1. Prije 2000 godina dogodio se Božić. Dogodio se u jednoj maloj zemlji Palestini, u narodu Izraelskom, u gradu Betlehemu. Dogodio se kao običan zemaljski i dragi događaj. Marija zaručena s Josipom rodila je dijete kojem dadoše uobičajeno ime Jošua – Isus. Kako se Božić dogodio u špilji povili su dijete u pelene i položili ga u jaslice, jer u betlehemskim kućama nije za njih bilo mjesta. Božić se dogodio kao nebeski, božanski, spasiteljski događaj. Anđeli su ga s pjesmom obznanili pastirima: «Rodio vam se Spasitelj. I evo vam znaka: naći ćete dijete povijeno u jaslama».
Ovom božansko-ljudskom događaju ne treba komentara. Sve je jasno rečeno u događaju. Na zemlju je sišla svjetlost velika, a Gospodin obznani spasenje svoje. Stoga, neka sva zemljo kliče Gospodinu. Neka se raduje i neka pjeva. U rođenom djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U njemu, koji leži «u štalici na slamici», Bog je osobno «radi nas ljudi i radi našeg spasenja» sišao s nebesa i postao čovjekom. U njemu su se «u živo» susreli Bog i čovjek, nebo i zemlja, zauvijek. Zašto se Bog utjelovio? Zašto je postao čovjekom? Zašto je silazio s nebeskih visina u ovu našu dolinu suza? Zašto? Ostajemo zatečeni pred tim pitanjem i nemamo adekvatnog odgovora, osim slutnje da je to učinio jer je čovjeka volio. “Bog se utjelovio u ljudskoj povijesti jer se raduje čovjeku” govorio je sveti Ivan Pavao II. Bog se raduje čovjeku. Kako je to lijepo i utješno.
2. Pred tom neshvatljivom, ali dragom tajnom sveti Karlo Boromejski zanosno kliktao: „Evo toliko slavljenog vremena, dana spasenja, mira i pomirenja. Evo vremena za kojim nekoć s toliko želja i uzdaha žuđahu žarko i gorljivo drevni patrijarsi i proroci. “Evo dana što ga Crkva oduvijek svečano slavi u pobožnom raspoloženju i zahvaljivanju vječnome Ocu jer nam je poslao Onoga koji će nas pozvati u nebo i u rajske nas odaje uvesti, samu nam istinu otkriti, poštenu nas življenju poučiti, obogatiti nas blagom svoje milosti i konačno primiti nas među sinove svoje i baštinike vječnog života“.
Svima vama, ovdje nazočnima, kao i svima vašima kod kuće želim čestit Božić i već sada sretnu i blagoslovljenu Novu 2017. godinu, ispunjenu mirom, radošću, prosperitetom i blagostanjem, ali i čežnjom za nebeskim dobrima. Po utjelovljenju svoga Sina Bog je ušao i u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime «Emanuel» Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. I nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
† Želimir, nadbiskup
Zadar – katedrala, 24. 12. 2016.