Međunarodni dan volontera obilježen je ponedjeljak 5. prosinca u Pučkoj kuhinji sv. Vinko Paulski u Zadru. Uz djelatnike caritasa Zadarske nadbiskupije, dijeleći obroke korisnicima volontirali su zadarski župan Stipe Zrilić, Bernard Maruna, pročelnik Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zadra, čije institucije novčano pomažu rad Pučke kuhinje, Josip Vidov, voditelj Volonterskog centra Zadar s kojim caritas surađuje promičući socijalnu osjetljivost za potrebne u podršci caritasovih programa. Dnevno u Zadru podijele 300 obroka, a u Pučkoj kuhinji u Benkovcu još sto. „Došašće je vrijeme dobrih djela, darivanja i odricanja, na što smo pozvani inače kroz cijelu godinu. Caritas će širiti projekt obrade poljoprivrednog dobra s beskućnicima na Bokanjcu na veću površinu, ići s kulturama potrebnima za Pučku kuhinju: krumpir, blitva, špinat i ostalo povrće“ rekao je don Ivica Jurišić, ravnatelj zadarskog caritasa. „Svake godine sam tu kad možemo promovirati aktivnosti usmjerene da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Koliko god bili razvijeno društvo, uvijek ostaju ljudi kojima je potrebna pomoć drugih. Trebamo to raditi ne samo u blagdansko vrijeme, nego inače. Zadarska županija nastoji pomoći karitativni i socijalni sustav kako ne bi bilo gladnih u našoj županiji i gradu“ rekao je župan Zrilić, istaknuvši da to rade zbog promicanja volontiranja, da se što više ljudi uključi u pomaganje drugima.
Volonterski centar Zadar za predano volontiranje i ove je godine priznanjima ‘Volonterska ruka’ nagradio pojedince i ustanove. Centar prepoznaje marljive volontere i u crkvenom životu, pa su priznanja prije dvije godine dodijelili framašici Ivani Vinac, pomoćnici u vrtiću dječaku s autizmom, sudionici u brojnim akcijama koja volontira u sklopu FRAMA-e i s. Riti Maržić, školskoj sestri franjevki iz samostana u Arbanasima. Rad caritasa na Dan volontera pohvalio je hrvatski branitelj Ladislav Plentaj, rodom iz Baranje, koji u Zadru živi 22 godine. Kad je u Slavoniji bilo potpisano primirje, otišao je pomoći suborcima u Dalmaciju. Taj pripadnik Termita više puta je ranjavan i ima invaliditet. U Pučku kuhinju dolazi treću godinu.
„Dužničko ropstvo nas je dovelo do toga da možemo birati hoćemo li platiti režije, pa nemamo za hranu ili ćemo kupiti hranu pa nećemo imati za režije i izaći vani. Svi koji smo tu nismo tu svojom voljom, nego smo prisiljeni na to. Tužno je što je tako, ali ima i osmijeha. Mi smo velika obitelj i svi smo zahvalni djelatnicima caritasa. Tu primaju pomoć i ljudi koji nisu katolici i Hrvati. Svi se jednako poštujemo“ rekao je Plentaj. U početku mu je bilo ponižavajuće doći u Pučku kuhinju. „Kad smo 1991. krenuli u rat, nismo računali da ćemo dobiti kao neke privilegije, kako kažu. Znali smo da možemo biti ranjeni ili umrijeti, ali da ćemo dospjeti u dužničko ropstvo i hraniti se u pučkoj kuhinji, o tome nam nije nitko govorio. Unatoč svemu, imamo osmijeh, dolazi Božić. Naš spasitelj Isus Krist dao je život za sve nas. Nikad nisam izgubio vjeru. Isus Krist mi je na prvom mjestu. On je ispred mene, moje svjetlo, moja vodilja. Da njega nema, ne bih imao ni ovo. Hvala mu na ovome što imam“ rekao je Plentaj. Otac je troje djece. Supruga ih je napustila, a on kao samohrani roditelj živi sa 17-godišnjim sinom. „Hrana u pučkoj kuhinji je prvoklasna, jako kvalitetna, imamo voća, mliječnih proizvoda. Osoblje kuhinje su naše sestre i majke. Imam osjećaj da me tu vole, da tu pripadam, pa mi olakšavaju traumu što moram dolaziti u pučku kuhinju. Ne pada mi teško jer vidim osmijeh, ljubaznost, kršćansku ljubav i ljudsku toplinu. Da nije tako, teže bi mi bilo dolaziti“ rekao je Plentaj i svima poželio sretan Božić i Novu godinu.
Ines Grbić