„Na svetkovinu Svih svetih slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem, blagdan naše budućnosti koji počinje u sadašnjosti. Njegov preludij imamo već sada kad nam je Gospodin dao svoga Duha pa smo okrenuti i usmjereni prema nebu. Tamo je naše mjesto koje nam nitko ne može oduzeti. Jedino ga sami možemo proigrati“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi euharistijskog slavlja koje je predvodio na svetkovinu Svih svetih u utorak 1. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadru, kad je podijelio i papinski blagoslov s potpunim oprostom. Istaknuvši da nas svetkovina Svih svetih želi ohrabriti i podržati da ne klonemo na putu dobra, u hodu prema velikoj i vječnoj budućnosti, nadbiskup je upitao mogu li receptori suvremenog čovjeka primiti Isusove riječi i razumjeti poruku Isusovog tumačenja novih propisa, blaženstava. „Gorka je spoznaja da su sve više zakržljali receptori suvremenog čovjeka i okružje u kojem živi za prijem vijesti onkraj života. Nisu kadri uhvatiti ni melodiju prvog dječjeg krika koji najavljuje radost života ni naći odgovore na pitanja koja će mu život kasnije postavljati. A još manje shvatiti govor o Bogu darovatelju života, milosti i svetosti“ upozorio je nadbiskup. Podsjetio je da je u drugoj polovici 19. st. Nietzsche najavio ‘svečanim tonom da je Bog mrtav’. „Pridružili su mu se Marx, Freud i stotine nadobudnih spisatelja koji su mislili da će ‘oslobađajući se Božjeg autoriteta’, osloboditi čovjeka. Zaveden takvim umovanjem je zaključio: ‘Kad Boga nema, nema ni konačnih istina. Sve je relativno i sve dopušteno’ (Dostojevski)“ rekao je nadbiskup. Zato je „postalo moguće i ‘normalno’ da se pred našim očima danima vrti brutalni čin divljačkog smaknuća iračkog predsjednika Hiseina i libijskog vođe Gadafija. Ako netko pomisli da se takvo nešto moglo dogoditi samo na Bliskom Isotku ili u Africi, a ne kod nas u Europi, vara se. Sjetimo se žrtava Vukovara i Škabrnje od prije 25 godina. Kad se prekriži Boga i prigrabi moć oružja i medija, postoji realna opasnost bespravlja i divljaštva. Kad god se Boga otpiše iz svoje sredine, odmah zapuše ledeni vjetar međuljudskih odnosa, pa dostojanstvo čovjeka biva ugroženo i napadnuto sa svih strana“ upozorio je mons. Puljić.
Pojašnjavajući blaženstva, nadbiskup je rekao da su ona obrana ugoženog ljudskog dostojanstva. „Isusove riječi nisu upućene onima koji misle da su jedini gospodari svijeta i ljudskih sudbina. Isus je želio probleme rješavati dobrotom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem. To je bila njegova strategija kojom je počeo osvajati ljude. Ne mačem i bičem, kletvom i zastrašivanjem, nego toplom i blagom riječju koja dušu krijepi. Stoga su blaženstva temelj kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Ona su nam danas najpotrebnija“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da nas Isus poziva, hrabri i potiče da ne tugujemo jer smo ‘siromašni duhom, gladni i žedni pravednosti, krotki i milosrdni, ožalošćeni i kad vas grde i proganjaju’. „Blago svima koji pođu za Isusom i uđu u to novo i drugačije kraljevstvo pripravljeno malenima, siromašnima, umornima i uplakanima, nevinima i jednostavnima. Blago svima koji Isusove riječi s Gore shvate i prihvate“, rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je potaknuo da se nad grobovima pokojnika u duhu pridružimo mnoštvu spašenih (Otkr 7,9). „Pokojnici su trajna opomena u nemirnom i nesigurnom vremenu. Nema ovdje trajnog prebivališta. I naše će putovanje jednom završiti. Putujemo u kuću Očevu, u društvo onih koji su Isusov zakon prihvatili, vršili i stigli pred Jaganjca. Rado bismo se našli u njihovom društvu, ‘umiješali se u zbor patrijarha, proroka, vijeće apostola, u društvo mučenika, ispovjedalaca, djevica, u zajedništvu svih svetih’, kako piše sv. Bernard“ rekao je predvoditelj slavlja.
Svetkovina Svih Svetih i popratni spomen Dana vjernih mrtvih finale su svečanog oratorija onih koji su za nebo predodređeni, istaknuo je nadbiskup. U tom smislu liturgija otvara knjigu Otkrivenja, slušamo kako u njoj ‘Ivan nešto vidi’. Riječi ‘gledati’ i ‘vidjeti’ često nalazimo na stranicama Svetog Pisma, rekao je mons. Puljić i naveo primjere: „’Mojsije, što vidiš’, pita Jahve? ‘Vidim grm koji gori, ali ne izgara!’ (Izl 3, 4); ‘Što ti vidiš, Jeremija?’. ‘Vidim rascvjetanu bademovu granu koja je navještaj sigurnog proljeća’; ‘Ivane, što vidiš?’. ‘Vidim jednog drugog anđela gdje uzlazi s istoka s pečatom Boga živoga koji viče iza glasa: Ne udite ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok ne opečatimo sluge Boga našega…’. ‘Što još vidiš, Ivane?’ ‘Eno, velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama’“.
Poslijepodne na svetkovinu Svih svetih nadbiskup je na središnjem Gradskom groblju u Zadru u kapeli Gospe od sedam žalosti predvodio Službu Riječi s odrješenjem za pokojne te se pomolio kod središnjeg križa „Našim pohodom želimo im izraziti ljubav i blizinu i sjetiti se uske povezanosti između nas koji kročimo zemljom i braće i sestara uz čije grobove naviru sjećanja. Dok obilazimo grobove, shvaćamo da hodimo stazom smrti koja je obilježena znakom vječnosti“ rekao je mons. Puljić u homiliji Službe Riječi. Istaknuo je da svetkovina Svih svetih „najprije budi nadu u život vječni, podiže oči prema nebu, prema spašenima koji se nalaze u vječnoj domovini odakle nas prate i štite na ovozemaljskom hodu“, a „spomen vjernih mrtvih s grobovima pokojnika spušta pogled prema zemlji, prema grobljima gdje počivaju pokojnici u iščekivanju uskrsnuća“. „Što ćemo vidjeti na groblju gdje ćemo upaliti svijeće dragim pokojnima? Naš odgovor na upit ‘Što vidiš’, brate i sestro, vjerojatno bi glasio kako vidimo mnoštvo grobova i križeva, krizantema i upaljenih svijeća“ rekao je nadbiskup, upozorivši da „život gubi svoj duboki smisao, ako se ograniči čovjeka samo na ovozemnu horizontalnu dimenziju“. „Bog je stvorio svijet i približio se čovjeku po svome Sinu Isusu koji se predstavio kao ‘uskrsnuće i život; pa tko god živi i vjeruje u njega neće umrijeti nikada’ (Iv 11, 25). Te riječi bude nadu u život s druge strane, a Isus tješi učenike „neka se ne uznemiruje srce njihovo, jer u domu Oca njegova ima mnogo stanova“ (Iv 14, 1)“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je pohod grobljima gdje očitujemo ljubav pokojnicima prigoda obnoviti našu vjeru u vječni život. „Križevi na grobovima govore da su i oni živjeli za vječnost i svoj ovozemni hod istrošili u nadi, vjeri i ljubavi. Okrenuti čelom prema nebu oni nam s Pavlom poručuju: ‘Nećemo da živite u neznanju glede nas koji smo usnuli, ili pak da tugujete kao drugi koji nemaju nade…’ (1 Sol 4, 13). Zahvalni za veliku milost vjere, kojom ćemo ‘kad se probudimo Boga gledati’, učvršćujmo jedni druge u spoznaji kako smo ovdje na zemlji prolaznici i putnici“ potaknuo je mons. Puljić.
Ines Grbić