Monodramu „Blažena Ozana: Biti s Bogom dovoljno je za sreću“ u nedjelju 4. prosinca u katedrali sv. Stošije u Zadru izvela je s. Barbara Bagudić, dominikanska redovnica koja djeluje kao vjeroučiteljica u OŠ u Gružu u Dubrovniku. U želji da se široj javnosti približi život bl. Ozane Kotorske, prve blaženice Crkve u Hrvata te puk potakne na molitvu i pohod njenom grobu, s neraspadnutim tijelom blaženice u crkvi sv. Marije u Kotoru, s. Barbara je temeljem Ozaninih životopisa napisala sadržaj kojeg izvodi pred bijelim platnom na kojem je prozor s rešetkama i križ, a pokraj svijeća.
U tekst je stavila i nekoliko autobiografskih elemenata iz svog života, savjeti da se uda, da može imati bolji život. S. Barbara je u samostanu od 1999. g. Prve zavjete položila je 2002. g., a vječne 2008. g. Rođena je u Đakovu. U Chicagu je završila tri godine teološkog studija. Vratila se u Split i tamo završila preostale dvije godine. Voli glumiti i čitati živote svetaca. Studirala je zračni promet u Zagrebu i po završetku studija otišla u samostan. „Kad sam ušla u dominikansku crkvu u Kontakovoj ulici u Zagrebu, osjećala sam da je to moja kuća, moj dom. Neobjašnjivo. Bila je to posebna milost i posebna atmosfera. Osjećala sam, ‘Tu sam ja doma, to je za mene’“ rekla je s. Barbara.
Iz Ozaninog života uzornim smatra molitvu krunice i obiteljsku molitvu. „Ozana je svakog poticala da moli. To je u ono doba spasilo Kotor, to će i danas spasiti sve nas: zajednička molitva, da se vrati molitva krunice u obitelji. To je najhitnija i najvažnija poruka bl. Ozane Kotorske“ rekla je s. Barbara. Monodramu su pohodili i o. Mihael Mario Tolj, župnik župe sv. Križa u Gružu i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Čestitao je redovnici na dojmljivoj izvedbi i rekao da je lijepo što se monodrama izvodi uz jubilejsku godinu 800 godina dominikanskog reda, a i Zadar ima pečat dominikanske prisutnosti po njihovom osnivanju sveučilišta 1396. g. kao Generalnog učilišta dominikanskog reda.
Nakon predstave prisutni su mogli uzeti letke o bl. Ozani i njene moći uz poticaj s. Barbare da se moli devetnica bl. Ozani. Kotorska biskupija i dominikanci su na blagdan blaženice 27. travnja 2013. g. pokrenuli proces za proglašenje bl. Ozane svetom. U monodrami je prikazano kako su roditelji Ozanu, (krsno ime Katarina Kosić, rođena 25. studenog 1493. u crnogorskom selu Relezi podno Lovćena) naučili skromnosti, jednostavnosti i zahvalnosti prema Stvoritelju svih stvari. Voljela je prirodu.
Kao djevojčica je čuvajući ovce imala viđenje Djeteta Isusa i Isusa raspetoga. Nije mogla zaboraviti patnički Isusov pogled pun ljubavi te je rekla „Htjela bih ti dati cijeli svoj život, cijelu sebe“. Njena majka je teško prihvatila njen poziv, no pristala ju je kao 14-godišnju djevojčicu odvesti u Kotor, „da vidi Spasiteljevu sliku“. Kao pomoćnica živjela je sedam godina u uglednoj kotorskoj obitelji suca Aleksandra Buće gdje je bolje upoznala Krista i sakramente. Zavoljela je gospodaricu Marinu koja je sluge svaku večer okupljala na molitvu i uputila na ispovijed i pričest. U tu su kuću dolazili i dominikanci. Bila je najsretnija kad bi je gospodari poslali nešto kupiti, jer je tada mogla otići u crkvu i provesti nekoliko trenutaka s Isusom. Siromasima bi nosila hranu u pregači ako bi ostalo od ručka. Tada se dogodilo i čudo. Jednom ju je gospodin Buće pitao kamo ide i da otvori pregaču. „Ja sam u svome srcu zavapila: Isuse, pomozi mi! Na moje i njegovo veliko iznenađenje, kad sam otvorila pregaču, u njoj su bile prekrasne ruže“ kaže s. Barbara u monodrami.
Jedne godine na Veliki petak slušajući propovijed o Isusovoj muci i smrti odlučila se potpuno posvetiti Gospodinu kao njegova zaručnica, zatvorena u sobici. Biskup je dozvolio da se za Ozanu napravi mala sobica u blizini crkve. U katedrali sv. Tripuna nad njom je izmolio Božji blagoslov. Dozvolom kotorskog biskupa, 1514. g. obukla je bijeli habit, dobila ime Ozana i u pratnji procesije od katedrale do crkve nastanila se u maloj ćeliji pokraj crkve sv. Bartolomeja.
„Kad sam sretna i vesela ušla u tu sobicu, vrata su se zatvorila. Mnogi su plakali. Vidjeli su samo sobicu u koju sam se zatvorila i to im je bilo teško razumjeti. A ja sam u toj sobici imala ljestve na kojima sam spavala, križ i dva prozora. Kroz jedan sam gledala Isusa u svetohraništu i pribivala svetoj misi, a kroz drugi sam primala posjete. Moj je život bio za Isusa i za druge. Bila sam sretna. Jela sam vrlo malo, spavala na tvrdom i neudobnom ležaju, molila i trpjela“ prenosi Ozanine riječi s. Barbara.
Nakon sedam godina, odatle se preselila u sličnu sobu kod crkve sv. Pavla gdje je provela život do svoje smrti u 72. godini. Mnogi su dolazili od nje tražiti pomoć, a ona ih je upućivala na Gospodina. „Okrenuli bismo se skupa Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i zajedno molili. I Bog bi učinio čudo. Tako je bilo i kad su k meni došli gradski plemići, svećenstvo i narod jer je bila velika opasnost od Turaka. Rekla sam neka cijeli grad moli krunicu i neka se stave pod zaštitu Bogorodice. Svi smo zajedno molili. Barbarosa i njegovo brodovlje ostavili su naš zaljev. Bili smo slobodni!“ kaže s. Barbara u monodrami, ističući poruku bl. Ozane:
„Mnogo može zajednička molitva. Obitelj koja zajedno moli odolijeva svim napastima. Grad koji zajedno moli biva slobodan od svih neprijatelja. Kad su građani države ujedinjeni u molitvi i ratovi se zaustavljaju. Velika je moć molitve. Zato sam sa svima koji su mi dolazili zajedno molila i svakog sam poticala da sa živom vjerom moli. Bila sam sretna vidjeti potrebne kako žarko mole pored moje sobice i znala sam da Bog uslišava molitve suznih očiju i raskajanih srdaca“.
Završetak monodrame podsjeća na često pitanje koje je Ozana sebi postavljala: „O jadna grešnice Ozano! Što ćeš ponijeti pred lice Božje? Što si dobra spremila za vječni život? što si ikada dobra učinila? Božje milosrđe je veliko prema grešnicima i samo s pouzdanjem u njega živjela sam i dovršila svoj život na zemlji. Njegova ljubav i milosrđe može ispuniti svako prazno srce i svaki prazni kovčeg“.
Ozana je bila darovana mudrošću, viđenjima i prorokovanjem. Osnovala je samostan dominikanskih trećoredica u Kotoru. Ozana je za života činila čudesa i nakon smrti potvrđena su čudesna uslišanja. Preminula je na glasu svetosti 27. travnja 1565. g. Od 1665. g. Ozana je zaštitnica Kotora i biskupije. Blaženom je proglašena 21. prosinca 1927. g. Proces za odobrenje i potvrdu javnog štovanja bl. Ozane počeo je 1905. g. zaslugom dominikanca, tadašnjeg provincijala o. Anđela Marije Miškova.
Bl. Ozani se u molitvi utječu katolici i pravoslavni. Od Ozanine smrti dosad izvršeno je pet rekognicija, liječničkih pregleda tijela i zamjena redovničke odjeće: 1815., 1856., 1907., 1930. i 2001. g. Utvrđeno je da je tijelo blaženice u cijelosti očuvano i povezano.
Događaj je organiziran u sklopu manifestacije ‘Krševanovi dani kršćanske kulture’ Zadarske nadbiskupije.
Ines Grbić
