Prvi susret učenika koji su zadnjih deset godina pohađali Klasičnu gimnaziju Ivan Pavao II. Zadar održan je u srijedu 28. prosinca u sportskoj dvorani te škole u Zadru. S učenicima su bili i njihovi profesori, sadašnji i bivši, a sve ih je pozdravio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Klasična gimnazija u Zadru je najstarija odgojno – obrazovna ustanova u Zadarskoj županiji i jedna od najstarijih školskih ustanova u Hrvatskoj. Susret je održan na inicijativu mr. don Ante Sorića, ravnatelja i bivšeg učenika gimnazije i želja je svih da postane tradicionalan.
Angažman odbora koji je u kratko vrijeme velikim odazivom bivših generacija uspješno realizirao susret i ideje za njihova buduća okupljanja jamac su da će taj susret biti tradicionalan i dodatno obogaćen susretima i tijekom godine. Iz škole su izrasli brojni svećenici, redovnici, redovnice, stručnjaci s akademskim titulama, angažirani vjernici laici, radnici, sportaši, studenti. Neki učenici su postali i roditelji te su došli s djetetom. „Tko je bio u Klasičnoj gimnaziji, to je kao brak. Nema rastave, uvijek ćemo se susretati“ rekao je ravnatelj Sorić u prigodnom pozdravu, čestitavši odboru na entuzijazmu i trudu kojim su pripremili susret i promicali ga da je bio izuzetno brojan.
„Osim temeljne poruke da se Bog rodio radi čovjeka, Božić je i vrijeme topline, susreta, kad se ide u toplinu svog doma. Uspostavljaju se topli ljudski odnosi. Neka susret bude obnova prijateljstva iz školskih klupa i da se ne zaboravi naše zajedništvo“ rekao je mr. Sorić. Prihvatio je prijedlog učenika da bivše generacije i zajednički hodočaste, imaju stručna predavanja u školi i sl.
Uz projekciju slika koje su pokazale lica prošlih generacija, prizore s nastave, hodočćašća, putovanja i druženja, ukratko su prepričane uspomene, razne zgode, situacije i karakteristike pojedinih učenika iz svake generacije; u čemu su bili izvrsni i tipični, a sve začinjeno humorom. „Božić je svetkovina zajedništva, druženja i toplih riječi. Zato je susret organiziran u ovo vrijeme“ rekla je bivša učenica Matea Čulina koja je vodila jezgrovito koncipirani program. Sjećanje je počelo s generacijom 2005./06. U tada najbrojniji razred gimnazije upisalo se 33 prvaša, među kojima se razabiru sportaši, glazbenici, likovnjaci, matematičari i kemičari.
Generacija 2006./07. upisuje 35 prvaša, a 2007./08. g. prvi put postoje dva odjeljenja. Ta je generacija, uz kreativce, baš svake godine na raznim natjecanjima ostvarila zapažene rezultate. U generaciji 2008./09. oba razreda su brojila po 28 učenika, a dva su odjeljenja bila i u generaciji 2009./10. Tada se podsjetilo da su klasičari u 8 sati ujutro sposobni izmoliti jutarnju na četiri jezika. Generaciju 2010./11. opisali su kao „šaljivčine, kojih je uvijek na izvoz, disidente, političare, spavače i štrebere“. Kao i druge generacije, obišli su Solin, Salonu, Split, Puteve glagoljaša, Vukovar, Vid, Naronu, Metković, Dubrovnik i Ston. Generaciju 2011./12. karakterizira kolektivno pjevanje grčke metrike i repeticije u 7,30 sati iz raznih predmeta.
U generaciji 2012./13. bili su kreativci, umjetnici, fotografi, sportaši i matematičari te osobiti glazbenici i pjevači u školskom zboru, tada pod vodsvom prof. Tomislava Pehara. Generacija 2013./14. se hvalila aparatom za kavu koji se smije koristiti u točno određeno vrijeme. Dva odjeljenja u 2014./15. godini od „zaigrane djece postali su mladi ljudi spremni za nove pobjede“. Generacija 2015./16., kao i sve druge, prošla je brojne izlete, terenske nastave, studijska putovanja, natjecanja, predavanja, radioncie, volontiranja, ispite i ispitivanja, te im u sjećanju ostaju osjećaji s time povezani.
Gimnaziju je od 2005. g. pohađalo više od 130 braće i sestara, među kojima prednjači obitelj Kolega iz Poljane, iz koje školu trenutno pohađa njihova peta generacija; najavljuju da će to učiniti i njihove dvije najmlađe sestre. Prisutne su pozdravili i bivši razrednici i sadašnji djelatnici gimnazije,Vanja Bajlo, prof. Engleskog i Talijanskog jezika, Mirela Zubčić, prof. Hrvatskog jezika i Marijan Pranjić, prof. biologije. Prof. Pranjić je pročitao smiješne ‘bisere’ koje je zapisivao tijekom rada s učenicima, a koje su oni izricali na nastavi i ispitivanju. „Kako su nekad govorili, a sad su prof., mr., dr., sc.“ našalio se prof. Pranjić, ponosan na ostvarene rezultate gimnazijalaca. Kao zanimljivost je istaknuto da su profesori mr. don Anti Soriću bili i predavači u školi, prof. Pranjić mu je bio i razrednik, a Sorić je sad ravnatelj gimnazije i njima ‘šef’.
„Naši životi su obilježeni, isprepleteni vašima, osobito srednjoškolskim razdobljem, onime što je činilo vaše odrastanje i sazrijevanje. Zato vas ne bih nazivala nekadašnjim učenicima. Neizostavan ste dio prošlosti i sadašnjosti, ali i svakog novog, budućeg razdoblja koje je pred našom gimnazijom. Gledajući vas tako brojne u novim ulogama, na novim mjestima u Crkvi i društvu, mogu reći, ponosne gimnazije“ rekla je prof. Zubčić u obraćanju učenicima, izražavajući radost što se se našli u božićnom vremenu, kad susreti imaju dublja značenja i donose radost Isusa u obiteljskom ozračju. „U ovim danima, prošlih godina neki od vas su mi se javljali pisanim čestitkama, porukama ili pozivima.
Vaše čestitke su mi bile među najdražima. Bili su to uvijek trenuci kad sam poželjela ovakvo okupljanje. Vjerujem da danas razumijete kad smo vam govorili da je srednja škola najljepše doba u životu svakog čovjeka“ rekla je prof. Zubčić, podsjetivši da su dolazili kao „djeca, prestrašeni prvašići, nesigurni četrnaestogodišnjaci, buntovnici, najčešće bez razloga, jer tko u to doba voli čitati lektiru, ponašati se, odijevati se prema kodeksu“.
„Bili ste rokeri, kampanjci, dobri i najbolji prijatelji, šminkerice, bavili ste se prepisivanjem domaćih radova, šalabahterima na ispitima, kad je bilo gusto izostajali s nastave. No bili ste i željni znanja, podupirali ste jedni druge, veseljaci, zbijali šale na naš račun i još toliko toga. Nakon četiri godine, odlazili ste kao ljudi. Promatrajući vas, sad zajedno kušamo slatke plodove, osjećamo obostrano obogaćenje, životnu dragocjenost, doživljavamo poticaj za dalje i bolje“ rekla je prof. Mirela Zubčić u svom obraćanju prisutnima.
Nadbiskup Puljić pozdravio je tu uspješno ostvarenu ideju rekavši: „Lijepo je što se to događa u vrijeme Božića, kad se rado okupljamo oko onoga što nas povezuje kao što je gimnazija. Prisjetiti se onoga što ste zajedno doživjeli, onih koji su u vašem životu nešto značili, nasmijati se. No znajte, rodili su se i oni koji će vama smijati“ rekao je mons. Puljić u osvrtu na razdragane reakcije i smijeh kojim su učenici popratili pojedine prizore projekcije u evociranju zgoda i osoba tijekom školovanja.
U filmu sa snimkama gimnazijalaca prikazanom na početku susreta predstavljen je život i aktivnosti zahtjevne, ali i privlačne gimnazije čije je geslo ‘Zajedno stvarajmo bolji svijet’. Njeguju koncept škole kao zajednice u suradnji nastavnika i učenika s roditeljima. Učenici ostvaruju uspješne rezultate na županijskim i državnim natjecanjima, sudjeluju na raznim smotrama, čime dodatno potvrđuju kvalitetno stečena znanja i vještine u raznim predmetima. Pokazuju kako se živi sinteza vjere i znanja, stručnosti i ljubavi, odgajajući generacije zrelih ljudi i kršćana. U gimnaziji se potiče intelektualna radoznalost u želji da čine uvijek više, bolje i kvalitetnije.
Nakon gotovo trostoljetnog boravka u zgradi zadarskog sjemeništa ‘Zmajević’, gimnazija je izrasla u samostalnu ustanovu utemeljenu na tradiciji svojih predaka. Klasična gimnazija dobiva pravo javnosti 1991. g., a 1997. g. u nju se upisuje prvi vanjski učenik. Nova školska zgrada s kapacitetom 200 učenika u jednoj smjeni blagoslovljena je 18. svibnja 2005. g. U zgradi je položen kamen temeljac kojeg je blagoslovio sv. Ivan Pavao II. za svog pohoda Zadru 2003. g.
Škola je suvremeno opremljena. Ima zbornicu, osam učionica, dva praktikuma, informatičku učionicu, sedam nastavničkih kabineta, knjižnicu s čitaonicom, veliku sportsku dvoranu i kapelu. Školska knjižnica ima veliki fond od oko 14 000 bibliografskih jedinica. Važna je duhovna formacija učenika i nastavnika za koje se tijekom godine organiziraju duhovne obnove i hodočašća. Školska godina započinje misom i zazivom Duha Svetoga a završava misom zahvalnicom. Tehničkom, informatičkom i didkatičkom oprema suvremeno se na visokoj razini realizira nastavni program. Uz tradicionalne gimnazijske predmete, gimnazija nudi klasično obrazovanje.
Odgoj mladih temeljen je na evanđeoskom Kristovom humanizmu i civilizaciji ljubavi. U gimnaziji se upoznaje povijest vlastitog naroda i drugih naroda svijeta. Nastavom i aktivnostima potiče se razvoj svestrane osobnosti učenika, kreiranje njihovog slobodnog vremena, njeguje se živa riječ, tradicija, povijest i kultura hrvatskog čovjeka. U školi djeluju likovna sekcija, kreativna radionica Amfora, mladi knjižničari, Linora, English club, glazbene sekcije. Učenici izdaju školski časopis Bolji svijet.
Organiziraju se radionice, tribine, sportske i druge aktivnosti, kulturna događanja koja klasičari prate i u gradu. Humanitarno su osvješteni, na razne načine pomažu ljude u potrebi i međusobno se pomažu preko školskog fonda Gorušičino zrno odakle sredstva koja prikupe daje za školovanje svojih školskih kolega slabijeg imovinskog statusa.
Odbor bivših učenika gimnazije koji je realizirao susret čine: Luka Jurjević, Matea Biloglav, Magdalena Marđetko, Josipa Kolega, Matea Čulina, Ivana Zelić, Ivan Meštrović, Goran Marjanović i Luka Dubroja. Nakon susreta u dvorani škole u sjemeništu je uz napitak i slastice nastavljeno zajedničko druženje u sjećanju na gimnazijske dane i razmjeni njihovih trenutnih životnih položaja, profesija i ostvarenja. Cijelo vrijeme na licima svih prisutnih očitovala se radost zbog susreta iskazana brojnim međusobnim zagrljajima.
Ines Grbić
