Blagdan Gospe Loretske u istoimenoj župi u gradskom predjelu Arbanasi u Zadru svečano je proslavljen u utorak 10. svibnja koncelebriranim večernjim slavljem koje je u župnoj crkvi Gospe Loretske u Zadru predvodio kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup.
Nakon mise, u zajedništvu s brojnim svećenicima koncelebrantima, među kojima su bili i vlč. Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i arbanaški župnik Tunjo Blažević, tisuće vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije na početku koje su bila djeca u bjelini koja su u pratnji roditelja putem prosipala cvijeće, sudjelovalo je u procesiji kroz Arbanase s čudotvornim Gospinim kipom okićenim brojnim zavjetnim darovima u zlatu.
Na četiri mjesta je navješteno evanđelje a kardinal Puljić je uputio blagoslov.
Gospa Loretska je povezana s tradicijom Marijine nazaretske kuće te je kardinal u propovijedi govorio o značenju za čovjeka kad ima svoju kuću i gdje glavu nasloniti. Čovjek pokušava urediti kuću da u njoj bude ugodno svima koji žive te je istaknuo: „Kuću kućom čine ukućani. Ne krov i zidovi, nego oni koji u njoj žive“.
Kada se kaže topli obiteljski dom, važna je toplina koja treba grijati srcem koje voli, a ne da je to vatra koja daje toplinu. „Središte obiteljskog doma je majka. Žena je sposobna voljeti i žrtvovati se. Nema prave ljubavi gdje nema žrtve. Sve je manje topline u domu“ upozorio je kardinal Puljić, nazivajući televiziju u domu strancem kojeg se plaća, „a ona truje djecu, prikazuje svjetske vrijednosti prevariti, ukrasti, zavesti, preljub. Taj stranac u kući oteo je toplinu koja treba stvoriti ozračje razgovora.
Isus čini radost obiteljskog doma. Dječja radost čini obiteljski dom lijepim, dragim, zanimljivim, da uvijek ima veselja. Iz nazaretskog doma želimo gledati što znači da Isusu činimo kad god primimo jednog od najmanjih“ rekao je kardinal. Osvrnuo se i na odlazak Hrvata u Europu. „Napuštaju svoje kuće, radna mjesta, tamo se više plaća. Ima tu vrlo perfidne aktivnosti. Oni koji nisu htjeli rađati, sada im treba radna snaga. I ne žale platiti, jer je to netko drugi rodio, odgojio, školovao, pa im dobro dođe ta radna snaga“ rekao je mons. Puljić, sa žalošću utvrdivši da ljudi „za novac prodaju dušu“ i izgube ljepotu s kojom su kao dijete odrasli u svom domu i zavičaju.
„Govoriti o nazaretskoj kući znači da moramo prepoznati ljepotu kuće. Kuću čini lijepom da jedne druge podupremo, razumijemo. Srcem se najbolje odgaja. Ako u obitelji nema srca, topline, ljubavi, sporemnosti na žrtvu, nema budućnosti“ poručio je kardinal. Istaknuo je da je žena plemenito stvorenje koje treba znati svoju vrijednost. Žena treba unijeti toplinu u kući, a „postala je roba s kojom se trguje“.
Upozorio je na prizore golotinje u medijima i zloupotrebu tijela žene koju zasipa propaganda na sve strane. „Navodno smo jednaki, ali sa ženom se trguje. Je li žena svjesna svog dostojanstva i vrijednosti koje joj Bog dao? Ne daju to država ni ljudi. Da bude mati, osoba koja zrači plemenitošću, odgaja dijete i obrati svog muža. Ako se žena pretvori u sebičnost, narod propada. Dostojanstvom žene narod pada ili raste, rekao je Josip Kentenich“ istaknuo je kardinal Puljić, potaknuvši vjernike da pođu u nazaretski dom i vide u čemu je Marijina ljepota.
„Bog je Mariju pripravio da ona bude njegov dom, da se utjelovi u njenom srcu. Ona je najdostojanstveniji dio Crkve i majka je Crkve, jer je rodila Krista, glavu Crkve. U Mariji, najdostojanstvenijoj ženi, želimo gledati kako obnoviti dostojanstvo obiteljskog doma koje će unijeti žena, majka; ono što je plemenito, što neće postati roba za trgovinu. Gdje ćemo stranca ušutkati da ne unosi otrov u kuću, nego međusobno razgovarati“ rekao je kardinal, upozorivši da sve manje znamo jedni druge čuti, razumjeti, podijeliti ono što nosi čovjek vjere.
Osobno se uvjerio kako je u jednu katoličku sredinu došao psiholog koji je savjetovao djevojke da što više iskoriste i ‘probaju muškarce, da znaju koga će odabrati’. Na kardinalovo pitanje djevojakama znaju li da je spolni čin prije braka grijeh, odgovorile su da ne znaju.
„Prije braka to činiti radi užitaka je zloupotreba tijela. Kakva će to biti majka? Potrošena. Bl. Ivan Merz je rekao, život nije uživanje, život je žrtva. Ljudi koji nisu sposobni za žrtvu, nisu sposobni graditi budućnost. Tko je sposoban uživati, bježi čim dođe žrtva. Takvi ne stvaraju novu budućnost, ma koliko molili i klečali“ upozorio je kardinal Puljić, istaknuvši da je kršćanstvo obilježeno Kristovim križem.
„Biti kršćanin, biti Kristov znači prigrliti križ, poput Marije. Hrabro stati pod križem. Kukat ćemo na svijet da je pokvaren, a možemo li unijeti u taj svijet nešto ljepše, vrijednije, kao vjernici. Nije dovoljno reći, ja vjerujem. I đavao zna da Bog postoji. Potrebno je da se vjera ugrađuje u naše srce i uvjerenje. Da iz vjerničkog uvjerenja radimo, živimo, razgovaramo. Da i naše srce postane Božji dom gdje će Bog stanovati“ naglasio je kardinal Puljić.
Rekao je kako nekad susretnemo osobe pune ljubavi, plemenitosti, zrače nečim što čovjeka razoruža. „Takve nam duše trebaju. Duše koje će zračiti kršćanskom ljubavlju, svjedočenjem za Krista uskrsloga. Tada će naše srce, obiteljski dom i domovina biti mjesto gdje Bog stanuje. A ne kako se zna reći u političkim krugovivma, ‘Narodu domovina, nama imovina’“ rekao je kardinal Puljić dodavši da nije dovoljno slušati što svijet priča.
„Treba ozdravljati javno mnijenje, treba u njega unijeti uvjerenje, čovjeka vjere, čovjeka koji srcem živi, koji se ne boji žrtve. Takvi će ljudi graditi budućnost. Nema smisla kukati, narod propade. Propadamo mi, ako ne shvatimo svoje mjesto u tom narodu. Ako ne shvatimo svoju obavezu i svoju dužnost.
Častiti Gospu Loretsku znači vratiti svetost obiteljskog doma, vratiti vrijednost zajedničkog života, Boga štovati i Božju držati.
Tada ćemo svi zračiti radošću vjere“ zaključio je kardinal Puljić, potaknuvši sve da slijede Gospu Loretsku u tome kako se Božja riječ čuje, vrši i živi.
Župljani župe Gospe Loretske prikupili su i novčani prilog pomoći za Vrhbosansku nadbiskupiju kojeg je arbanaški župnik Blažević predao kardinalu Puljiću. Na misi su sudjelovali i vjernici iz Barske nadbiskupije u Crnoj Gori, udruga građana Šestani i predstavnici albanske manjine u Zadru.
Ovogodišnja svetkovina ‘Dani Gospe Loretske 1726.-2016.’ u znaku je spomena 290. godišnjice od dolaska Arbanasa iz Barske nadbiskupije u Zadarsku nadbiskupiju. „Zadarski Arbanasi su Hrvati koji znaju svoje porijeklo, zahvaljujući barskom i zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću“ poručilo je Društvo zadarskih Arbanasa koje je tom prigodom od 3. svibnja organiziralo prigodne kulturne događaje.
Između ostalog, predstavljena je knjiga ‘Sveti Šimun prorok – pretisak i crtice’ autora Darija Tikulina i Enija Grdovića i održano predavanje ‘Muška učiteljska preparandija u Arbanasima – rasadnik hrvatskih učitelja (povodom 150 godina osnutka’). Istaknut je značaj dr. Ivana Petanija, šibenskog biskupa (1766.) rođenog u barskoj Briski, koji je bio prvi ravnatelj Zmajoillirycuma i ravnatelj Hrvatskog zavoda Colegium Illyrcum u Loretu. Bio je prvi Arbanas doktor bogoslovlja i mudroslovlja.
U pozdravnoj riječi, arbanaški župnik Tunjo Blažević podsjetio je kako kardinala Puljića s Arbanasima povezuje osoba Vicka Zmajevića koji je u Zadru osnovao sjemenište za obrazovanje hrvatskog glagoljaškog svećenstva i danas po njemu nosi ime, a u kojem je kardinal Puljić devet godina bio duhovnik.
Vicko Zmajević je prije 290 godina doveo skupinu od petsto Arbanasa s obala Skadarskog jezera u Zadar i utemeljio sadašnje predgrađe Arbanasi. Zmajevića je zadarskim nadbiskupom 1713. g. imenovao papa Klement XI., a u zadarskoj Crkvi kao pastir je ostavio bogatu duhovnu i materijalnu baštinu.
Za vrijeme trodnevne duhovne priprave ususret svetkovini, u župu Gospe Loretske bile su donesene relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića i bl. Alojzija Stepinca kojima su vjernici iskazali čašćenje i štovanje.
Ines Grbić
