Za sve što volimo, nađemo vremena, poticaj je s euharistijskog klanjanja za mlade Zadarske nadbiskupije održanog u petak 10. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru kao zahvala na završetku akademske i školske godine. Pod geslom ‘Zahvali srcem prepunim, zahvali Ocu svetomu’, temeljem nekoliko biblijskih tekstova kao podloge razmatranja pred Presvetim, mladi su promišljali sljedeće poticaje: Ustrajno molite i dat će vam se, Pomozi da prepoznam snagu molitve, Pouzdajem se u tvoju Providnost, Ovo je godina tvoje velike milosti, Postani ljubav, Imamo li vremena za Gospodina, Ljubav, naš životni poziv i Moje zvanje je ljubav.“Molim te da me naučiš moliti i kad sam izvan crkve. Želim biti tvoj i kada sam u svijetu: na poslu, fakultetu, u obitelji, među prijateljima. Molim te da se nikad ne sramim biti tvoj, kad se nalazim među onima koji te ne poznaju ili te ne prihvaćaju“ rekli su mladi pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu, priznajući i da su toliko puta molili Oče naš poput brojalice: „Nisam bio svjestan veličine tih riječi. Pomozi mi da prepoznam snagu te molitve koju si prenio apostolima. Pomozi mi prepoznati napasti i sve što ne dolazi od tebe, da bih se znao boriti“. Prikazali su Gospodinu svoje čežnje, molitve i potrebe u povjerenju da Isus zna što je najbolje za svakoga. Zahvalili su Bogu što im pomaže shvatiti na koje je sve načine djelatan u njihovom životu i što je Bog uz čovjeka i kada osoba toga nije svjesna. „Toliko puta se tražimo, ne znamo što izabrati i učiniti sa životom. Često padamo na ispitu ljubavi. Kako ljubiti ako sam uvijek nezadovoljan“ upitali su mladi, propitujući koliko su zadovoljni svojim životnim izborom. U razmatranju „Što reći o ljubavi dok stojiš pred Ljubavi, pred onim koji ljubi savršeno“, spomenuli su se i bl. Alojzija Stepinca koji je iz ljubavi prema Bogu i Crkvi spremno darovao svoj život. „Često nam se toliki sveci i mučenici čine kao nedostižni ideal koji nikad nećemo doseći. Ljubav nas stalno potiče da gledamo prema gore i pomoću nje se uzdignemo od svega što nas pritišće“ rekli su mladi, podsjetivši na Stepinčeve riječi, da nasuprot mrmljanju o teškim danima kad ljudi postaju pesimisti, trebamo zahvaljivati Bogu što nam daje priliku živjeti u teškim vremenima, jer baš u takvim prilikama pojedinci mogu pokazati najljepša svojstva svoje duše. Istaknuvši kako je Krist bio uslišan zbog svoje predanosti prikazujući vapaje, molitve i prošnje Bogu koji izbavlja od smrti, mladi su priznali da smo često u napasti tražiti svoje kao ono što nam pripada, na što imamo pravo: „Koliko sam puta svoja prava tražio od tebe, Gospodine? Daj mi dobre roditelje, braću, sestre, prijatelje, zdravlje, lijep izgled, novac, uspjeh, kuću, auto. Daj mi sve što poželim i kad poželim. Tražeći sve to zaboravljam najvažnije – biti dobar sin nebeskog Oca. A zapravo je prolazno sve što mislim da mi pripada“.
U klanjanju su sudjelovali i članovi crkvenih zborova mladih. Upitavši koliko traže Gospodina i koliko mu zahvaljuju, kroz pjesme i meditacije mladi su izrazil želju više boraviti u blizini s Isusom, poručivši: „Za sve što volimo u životu, nađemo vremena. Volimo glazbu, satima ćemo je slušati. Volimo Facebook, satima ćemo sjediti i dopisivati se, dijeliti slike i statuse, iako se nikad nismo vidjeli niti ćemo se vidjeti s nekima od ljudi. Volimo izaći vani i zabaviti se, sate provesti na kavi. Usporedimo s time našu ljubav prema Kristu i kažimo koliko ga volimo, koliko smo vremena spremni žrtvovati za njega. Molimo li samo kad nešto trebamo? Svatko najbolje zna koliko mu je stalo do Gospodina. Podari mu svoje vrijeme, jer je to najdragocjenije što možemo dati“.
Ines Grbić