Blagdan sv. Frane u utorak 4. listopada svečano je proslavljen u crkvi samostana sv. Frane u Zadru, prvom franjevačkom samostanu u Hrvatskoj osnovanom za života sv. Franje koji je među najstarijim franjevačkim samostanima izvan Italije. Svečano večernje misno slavlje predvodio je fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. „Sv. Franjo živi istinsku slobodu i želi nas uvesti u istinsku slobodu. Istinska sloboda je biti pokoran Bogu i slušati Boga. Ne biti pokoran medijima, internetu, modi, novcu, časti, vlasti i smrti, nego biti pokoren Uskrslim, s njim postati novo stvorenje, stvoren na sliku Božju“ rekao je fra Andrija, dodavši da je sv. Franjo slijedio Isusovu slobodu koja ljubi sa križa, ne da se zaraziti na križu, ta sloboda moli i za zločince. „Zato je izrastao u najvećeg čovjeka drugog tisućljeća. Zasjao je u slobodi jer se nije dao potčiniti nikome ni ičemu, osim Bogu. Dopustio je da ga Gospodin oslobodi“ istaknuo je fra Andrija, upozorivši da diktature promiču stavove posjedovati, moći, imati, uživati.
„Ako se potčinim Bogu, sudjelujem u Božjem životu. Kad se dijete potčine dobru koje mu roditelj želi poslužiti, koliko god smo grešni, dijete može sigurno rasti. Čovjek potčinjen Bogu biva pobožanstvenjen, nosi božanski kod u sebi. Takvog Boga je sv. Franjo upoznao“ rekao je fra Andrija. Bog je začetnik našeg dobra, a slijediti Isusa Krista znači biti njime oživljen, njegovom uskrslošću, ljubavlju, njegovim dobrom. „Ući u zajedništvo, u božansko, u ljudski, sinovski, bratski odnos, znači biti oslobođen. Bez toga čovjek postaje uznik ništavila. Franjo je oslobođen za zajedništvo, bratstvo, ljubav. U njemu je Spasitelj začeo najbolje što čovjek može biti“ istaknuo je fra Andrija, naglasivši da je smisao Crkve pokrenuti svakoga na svetost, na Božju sliku u nama na koju smo stvoreni; usmjeriti nas u zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga, da sudjelujemo u njegovom božanstvu. To znači biti svet.
Propovjednik je naglasio i kako je obraćenje jedna od ključnih riječi u Bibliji, nadasve u Novom zavjetu. „Obraćenje je otvorenost milosti koja nas preporađa i mijenja. U obraćenju prepoznajemo, Bog je moj otac. Sv. Franjo je to prepoznao. Krist nas je nazvao svojom braćom, Isus je moj brat. Kad smo se hvalili da je Isus naš brat? Očito svima treba prepoznati sebe u Isusu. Moj brat Isus me želi sa sobom“ naglasio je fra Andrija, dodavši da se u obraćenju otvaramo duhu posvetitelju. To je ljubav između Oca i Sina koja se prelijeva na nas. „Nije najveća sposobnost čovjeka memorirati podatke, naučiti predmete, nego je najveći doseg čovjeka ući u zajedništvo i sklad s Bogom, sjesti s Bogom za stol u kraljevstvu nebeskom, biti dionik Božje slave“ rekao je fra Andrija, poželjevši da vjernici otkriju da su ljubljeni istom ljubavlju kojom je Isus bio ljubljen.
„Franjo je spoznao ljubljenost i živio iz ljubljenosti. Tko prihvati da mu je ime upisano u Božjem srcu, da Bog u njemu vidi svog sina i kćer, Isus svog brata i sestru i prihvati posvećenost duhom, taj živi radosno kao što je sv. Franjo činio“ rekao je fra Andrija, dodavši da obraćenje znači promijeniti misao, uskladiti svoju misao s mišlju Isusa Krista.
„Biti zagledan u Krista, na Kristu pročitati svoju grešnost, pokajati se za grijehe i primiti oproštenje koje Gospodin daruje. Tu pronalazimo sebe. Sva četiri evanđelja počinju pozivom na obraćenje. Sv. Franjo čita i sluša evanđelje, on se pokorava evanđelju“ poručio je fra Andrija, istaknuvši da se sv. Franjo pokorio Bogu te je rekao da mu je Gospodn dao da je počeo činiti pokoru, dao mu je braću i da je počeo moliti. „Pokoriti se nikome nije draga riječ, ali svaki čovjek je pokoren nečim ili nekim. Svi smo bez Krista pokoreni nasilnici smrti“ upozorio je fra Andrija, govoreći kako suvremeni čovjek hoće biti neovisan. U 19. st. nikle su teorije o ateizmu a 20 st. je ateizam proveo u praksu te smo imali najkrvavije stoljeće.
„To zlo i nasilje se nastavlja. Nastala je praktična laž, da je čovjek vrhovno dobro i on određuje što je dobro. Diktatori u 20. st. su proglašavali što je dobro, sebe stavljali na pijedestal Boga i u ime toga što su proglasili dobrim u smrt poslali milijune ljudi. Kad počne vladati vlastita udobnost nastaje kaos“ upozorio je predvoditelj slavlja, istaknuvši da je Bog jedino čovjekovo dobro. Samo Bog može čovjeka uvesti u istinsku slobodu i njegovo istinsko dobro. „Bog ima prvensntvo u životu sv. Franje i trebao bi imati prvenstvo u životu svakog od nas. U životu sv. Franje ključno je što je u jednom trenutku otkrio svoju grešnost. Prvi korak za slobodu je otkriti svoju grešnost. Mjera moje grešnosti nisu zakon, propisi redovničke zajednice, zakoni Crkve, nego je mjerilo moje dobrote ili zloće Isus Krist. Dobar sam koliko sam sličan Isusu Kristu, grešnik sam koliko sam različit od Isusa. S Petrom mogu reći ‘Smiluj se meni grešniku’. Onda ću spoznati da mi se Bog smilovao, da su mi grijesi oprošteni. Onda ću živjeti iz spašenosti, oslobođenosti, zahvalnosti, bez krivice“ rekao je fra Andrija.
Zaključivši da je zahtjev za svakoga rasti u milost do punine Kristova uzrasta, poželio je da nam u tome sv. Franjo bude prorok i poticaj. Nakon mise, u klaustru samostana, glumačka skupina koja djeluje pri samostanu sv. Frane pod motom Putevima sv. Frane izvela je prigodni scenski prikaz o životu asiškog sveca.
Ines Grbić
