Euharistijsko slavlje za sve vjerne mrtve i za pokojne biskupe i svećenike Zadarske nadbiskupije na Dušni dan u srijedu 2. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Pokojni nadbiskupi i svećenici bili su cijeli život na raspolaganju Bogu kako bi preko njih i njihove službe preobražavao svijet i vjernike, jer po euharistijskom slavlju zbiva se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. Ta božanska pretvorba nadilazi vremena i prostore. Sjećajući se pokojnih biskupa i svećenika, zahvaljujemo što ih je Gospodin ‘izabrao i u ljubavi predodredio za sebe’ (Ef 1, 3 – 5) i ovlastio djelovati u njegovo ime. To otajstvo vjere okupljeni puk obnavlja kad ponavlja: ‘Tvoju smrt, Gospodine, naviještano, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo’“ rekao je mons. Puljić, dodavši da se po Kristu nazočnom po euharistiji na oltaru događa preobrazba ne samo ljudi, već i drugih stvorenja, kako bi se ‘oslobodili robovanja pokvarljivosti i sudjelovali u slobodi i slavi djece Božje’ (Rim 8, 19-21).
„U tami ljudske povijesti euharistija navješćuje uskrsno svjetlo i postaje sigurnim obećanjem ostvarenja Božjeg kraljevstva. Dok hodamo zemaljskom stazom smrti, Kristovom zaslugom naš je put obilježen znakom vječnosti i besmrtnosti. Zahvalni Bogu za dar vjere u vječni život, preporučimo u molitve duše naših pokojnika, osobito biskupa i svećenika. Molimo neka puk ostane vjeran Crkvi i njenim pastirima te napreduje na zemlji dok ne prispije u vječno spasenje“ potaknuo je nadbiskup, dodavši da paljenjem svijeće i molitvom za duše pokojnika otimamo zaboravu one kojih se sjećamo te im izražavamo zahvalnost za dobro koje su učinili.
Nadbiskup je istaknuo da je jako važno moliti za papu, biskupe i svećenike, jer „bez njih nema Crkve ni euharistije, a kršćani se osipaju i propadaju“. Tragom navještene Božje riječi o otajstvu smrti i umiranja, rekao je da se u događaju iz Betanije Isus očituje kao gospodar života i smrti i predstavlja kao ‘uskrsnuće i život’. Nastavlja da ‘tko god bude vjerovao u njega, neće umrijeti nikada’.
U ulomku iz najstarije Pavlove poslanice Solunjanima, Pavao kaže Solunjanima da ne želi ‘da budu u neznanju glede onih koji su usnuli’. U pismu odgovara na pitanja u svezi sudbine ‘usnulih’ koji budu umrli prije Kristovog drugog dolaska. „Poučava ih kako ne znamo točno vrijeme Kristovog dolaska: ‘I sami znate, da će dan Gospodnji doći kao kradljivac u noći’. Dodaje kako i nije važno znati vrijeme Kristovog dolaska, nego živjeti ‘kao djeca svjetla’ i ‘ne pripadati noći i tami’.
Isus je trajno nazočan među nama. Zato se ne treba brinuti kad će doći. On je tu, u euharistijskoj gozbi, koja je spomen njegove Posljednje večere, ali i navještaj onoga što se ima dogoditi. Ona je eshatološka anticipacija novog neba i nove zemlje, lijek besmrtnosti i predujam uskrsnuća, kako je pisao Ignacije Antiohijski. Krist je obećao da će sve ‘koji blaguju njegovo tijelo i piju njegovu krv, uskrisiti u posljednji dan’ (Iv 6, 54)“ poručio je mons. Puljić.
Nakon mise, nadbiskup se u pratnji svećenika suslavitelja uputio u pokrajnu lađu katedrale te je nad grobnicom zadarskih nadbiskupa, gdje su pokopani Mate Garković, Marijan Oblak i Ivan Prenđa, izmolio odrješenje za pokojne.
Ines Grbić