkrivale veličinu sakramenta ženidbe, priča mons. Renzo, mi smo zapravo sve više i bolje upoznavali Krista koji je nazočan u našoj obitelji i voli našu župu“.
2. No, onda mi se javilo praktično pitanje „kako ću kao župnik znati koliko Isus voli moju župu? I došao sam do jednostavne spoznaje: Najbolji su pokazatelji toga obitelji koje su zaljubljene i vole se. Po njima osjećam Isusovu ljubav u župi. I posvuda gdje su brakovi vezani sakramentom ženidbe, zapaljena je baklja ljubavi Božje; tu kuca srce Crkve. A supružnici postaju bitnim čimbenicima za razumijevanje Crkve. Ne zato što dobro „funkcioniraju“ i imaju vremena jedno za drugo, već u prvom redu zato što imaju srce koje gradi pozitivne odnose prijateljstva i blizine. A u takvom ozračju oni su kadri dijeliti i iskustvo vjere. I posvjedočiti kako im se život promijenio, otkad su započeli zajedno moliti i okupljati se na nedjeljnoj euharistiji koja je središnji događaj svake župe. I glavno žarište iz kojega obitelji dobivaju snagu graditi Božje kraljevstvo, te učiniti da njihova obitelj po molitvi i sakramentima bude i ostane Crkva u malom“.
Uz današnji blagdan Svete Obitelji zahvalni smo mons. Renzu iz Verone za ovo njegovo iskustvo župnika i pastira. Moram ovdje reći kako me više godina muči misao kako pomoći obiteljima da otkriju to veliko Božje blago?! Kako im pomoći vratiti liturgiju molitve u njihove domove odakle je naprasito nestala; kako našom osobnom nebrigom, tako i pretjeranom životnom trkom. A bila je donedavno sastavni dio „dnevne higijene i kućnog reda“. Ne kanim večeras navoditi razloge tomu, već samo konstatirati tužnu činjenicu da se to dogodilo. I javno očitovati određeni nemir i strah od eventualnih posljedica. Jer, kad u obitelji nema molitve, duhovnosti, čitanja svetih tekstova i nedjeljne liturgije, uzdrmani su njezini temelji. Nisu bez razloga naši biskupi u onoj Velikoj devetnici Solin-Marija Bistrica, zaustavili se ovdje kod nas u Ninu. Svjesni činjenice da su obitelji božanska institucija koju valja čuvati kao zjenicu oka; kao sveto otajstvo koje nam Bog dariva; ponudili su recept i hranu za okrjepu i ozdravljenje: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi!“
3. Današnja služba čitanja iz Božanskog časoslova donosi kratki nagovor blaženoga Pavla VI. koji je imao u gradu Svete Obitelji, u Nazaretu (5. siječnja 1964.), te opisao što nas Sveta Obitelj poučava: „Nazaret nas najprije uči šutjeti. O kad bi u nama ojačala cijena šutnje u vrijeme uznemirenog života i tolike vike, galame i buke. O nazaretska šutnjo, nauči nas da budemo učvršćeni u dobrim mislima, pripravni slušati Božje savjete i upute istinskih učitelja. Uči nas kako je potrebno razmatrati, skrovito živjeti i moliti; i poučava kako obitelj ne može ništa drugo zamijeniti. U svetom gradu Nazraetu upoznajemo i obvezu rada i dostojanstvo rada. Nazaret nas uči i podsjeća što je obitelj: Ona je zajedništvo osoba i zajedništvo ljubavi. koju valja čuvati kao zjenicu oka svoga“. Sin Božji svojim utjelovljenjem „sjedinio se sa svakim čovjekom“ i sa svakom pojedinom obitelji. Postao je jedan od nas i radio ljudskim rukama i ljubio ljudskim srcem. A veliki dio života proveo je u nazaretskoj skrovitoj obitelji, gdje je poslušan roditeljima „rastao, jačao se i napunjao mudrošću i milošću Božjom koja je bila u njemu“ (Lk 2, 40). Crkva stoga smatra svojom dužnošću i glavnim zadatkom svoga pastorala služiti i pomagati obiteljima.
U tom vidu završavam porukom koju sam za Božić uputio obiteljima u kratkom razgovoru za Zadarski list: Poželio bih da naše obitelji budu sve više svjesne svoga zvanja i milosnog stanja kojega su baštinili sakramentom svete ženidbe. Očevi i majke pozvani su svjedočiti obiteljske vrjednote i unositi svježinu i polet u župne zajednice gdje žive i okupljaju se na misama i vjerskim susretima. A svojom aktivnom nazočnošću u društvu posebice su pozvani stvarati ozračje u kojem će se poštivati život i promicati društvene vrline vjernosti, poštovanja, solidarnosti i ljubavi. Povijest čovjeka, naime, kao i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji. Stoga je potrebno da naše obitelji kao „intimne zajednice života i ljubavi” (GS 48) obnavljaju i svakim danom učvršćuju svoje zajedništvo. Neka novorođeni Kralj Isus i ove godine pohodi sve naše obitelji svojom milošću i blagoslovom. On koji je svojim utjelovljenjem ušao u sve obitelji i u našu osobnu povijest, jedini je Spasitelj jučer, danas i uvijeke. Svima vama okupljenima u našoj katedrali, kao i svim obiteljima diljem naše nadbiskupije želim blagoslovljene božićne dane, kao i sve dane Nove 2017. godine.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, Katedrala, 30. prosinca 2016.