Moje sjećanje na izbor Pape Franje
Izbor Pape uvijek je prvorazredan događaj. Sjećam se kako smo prije tri godine drugog dana konklava, 13. ožujka 2013. bili radosni kada je u 19. sati i šest minuta iz dimnjaka na krovu Sikstinske kapele izašao bijeli dim. Odmah su zazvonila zvona na svim crkvama i objavila vijest da su kardinali izabrali novog papu. Doskora se papa Franjo pojavio na loži bazilike sv. Petra odakle je blagoslovio okupljeni svijet. No, prije toga on je zamolio narod neka ga blagoslove. I tada je sagnuo glavu prema puku, pa je izgledalo kao da veli: Molim vaš blagoslov i vašu molitvu. A onda ću ja vas blagosloviti. Na trgu Sv. Petra zavladala je tišina. Nazočni su prignuli glavu kako bi u sabranosti udovoljili Papinoj želji. Kao da su šaptali: Molit ćemo za Vas, Sveti Oče. Hvala Vam što ste prihvatili biti Petar naših dana. A znamo kako to nije nimalo lako. Tom iskrenom i dirljivom gestom Papa Franjo je odmah napočetku svoga pontifikata „čapao“ ljude za srce. I postao drag i omiljen Papa.
Koga su zapravo kardinali izabrali? Njihovo i Božje oko zaustavilo se kod nadbiskupa Buenos Airesa koji se zvao Jorge Mario Bergoglio, a od 13. ožujka Papa Franjo. On je prvi isusovac koji je postao Papom, a sin je talijanske obitelji koja je doselila iz Piemonta u Buenos Aires gdje se Papa Franjo rodio 1936. godine. Otac Petar bio je željezničar, a majka Regina domaćica i imali su petero djece. Nama je u hrvatskoj posebice bilo drago čuti i čitati kako je na biskupskom ređenju jedan od njegovih suposvetitelja bio Hrvat, biskup Ognjenović. Isto tako kako smo doznali družio se i s našim svećenicima misionarima, kod kojih se ispovijedao (Mihaljević, Ostojić, Longin). Preko svoga oca Petra čuo je i za kardinala Stepinca. A s njegovom sestrom u školu je išla prva hrvatska veleposlanica Neda Rosandić Šarić koja je također rođena u Buenos Airesu. I prije nego je postao Papa, on je čuo za Hrvatsku i stanje u njoj nije mu bilo nepoznato.
Kad se danas nakon tri godine opet prisjetim tog svjetskog ali i otajstvenog događaja kad smo s čežnjom i nestrpljenjem čekali bijeli dim na Sikstinskoj kapeli, sjećam se i onog galeba koji se popeo na dimnjak i tu se bezbrižno zadržavao neko vrijeme. I kao da je okupljenom narodu na Trgu Sv. Petra i pred malim ekranima diljem svijeta htio reći: „Stvar je gotova. Strpite se malo i ne brinite. Papa je tu“. Bio je to govor prirode koji se umrežio u taj važan mistični događaj. A Sikstinska kapela, koja je tih dana bila hermetički zatvorena za javnost, otvorila se nebu i Duhu Svetome, pa smo radosno dočekali plod intimnog i molitvenog događaja koji je bio važan za Crkvu i čitavi svijet.
Novinar Alessandro Gisotti, koji je otprije poznavao kardinala Bergoglia, tih dana je slikovito napisao kako je Jorge Mario Bergoglio mijenjao svoje svećeničke haljine: Bio je najprije isusovac, a onda je zaređen za biskupa. Mijenjao je također i kapice na glavi („soli deo“). Najprije je pet godina nosio biskupski „solideo“, a onda dvanaest godina kardinalski. A, evo, sada je dobio onaj bijeli, papin solideo. Ali, novinar Gisotti je ustvrdio da se Papa Franjo neće mijenjati. Dapače, veli kako će zadržati svoj uhodani stil rada iz Argentine gdje je bio i ostao pastir siromaha i glas onih koji glasa nemaju. Vozio se gradskim prijevozom, a siromasima uvijek bio na raspolaganju. Nije bježao od ljudi, ni od problema. Oboljelima od AIDS-a napr. ljubio je noge. Tim gestom dao im je do znanja kako nisu otpisani zbog toga što su bolesni. Isus je i za njih krv svoju prolio. Rado je ispovijedao, obilazio svećenike i nije se bojao dići glas i usprotiviti se institucijama kad je bilo ugroženo ljudsko dostojanstvo. U isto vrijeme pružao je svjedočanstvo evanđeoske jednostavnosti i poniznosti s kojom je ušao i izišao iz konklava da predanim služenjem učvršćuje braću u vjeri i bude vidljivo počelo jedinstva i temelj zajedništva ljubavi u Crkvi i u svijetu.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 10. ožujka 2016.
Članak mons. Želimira Puljića objavljen je kao prilog u tekstu novinarke Nacionala Tamare Borić, 19. ožujka 2016. godine.
Film o papi Franji ne prikazuje njegovu navodnu suradnju s vojnom huntom