Svetkovina sv. Josipa svečano je proslavljena u župi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru koncelebriranim misnim slavljem koje je u subotu 19. ožujka u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Istaknuvši kako se bl. Alojzija Stepinca „ponovno sumnjiči, osporava, napada i ogovara, ali i temeljitije proučava njegove pothvate, zauzimanja i nastupe kako bi zasjala veličina istine o njemu“, mons. Puljić je u propovijedi govorio o krepostima sv. Josipa u homilijama bl. Alojzija Stepinca, tragom onoga što je Stepinac pisao o sv. Josipu dok je bio u zatvoru.
Stepinac je osobito štovao sv. Josipa i o njemu je za svog boravka u zatvoru pisao propovijedi i razmišljanja. „Premda je bio lišen slobode, nije prestao biti povezan sa svojim pukom. Stepinac je bio svjestan svoje osobite biskupske službe, da mora navješćivati te je svećenike hrabrio da se ne boje“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da su tekstovi Stepinčevih homilija prema Litanijama Sv. Josipa pravi biser. Objavljeni su u knjizi u Zagrebu 1953. g., ali bez potpisa Stepinca kao autora, jer režim nije dopuštao spominjati njegovo ime, osim u protucrkvene svrhe. Stepinac piše o sv. Josipu u odnosu na obitelj, kojoj je kao pastir pridavao osobitu važnost i Crkvu, za koju je svojom ljubavlju izgarao.
Osobito tumači zazive Josipa kao glavara svete Obitelji i pokrovitelja svete Crkve. Stepinčeve propovijedi o obitelji i Crkvi odskaču od drugih tema po duljini i bogatstvu sadržaja. Stepinac kaže kako brižni sv. Josip istom ljubavlju kojom je štitio svetu obitelj, štiti i veliku obitelj Crkvu. Potičući na strpljivost u kušnjama, Stepinac ohrabruje da se u teškim prilikama obraćamo sv. Josipu jer je on „obranio Isusa pred Herodom, pa će s istom ljubavlju braniti svoju Crkvu pred Herodovim nasljednicima, progoniteljima u ovom ili onom obliku“.
Stepinac potiče vjernike da ozbiljno shvaćaju i žive bračni i obiteljski život, stavljajući im za ideal zaručnike Josipa i Mariju. Kaže da je sreći tog najsvetijeg braka prethodio njihov sveti i kreposni život, što je temelj Božjeg blagoslova. Blagoslovljeni brak je izvor blagoslova za cijelo društvo, bl. Alojzije kaže da pitanje braka nije privatna stvar zaručnika.
„Potrošačko-hedonistički mentalitet ubire plodove varanja, rastava i nepoštivanja života. Ako je obitelj temeljna stanica društva, o njoj ovisi vrijednost i snaga države, Crkve i naroda, zaključuje Stepinac. Kada obitelj rastaču grijesi to se prenosi na cijeli narod. Za Stepinca je Nazaretska obitelj uzor supružnicima u ljubavi i poštovanju“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je da sv. Josipa rese kreposti pravednosti, čistoće, mudrosti, jakosti, vjernosti, strpljivosti, skromnosti i radišnosti.
„Te divne odlike se ne dobiva u poklad rađanjem, nego osobnim trudom i zalaganjem. Stepinac kaže da je sv. Josip bio mudar i među najrazboritijim stvorenjima na zemlji“ rekao je nadbiskup.
Razboritost i mudrost bl. Alojzije prepoznaje u Josipovim odlukama u tri različite okolnosti: kad je saznao da je Marija trudna, da je javno ne osramoti, odlučuje je tajno otpustiti. No onda se nebo upliće i anđeo ga hrabri da se ne boji uzeti Mariju za ženu. Drugi put kad odlazi na naporan put na popis pučanstva u udaljeni Betlehem, čime se ispunjava proroštvo ‘Ti, Betleheme, nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim’.
Treća važna Josipova odluka bila je bijeg u Egipat, u drugu zemlju, drugo okruženje. „Divimo se Josipu što je poduzeo takav put. Da u tim važnim trenucima za život Marije i Isusa nije tako postupao, pitanje je kako bi se odvijala povijest spasenja. Zato smo zahvalni sv. Josipu što je razborito razmišljao i mudro odnosio odluke koje su donijele bogate plodove“ istaknuo je mons. Puljić.
Bl. Alojzije je obradio i kreposti hrabrosti i jakosti, koje pomažu čovjeku da na putu za dobrim ne smalakše kad dođu teškoće. Stepinac je rekao da je Josipov život bio isprepleten brojnim poteškoćama, a nikada se nije tužio, prigovarao, pokazivao nestrpljivost i razdražljivost, nego se sa svime hrabro suočavao.
Stepinac vidi u Josipu savršeno strpljivog čovjeka za kojeg nije zabilježena ni jedna riječ mrmljanja i prigovaranja. To je znak da je sv. Josip bio „izvanredno jaka i hrabra duša, pa kao takav Bogu osobito drag i mio“.
Mons. Puljić je poželio da taj dragi svetac bude primjer kako ostati dobar radnik i vrijedan Božji suradnik, poput Josipa kadar u snu i na javi osluškivati poticaje odozgor. „Otvorimo se Božjim nadahnućima, da bismo uz zaštitu sv. Josipa bili bolji i hodili putovima Božjim. Neka nam pomogne u teškoćama i traženjima.
Preporučujmo moćnoj zaštiti sv. Josipa sebe, zajednicu, narod i domovinu. Njegov zagovor neka učvrsti našu vjeru i oplemeni naše odnose, savjesnost u radu i mir u našim srcima“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
