Naša vjera je sjemenje koje treba zalijevati, njegovati i čuvati
Dj 1, 15-17.20-26; Ps 113, 1-8; Lk 8, 4-10. 11-15
1. Danas Crkva slavi apostola Matiju koji je ubrojen u apostolski zbor nakon Isusova Uskrsnuća i Uzašašća u nebo. Zanimljiva je dinamika i način kako je on izabran. Djela Apostolska izvješćuju da je ustao Petar i obrazložio slučaj Jude koji je imao udio u apostolskoj službi. A onda je izdao Gospodina i objesio se, pa po riječima knjige psalama „njegova je kuća ostala pusta, pa nadgledništvo ima dobiti netko drugi“. A da bi se tog „drugog moglo izabrati“ Petar daje kriterije za taj čin: „Jedan od ljudi koji bijahu s nama za sve vrijeme dok je među nama živio Gospodin Isus treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća“. Tada su našli dvojicu koji su udovoljavali tim kriterijima, Josipa i Matiju. Nakon molitve neka Gospodin koji poznaje srdca ljudi pokaže koga ove dvojice izabire da primi mjesto apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda“. I kocka je pala na Matiju koji bi pribrojen jedanaestorici apostola.
Jedno pitanje voditelju: Koliko je dugo trajala neposredna priprava za ovaj sakrament potvrde? Kako ste se često okupljali na satovima vjeronauka? Jesu li dolazili redovito na te susrete i je li bilo neopravdanih izostanaka? Ako bismo primijenili kriterij koji su upotrijebili Petar i apostoli kod izbora Matije (iz današnjeg prvog čitanja) tj. može doći u obzir samo „onaj tko je bio sve vrijeme s nama i Isusom“, pa u tom vidu formulirali tvrdnju kako mogu primiti svetu Potvrdu samo oni „koji su bili s nama na svetim misama i vjeronaučnim susretima“, bi li bilo problematičnih slučajeva?! Nemoj upirati prstom nego samo odgovori bi li bilo takvih slučajeva?! A ako bi morao uprijeti prstom prema komu bi više uperio: Prema krizmanicima, ili prema roditeljima?!
2. Kršćanski život je ozbiljan podvig i ne može ga se prepustiti slučaju. A naša vjera je sjemenje koje treba zalijevati, njegovati i čuvati. Zanimljiva je u tom vidu Isusova prispodoba o sjemenu koje pada na različito područje pa zbog toga i različitim rodom rađa. Čuli smo kako se jedno zrno uguši, drugo ugine, treće ptice pojedu, a tek četvrto ploda donosi. Što je potrebito činiti kako bi naš kršćanski život rastao, razvijao se, te ga okolni čimbenici ne uguše? Iz Isusove priče (usp. Mt 13, 4-9) čuli smo kako samo jedno posijano zrno niče i plod donosi. I druga su zrnja nikla, ali su brzo uginula. Pala su, naime, „na kmenito tlo“, „kraj puta“ i „u trnje“, pa u nepogodnim uvjetima i okolnostima nije bilo ni ploda, ni roda. Slično se događa i s našim kršćanskim životom kad dijete u obitelji nema dobrih uvjeta. Zrnja «kraj puta» i na «kamenitom tlu» predstavljaju obitelji u kojima nema duhovne dubine, jer tamo se nikad ne razgovora i ne razmišlja o ozbiljnim pitanjima. A kućni život odvija se bez molitve i bogoslužja. I jasno je da tako «plitka zemlja» svjetovnih, materijalnih i površnih stavova i nazora ne dopušta kršćanskoj i duhovnoj klici pupati i rasti. Dogodi li se k tome u obitelji kakva poruga ili kritika na račun vjere i Crkve, «dolazi Zli i odnosi sjeme». A klica kršćanske duhovnosti biva pokopana jer zrnje je palo «kraj puta» ili «na kamenito i plitko tlo».
Iz Isusove usporedbe saznajemo također kako je nešto sjemenja završilo i u trnju. Trnje je prekomjerna «zabrinutost za ovaj svijet». Ono je slika obiteljskog potrošačkog duha gdje je najvažnije «imati», «stjecati» i «posjedovati». U takvom okruženju zamire vrlo brzo svijet duhovnih vrlina. Trnje pokazuje i silnu moć «zavodljivosti ovozemaljskih interesa, užitka i udobnosti». A kad je sve podložno zaradi, probitku i interesu, u obitelji počinju umirati povjerenje i ljubav. Sebičnost sve više hvata maha. Djecu sve manje zanima tuđa bol i tuđa nevolja. A i ne odgaja ih se za darežljivost i pomaganje. Doda li se k tome i poguban utjecaj loših knjiga, obavijesnih sredstava, sablažnjivih primjera i sumnjivih društava, ne treba se čuditi što se u takvom trnju klica kršćanske duhovnosti vrlo brzo uguši.
3. Bogu hvala što je nešto zrnja palo i na «plodnu zemlju». Isus tumači kako su «plodna zemlja» oni koji plemenitim i dobrim srcem «slušaju Riječ, razumiju je i rod donose». Takvi pojedinci i obitelji primaju Riječ, žive od molitve i sakramenata, vole Crkvu i sve što je Božje. Svjesni su kako u životu nije lako sve shvatiti. Stoga se trude produbljivati svoju vjeru. Jedni drugima pomažu i nastoje poniznim i smjernim duhom biti dobri, strpljivi i velikodušni. Izbjegavaju teške riječi, uvrede i psovke. Ne dopuštaju ogovaranja i zlobne kritike na račun Boga, Crkve i crkvenih službenika. Nastoje duhovno rasti i očvrsnuti u vjeri koju su primili. Blago djeci i mladima koji imaju roditelje čvrste u vjeri i u svojim stavovima. Sretnih li župa i biskupija u kojima su očevi i majke, spremni dati obrazloženje svojoj djeci i svima koji ih zapitaju za razloge nade koja je u njima. Blago narodu koji se može osloniti na takve obiteljske zajednice koje su Bogu zahvalne, ali i ponosne što sebe i sve svoje mogu povjeriti Kristu Dobrom pastiru, Spasitelju, bratu i prijatelju.
Dok danas stojimo oko oltara s ovogodišnjim krizmanicima ove župe sv. Josipa radnika, molimo i radimo na tomu, braćo i sestre, da Božje sjeme nikada ne padne po kamenitom i trnovitom tlu, nego po plodnoj i dobroj obiteljskoj njivi. Neka se povećava broj onih koji plemenitim i dobrim srcem «slušaju Riječ, razumiju je i srcem prihvaćaju», kako bi u ovoj župi bilo uvijek više vjernički raspoloženih obitelji koje će se zajednički Bogu moliti i nedjeljom euharistiju slaviti, te nesebičnom ljubavlju i s radošću rađati i odgajati djecu koja će biti spremna služiti Bogu, Crkvi i narodu. Svetom Josipu, zaštitniku ove župe i naših obitelji, kao i Mariji, koja je majka obitelji, upravljamo danas žarki vapaj neka ustane i dođe k nama. Neka pohiti u naša sela i gradove, u naše gore i naše more. I neka nam povrati Krista, u srce naše i u naš stan! Jer, on je jedini otkupitelj čovjeka i svijeta. Nema drugoga imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti osim imena Isusa Krista. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
† Želimir, nadbiskup
Plovanija, 14. svibnja 2016.