Svećenička rekolekcija zadarskog prezbiterija održana je u srijedu 5. listopada u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. Izlaganje o Božjem milosrđu i u tom kontekstu o hrvatskoj blaženici pod nazivom ‘Milosrdna žena – Marija Propetog Isusa Petković’ održao je mr. don Marinko Duvnjak. „Bl. Marija Propetog Isusa Petković temeljila je svoju spoznaju o dobrom i milosrdnom Ocu ponajprije na iskustvu doživljaja svoga oca. Otac joj je umro zarana kad je imala 18 godina, 1911. g. Za njega kaže da joj je bio ideal poslije Boga, jer je bio dobar i milosrdan siromasima, jednostavan i istinit. U svom je ocu Marija bila u školi kršćanske kreposti i milosrđa“ rekao je mr. Duvnjak, dodavši kako blaženica živi i otkriće nebeskog Oca u svijetu i za svijet. Podsjetio je na njene riječi u knjizi ‘Idimo k Ocu’ Emilija Guerrya: „Mnogi, ne samo da ne poznaju Oca, kao Oca ljubavi i milosrđa, Oca dobrote i svake utjehe, nego ga zamišljaju kao tvrdog, neumoljivog Gospodara, koji često, pa i do u tančine, zahtjeva samo pravdu, bez milosrđa. Promatrajući boli i nevolje ovog života, mnogi ne mogu shvatiti da to dolazi iz njegovog očinskog Srca, koje u svojoj božanskoj uviđavnosti sve šalje za naše vječno dobro. Na nama je samo da usvojimo Isusovo pouzdanje u nebeskog Oca: Isusov sinovski odnos prema njemu, da bismo se mogli uzdići k Ocu i upoznati onoga koji nas je toliko ljubio“. Marija je razumjela iz iskustva vjere da prijepor između Božje pravde i Božjeg milosrđa ne postoji, nego taj lažni prijepor u svakodnevici ukazuje na nepoznavanje pravog Božjeg lica, rekao je mons. Duvnjak, istaknuvši da je za bl. Mariju najveći iskaz milosrđa prema bližnjima misijsko i evangelizacijsko djelovanje nje i njenih sestara; spašavati duše da bi bile sretne u Bogu. Od prvih godina života pokazivala je suosjećanje, razumijevanje i društvenost, osobito prema sirotoj djeci. „Siromaštvo bližnjega nalazilo je u njenom srcu i pamćenju velikog odjeka. Bila je zanesena Isusovom prispodobom o milosrdnom Ocu, Otac koji je rasipniji od sina po milosti i milosrđu. O toj prispodobi piše posebna razmatranja u duhovnim vježbama“ rekao je mr. Duvnjak.
Govoreći o odnosu između pravednosti i milosrđa, kako milosrđe Božje i njegova svetost, pravednost i vjernost nisu u protuslovlju, mr. Duvnjak je rekao da se milosrđe ne protivi pravednosti, nego izražava način na koji Bog postupa s grešnikom, nudeći mu priliku da prizna svoj grijeh, za njega se pokaje, obrati se i vjeruje. „Bog nadilazi pravednost svojim milosrđem i praštanjem. To ne znači da se pravednost obezvrjeđuje ili da postaje suvišnom. Svaki koji griješi mora podnijeti kaznu. Samo što to nije kraj, već početak obraćenja, jer pojedinac počinje osjećati Božju nježnost i oproštenje“ istaknuo je mr. Duvnjak, dodavši da Bog pravednost produbljuje i nadilazi višim događajem u kojem kušamo ljubav kao temelj istinske pravednosti. „U Bibliji se puno puta spominje Božja pravednost i Bog kao sudac. U tim svetopisamskim odlomcima pravednost se shvaća kao cjelovito opsluživanje Zakona i vladanje svakog dobrog Izaelca u skladu s Božjim zapovijedima. To je shvaćanje nerijetko dovodilo do legalizma, iskrivljujući izvorni smisao pravednosti i zatamnjujući njenu duboku vrijednost. Da bismo prevladali legalističku perspektivu, treba se prisjetiti da se u Svetom pismu pravednost poima kao prepuštanje s pouzdanjem Božjoj volji“ naglasio je predavač, dodavši da Isus više puta govori o važnosti vjere nego o opsluživanju zakona. Suočen sa shvaćanjem pravednosti kao poštivanja zakona koji sudi ljude dijeleći ih na pravedne i grešne, Isusu je stalo da pokaže veliki dar milosrđa koji traži grešnike da im ponudi oproštenje i spasenje. „Dovršetak Zakona je Krist, na opravdanje svakomu koji vjeruje. Božja pravednost je milosrđe dano svima kao milost, koja je plod smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Kristov križ je Božji sud nad cijelim svijetom, po njemu nam pruža sigurnost ljubavi i novi život. Milosrđe nije jeftino. Isus je za nj platio visoku cijenu na križu“ poručio je mr. Duvnjak, dodavši da se Božja potresna ljubav u susretu sa zlom, posebno s grijehom pojedinca ili cijelog naroda, očituje kao milosrđe. Ona je vjerna, vjerodostojna, istinita. „Granice Božjem milosrđu postavlja čovjek, jer Božje milosrđe ne pozna druge granice osim grešnikove tvrdokornosti“ rekao je predavač.
Govorio je i o Božjem milosrđu u Starom i Novom zavjetu. U Starom zavjetu ono se temelji na iskustvu izabranog naroda koje je proživljavao u vrijeme izlaska. „Iskustvo sućuti i milosrđa koje Bog ima sa svojim narodom postaje paradigma za svu daljnju povijest odnosa Boga i njegovog naroda. S vremenom cijeli Izrael shvaća da se upravo u milosrđu očituje prvenstvo i nadmoć ljubavi nad pravednošću. Nema više protuslovlja između milosrđa i pravednosti iako se međusobno razlikuju. Starozavjetna poruka Božjeg milosrđa nije čisto duhovna poruka nego ima konkretnu i socijalnu dimenziju. Bog je ljubitelj života, blizak slabima i siromašnima, onima na rubu“ rekao je mr. Duvnjak, istaknuvši da je Očevo milosrđe središnja tema Isusovog propovijedanja i obilježje njegove osobe. „Po Kristu sam osobno oslovljen. Tko se susretne s Božjim milosrđem u Kristovoj osobi, pogođen je i izazvan u dubini samoga sebe“ istaknuo je mr. Duvnjak.
Nakon izlaganja, svećenici su sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem u katedrali sv. Stošije molili krunicu koju je predvodio don Ivan Rončević, župnik Škabrnje i Nadina.
Ines Grbić