‘Čovjek čiste savjesti – Razmišljanja i molitve s blaženim Alojzijem Stepincem’ naziv je nove knjige koju je priredio mons. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, u izdanju Postulature bl. Alojzija Stepinca, izdane prigodom proslave 500. godišnjice svetkovine Gospe od Zečeva. Uz opis Stepinčeve osobnosti kao čovjeka čiste savjesti, u knjizi su kardinalove misli o temama iz Crkve i društva, mladima, važnosti i odgovornosti učitelja i škola i dr. Zatim Stepinčeve molitve Bogu Duhu Svetome, Majci Božjoj, sv. Josipu, sv. Mihovilu arkanđelu, litanije bl. Alojzija, biskupa i mučenika, Na križnom putu s bl. Alojzijem, Molitvena zajednica ‘Bl. Alojzije Stepinac’. Knjiga donosi „najljepše tekstove Stepinčevih misli izgovorene u njegovim propovijedima i oslikavaju njegov duhovni lik“ rekao je mons. Batelja u nedjelju 1. svibnja, na uočnicu svetkovine Gospe od Zečeva, govoreći o Stepincu u prigodnom nagovoru nakon mise koju je predvodio u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu. „Glavnu nit Stepinčevog životnog stava koji nažalost mnogi zlorabe je da je on čovjek čiste savjesti. Bl. Alojzije je slika na kojoj se jasno prepoznaju tragovi Božje ljepote. Model po kojem je moguće urediti čovjekov život kao posudu dobrote i uzor koji upućuje prema slavi neba. Njegovo dvostruko ime Alojzije, u značenju čist i Viktor – pobjednik, upućuje da kraljevstvo nebesko pripada čistima srcem koji Kristu ostaju vjerni do smrti“ rekao je mons. Batelja. Proučio je 40 000 stranica dokumenata od kojih je 9800 učinila UDBA. Obranu svog kršćanskog stava i savjesti riječima ‘Moja je savjest čista’ Stepinac je prvi put izgovorio u Čakovcu 1935. g. na euharistijskom kongresu.
Mons. Batelja je opisao svoj susret s Josipom Hrnčevićem, koji je bio javni tužitelj Jugoslavije i osudio je Dražu Mihajlovića na smrt u Beogradu, kako mu je bez imalo grižnje savjesti rekao: ‘Mi mladi skojevci imali smo dužnost, obvezali smo se na partijskom sastanku da ćemo srušiti oltar pripremljen za svetu žrtvu euharistijskog kongresa, na kojem je bilo oko 35 000 ljudi’. „Sve je bilo izrežirano da se to dogodi, ali su redari bili budni, puno svećenika pa nisu mogli izvršiti svoj bezbožni naum. Ta rabota je imala odjeka u narodu pa je Stepinac javno s propovjedaonice rekao: ‘Neprijatelj traži u našim euharistijskim kongresima ono čega u njima nema. Da nas katolike i biskupe mogu denuncirati i prikazivati kao bundžije i protivnike države. Kratko odgovaramo da se izazivati nećemo dati, da ćemo sačuvati potpuni mir i prisebnost duha, jer je naša savjest čista’“. Dakle, to je rekao i prije suda 1946. g.
„Tolike je uvrede primio, tolike su klevete izgovorene, ali Stepinac nikad nije izgovorio ružnu riječ za one koji su to činili. Govorio je, ‘Mi njih ne smijemo mrziti, nego za njih moliti da se obrate i spase svoju dušu’. Nije to lako“ rekao je mons. Batelja, dodavši da je primjer za to i susret Stepinca i njegovog brata na ulici, kad je izašao iz Lepoglave. Htjeli su jedno drugome pružiti ruke, a policajac je rekao: ‘Ti njega ne smiješ pozdraviti’. „Kaže nadbiskup, ‘osjetio sam da mi je krv navrla u lice’. Ono što i mi svi nekad osjetimo. Stepinac se rodio u redovitoj obitelji, ali je u Isusovoj školi sazrio za svjedoka evanđelja. ‘U tom naporu krvi koja je proključala u bradi, bio bih ga najradije udario. Ali ne. Mi njih ne smijemo mrziti’. Dakle, moguće se svladati“ rekao je mons. Batelja, ističući Stepinčevu misao: ‘Čvrsto sam uvjeren da će doći vrijeme kad će sve stvari biti postavljene na svoje mjesto’.
Stepinac je za knjigu Magnum crimen – Veliki zločin, Viktora Novaka, 1957. g. rekao da bi primjerenije bilo da se zove Velika laž. „To je mason koji je u toj knjizi oklevetao hrvatski narod i Katoličku Crkvu u njemu. Srpski episkopi su tu knjigu dali papi Franji da je čita“, rekao je mons. Batelja, istaknuvši Stepinčeve riječi: „Kad me savjest za ništa drugo ne bi korila, nego za nasilne prijelaze pravoslavaca ili židova, mogu mirno Bogu na sud. Zanimljivo je da na tome najviše inzistiraju oni koji su kao nitko u povijesti pogazili slobodu savjesti. Tako ni nacizam nije činio, što sam doživio u rodnom mjestu, da je jedna seljakinja osuđena na 25 dana zatvora od šefa jaskanske UDBE. Pitao ju je susjed hoće li sušiti sijeno u nedjelju. Ona mu je odvratila ‘Danas ne, jer je nedjelja’. Špijun je prijavio na UDBU i bila je osuđena radi narušavanja javnog reda i mira. Međutim, sve će to proći i mi gledamo vedro u budućnost“.
Glede Stepinčeve kanonizacije, puku je mons. Batelja poručio: „Radi vaše sigurnosti, u što vjerujem, u što sam osvjedočen i pred Gospinim likom ne bih želio govoriti što nije dio moga bića, moga svećeničkog naziranja na svijet, poimanja povijesti koja mora biti istina, pravedna i objektivna – nije u pitanju Stepinčeva kanonizacija. Ona će se dogoditi i mi ćemo toga biti svjedoci. Istina, bole klevete i rane. A to su ranjivije kad dolaze iznutra. Možda mislimo da nas je papa zaboravio, da nas papa ne shvaća. Meni se čini da je Sveti otac izabrao način, da dva naroda preko svojih vjerskih predstavnika sjednu za stol, ako je moguće da se dogovore, da razgovaraju, da se barem čuju. Neki političari žele nas prisiliti da prihvatimo što nismo činili i što naši pastiri nisu učinili. Nisu naši biskupi i svećenici izdali svoj narod“. Istaknuo je da je sačuvana vjera naroda jer smo zagledani u Krista koji reče ‘Ja sam put, istina i život’. U prolazu kroz hrvatska mjesta vidi kako još ima sačuvanog vjerskog života, „čuva ga vjera jer je ona kao kvasac i sol koja ne dopušta da se iskvari i nestane“. „Marija ne drži Isusa za sebe nego ga pruža nama. Primimo ga i povedimo u dom. Neka naša srca postanu jaslice za njegovu ljubav. Neka u našem srcu bude mjesta za Mariju. Jer kako kaže bl. Alojzije: ‘Gdje je krunica, tamo je Gospa. Gdje je Gospa, tamo je Isus. Gdje je Isus, tamo je Bog. Gdje je Bog, tamo je nebo’. Tako se kroz molitvu i doživljavanje božanskih stvarnosti radujemo i poprimamo što ćemo biti. Osvjedočeni smo, na zemlji sve prestaje, a nebo ostaje“ istaknuo je mons. Batelja, poželjevši da Gospa od Zečeva bdije i nad onima koji ne mare za božanske stvarnosti.
Mons. Batelja je podsjetio i kako je Stepinac nakon svoje teške operacije 1938. g. obećao šibenskom biskupu Jerolimu Mileti, koji je bio i apostolski administrator dijela Zadarske nadbiskupije, da će se zauzeti za obnovu Ninske biskupije.
„Nadbiskup Stepinac je ozbiljno shvatio molbe puka i molio papu Pia XII. da obnovi Ninsku biskupiju. Otišao je na Olib, pomoliti se i na grob zadarskog nadbiskupa Vinka Pulišića, gledao je prema ninskim krajevima i u svom Dnevniku zapisao: ‘Bože, znam, puno smo ti sagriješili, ali te naš narod ljubi. Nemoj ga iskorijeniti’. To je njegov vapaj i u ovom marijanskom svetištu. Tako sam shvatio i svoj dolazak u Nin i rado sam došao. Svetkovina Gospe od Zečeva je Božji prolaz ne samo Ninom, nego Zadarskom nadbiskupijom i cijelim hrvatskim narodom“ zaključio je mons. Batelja i svima udijelio blagoslov.
Ines Grbić