1. Antun Kanižlić, DI u jednoj svojoj pjesmi veli: „Slavno Sina veličanstvo, slavno Majke dostojanstvo“; i dodaje kako „Sin sa svitom vlada, a Marija vlada s Njime“. I zaključuje budući da „Sina i Njegovu Majku slave rajski dvori“ neka je „trajna „slava Sinu i Njoj!“ Mariji, dakle, na nebo uznesena, koju smo proslavili prije tjedan dana pripada mjesto uz Krista Kralja i Gospodara nad Gospodarima. Stoga zemaljska Crkva nakon uznesenja slavi blagdan Kraljice mira i svemira (Regina mundi). Pučka pobožnost izražava tu vjeru zadnjom desetkom slavne krunice: „Koji te je, Djevice, na nebu okrunio“. Simbolizam zlatne krune, kakvu stavljamo na Gospine kipove i slike, tek je zemaljska slika onog dostojanstva koje Mariji daje Bog na nebesima. Pokušajmo malo prohodati već utrtom stazom izvješća i razmišljanja o ovoj temi vjere naše. Prelistajmo najprije neke biblijske stranice koje govore ili najavljuju Mariju kao „kraljicu neba i zemlje“.
Kada prorok Miheja govori o Mesijinom rođenju, on ga najavljuje kao „kneza mira koji će rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemlje“. A nju „koja ima roditi toga Kneza“ on opisuje kao „Vladarica-majku“ (Mih 5, 3). U vrijeme kralja Davida u Jeruzalemu se iskazivalo osobitu čast kraljici-majci, napose pri ustoličenju novoga vladara. U tom vidu nastao je i Psalam 45. kao svadbena pjesma s proročkom najavom mesijanskoga Kralja koji će biti „najljepši od sinova ljudskih“. Njega će Jahve „pomazati uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova“ i dati „božansko prijestolje kroz vjekove“. U ritmu psalma opisana je i kraljica-majka: „S desne ti je kraljica u zlatu ofirskom“ što se odnosi na Mariju kojoj kao „Kraljici-Majci pripada biti s desna“ u nebeskim dvorovima.
2. Navještaj arkanđela Gabrijela koji smo slušali u večerašnjem evanđelju zapravo je poruka Mariji da će roditi Kralja kojem će „Bog dati prijestolje oca njegova Davida, i on će vladati nad domom Jakovljevim dovijeka, a njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1, 32). U ovom tekstu objavljeno je i ono što večeras slavimo i spominjemo: Marija je Kraljica-Majka u kraljevstvu svoga Sina Isus Krista, čijem kraljevstvu nema kraja. Uz ove biblijske stranice zanimljiva je i otačka predaja koja je Mariju naziva „Kraljicom“. Tako pisac Efrem veli da je ona „Majka Kraljeva“, a Ivan Solunski proširuje taj naslov u „veliku Gospodarica čitavoga svemira“. U jednoj molitvi Ildefonz Toledski moli: „O Gospo, Majko Gospodina mojega i moja Gospodarice, obraćam ti se sa željom biti sluga Tvoj“. Ivan Damaščanin u himnu Marijinog uznesenja kliče: „Tisi, oKraljiceiGospodarice, prava Božja Majka, bilauznesenaukraljevskenebeskeodaje”(PG 96).
Nešto slično sveti Bonaventura zaključuje pa veli: „Ako je dostojno da Sin iskaže Majci čast, dostojno je da joj udijeli kraljevsko prijestolje.“ Lauretanske litanije, koje se pojavljuju prvi put oko 1200. Godine ispovijedaju da je „Marija Kraljica svih nebesnika: anđela, patrijrha, proroka, apostola i svih svetih“. A to potvrđuju i brojni „himni“ u čast Kraljice nebeske kao napr. „Zdravo Kraljice“, „Ave Regina caelorum“, „Rajska kruno, rajska slavo, anđeoska Djevo zdravo“ (iz 12. st.), te „Regina caeli laetare“ – Kraljice neba, raduj se (uskrsna antifona iz 13. st.). Petar Kanizije lijepom sintezom sabrao je razloge za ove Marijine naslove kao „kraljice“. Ona je najprije, veli on, „porijeklom od Davidove loze“, a njezin Sin je „Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima“. Zbog toga je ona „s desna Sinu na nebeskom prijestolju uzdignuta iznad svih anđela i ljudi“.
3. Tradicija i Predaja o Kraljici-Gospodarici nije nikada bila osporavana. U 20. stoljeću potvrđena je u spisima Učiteljstva Crkve. Tako je Pio XII. nakon dogme o Marijinom uznesene okružnicom „Ad caeli Reginam“ uspostavio blagdan Kraljice svemira, koji danas slavimo (22. kolovoza). Teološke razloge toga blagdana on je ovako obrazložio: Kao što se Krist naziva „novim Adamom i naš Kraljem, na sličan način (modo analogo) govori se da je Marija Kraljica koja je kao Gospodarica s Kristom sve obnovila“. Ona „dostojanstvom nadilazi stvorene stvari, pa joj i pripada prvo mjesto iznad svih stvorova“. Liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Kraljice ustanovio je papa Pio XII. 1955. Nju, dakle, najponizniju od svih stvorenja, neznatnu službenicu Gospodnju učinio je kraljicom neba i zemlje.
Zbog toga joj je večeras s arkanđelom Gabrijelom ponavljamo „Zdravo Marijo milosti puna“. Kraljice mira i kraljice Jadrana, moli za nas! Svjesni njezine važne uloge u povijesti spasenja molit ćemo je neka čuva roditelje i odgojitelje, biskupe i svećenike, mlade i stare, kao i sve odgovorne u društvu i državi. „Ah, ne ogluši se, uslišaj Djevo, ponizne molbe smjerni nam glas..“ Njezinoj zaštiti i zagovoru povjeravamo sve. Jer, ona znade najbolje sve naše nevolje. Neka svima učvrsti nadu i ojača međusobnu ljubav kako bismo ustrajali u pradjedovskom zavjetu vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi. Neka ustane i pohiti k nama na Stanove „ko zora što nam donosi dan; i neka nam vrati molitvu i Krista, u srca naša i u naš stan“. Amen.
mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar – Stanovi, 22. kolovoza 2016