„Ima nešto puno korisnije od pobožnih suza: to su spasonosne odluke koje se rađaju u duši. Poslušajte me zato, predragi: s hodočašća Gospina odnesite svojim domovima dušu punu dobrih odluka! Odluka skovanih u školi boli, muževnih i tvrdih, kao što su tvrda vremena u kojima živimo“ te je riječi bl. kardinala Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, postulator Stepinčeve kauze, uputio vjerničkom mnoštvu u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je na uočnicu svetkovine Gospe od Zečeva u nedjelju 1. svibnja predvodio u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu. Uvod je to u središnju proslavu 500. godišnjice ukazanja Gospe od Zečeva (1516.-2016.) koja se slavi ove godine u Ninu kao središnjem marijanskom svetištu Zadarske nadbiskupije.
Uvodni poticaj hrvatski blaženik je izrekao u Mariji Bistrici 8. srpnja 1945. g. kada je poručio: „Budite odani Bogu i njegovoj Crkvi do posljednjeg daha života! Držite se evanđelja i idite putem Božjih zapovijedi. Čuvajte svetost obitelji. Ne bježite od dječjeg blagoslova. Ne činite nikome ni najmanje nepravde. Praštajte i ljubite i onda ako vas budu mrzili i proganjali. Neka anđeo ljubavi širi uvijek svoja krila nad hrvatskom domajom. Pa će onda iz tolike krvi, koja je natopila naše rodne gredice, niknuti cvijeće ljepše budućnosti: pravog mira, istinske slobode i bratske sloge u ovoj zemlji, koju je mržnja tako okrutno izmučila“. Istaknuvši da je 500. obljetnica ukazanja Gospe od Zečeva dragi spomen jer osjećamo Božju blizinu i Bogorodičinu zaštitu koju su naši pradjedovi u Ninu svjedočili, osjećali i s njome usmjeravali korake svog života, mons. Batelja je rekao kako je Stepinac u pobožnosti Majci Božjoj prepoznao opstanak hrvatskog naroda rekavši: „Gdje je čašćenje Majke Božje proželo srce i duše vjernika, nema straha da će taj narod otpasti od Crkve i katoličke vjere“.
„Majka Božja je duhovna roditeljica cijelog čovječanstva i posrednica milosti koje dobivamo s neba. Marijine slave i moći ne može i neće nikad poništiti nijedna bezbožna sila na svijetu. Nitko nije prodro u dubinu otajstva Boga koji je postao čovjekom kao Marija. Sav je njen život oblikovan prisutnošću utjelovljenog milosrđa. Majka Raspetoga i Uskrsloga ušla je u svetište milosrđa jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi“ istaknuo je mons. Batelja. Nazivajući Nin uporištem neuništive vjere i svjedočanstva za istinsku slobodu, mons. Batelja je podsjetio na Stepinčeve riječi: „Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u zatvor, u zatvor. Ako umrijeti, umrijeti. Ali Sotoni popustiti ne“. „Stepinca je važno spomenuti u Ninu. Nakon što su Talijani u 20. st. okupirali Zadar, iz ljubavi prema Katoličkoj Crkvi i na molbe svećenstva i naroda, svojski se zauzeo da se ponovno uspostavi Ninska biskupija i gradu Ninu vrati njegov prvotni sjaj, što je zapisano i u njegovim rukopisima. On je iz ljubavi prema hrvatskom narodu, prigodom 1300. obljetnice njegova pokrštenja, iz Venecije u Hrvatsku omogućio vratiti krstionicu kneza Višeslava, najvjerodostojniji spomenik katoličke vjere i hrvatskog identiteta. Ona je dokaz samobitnosti našeg naroda koji je već u ranom srednjem vijeku imao svoje knezove, kraljeve i vlastitu državu, a Nin im bijaše jedno od sjedišta“ rekao je mons. Batelja, istaknuvši da je Stepinac pred protukatoličkim i protuhrvatskim interesima bezbožne komunističke ideologije postao hrabri odvjetnik i branitelj hrvatskog naroda. Činio je napor da ga sačuva od grijeha, čistih ruku i čiste savjesti.
Tragom spomena u Knjizi Otkrivenja o razrušenom zemaljskom Jeruzalemu, mons. Batelja je rekao: „O, grade Nine! Razrušeni su tvoji zidovi, ali je neumrla slava tvoja. Čuva je vjera u Krista Gospodina i zagovor Gospe od Zečeva. Tome smo mi danas svjedoci. Tvoja sigurnost nije u kamenu, jer on može postati i ruševina, nego u Bogu svemoćnome. Molimo na grobu ninskog biskupa Jurja Divnića, za kojega Ninjanin, pjesnik Petar Zoranić reče da je bio „uzor pastir, a ne najamnik, umiljeni (ponizan) biskup u srdašcu svom“. Nakon pokolja hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. g., osobno je 1499. g. svoj grad Nin branio od osmanske opsade. Branio je europsku i kršćansku uljudbu. O Divniću, uzeo si štit i mač u obrani svog naroda, ali si vjerom rasvijetlio grad i narod koji je izronio iz Višeslavove kristionice i postao predziđe kršćanstva“ naglasio je mons. Batelja. Podsjetio je zato na stihove Marka Marulića iz ‘Molitve suprotiva Turkom’ da svemogući Bog odvrati svoj gnjev, zlu kob i pogleda na našu vjeru. „Ako su porušeni tvoji zidovi, Nine, ne dopusti da iz tebe iščupaju Svjetiljku i ukradu Jaganjca. Marulićevi su stihovi puni vjere u Boga stvoritelja svijeta i čovjeka, u Boga oprosnika, Oca milosrđa. Ti su stihovi poput čvrstih zidova koji čuvaju zemlju i lozu našu. Narode moj, zar ne vidiš, zar ne čuješ kako prijedlog Nacionalnog kurikula za hrvatski jezik nastoji Marulićevo stvaralaštvo baciti u ropotarnicu povijesti, a ne imati ga za orijentir budućnosti. Trgnimo se i učimo djecu da biljka raste iz živog, a ne sasušenog korijena“ poručio je mons. Batelja, istaknuvši: „Pred Gospom od Zečeva s pravom izražavamo i svoje nezadovoljstvo što se u Prijedlogu Nacionalnoga kurikula za Katolički vjeronauk, u prikazu njegove svrhe, izrijekom ne navodi naš vjernički katolički identitet, duhovna, moralna i kršćanska zrelost u odgoju i obrazovanju djece i mladeži, prepoznatljiva po vjeri u jedinog pravog Boga za kojeg su živjeli i život položili bl. Alojzije i stotine tisuća hrvatskih katolika. Premda se spominje da katolički vjeronauk na sustavan i cjelovit način posreduje i tumači kršćansku objavu i vjeru Crkve, zar katolički roditelji ne bi željeli da im djeca budu odgojena u duhu vlastite vjere, kršćanske tradicije i bogate duhovne baštine? Zar ne bi željeli da im djeca budu upoznata s cjelovitim sadržajem vjere koju ispovijedamo u Apostolskom vjerovanju, u Crkvu jednu, svetu, katoličku i apostolsku; u ulogu Majke Božje u ekonomiji spasenja; u uskrsnuće tijela; Božji sud te vječnu propast u paklu ili vječni život u kraljevstvu Božjem? Može to biti i „sustavno i postupno“, ali katolički, ne religijski, sociološki“ istaknuo je mons. Batelja, dodavši da „katolički vjeronauk nije moguć bez priznanja duhovne, sakramentalne i povijesne uloge i zadaće Crkve. Stoga očekujemo da djeca katoličkih roditelja iz Objave i vjere Crkve otkrivaju razlog svoga postanka, postojanja i smisla svog života, a to će ih osposobiti i za ‘kritičko propitivanje mogućnosti traženja i spoznaje Boga’“.
„Ne dopustimo da se zatiru naša povijest i pismenost, omalovažava riječ hrvatska i katolički svjetonazor, promiče religiozna kultura, umjesto cjelovitih istina katoličke vjere. Bl. Alojzije nas uči, i mi ne smijemo iznevjeriti njegovu baštinu: ‘Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života’“ poručio je propovjednik, naglasivši da je naša sveta dužnost čuvati hrvatsku književnost i katolički vjeronauk, promicati i čuvati kršćansku obitelj, jer vjerski život znači primjenu kršćanskih načela u svakodnevnom životu. Mons. Batelja je istaknuo Stepinčeve riječi kako „vjera nije kabanica koju možeš po volji okrenuti. Polovičnost u vjeri jedna je od najgorih zaraza naših dana“ te da „ako smo katolički narod, naše bi ćudoređe trebalo biti na visini“. „Kao budan pastir uočio je da se u hrvatskom društvu duhovi sve jače dijele na dva tabora: za Boga i protiv Boga. Vjernici ne žive u strahu pred Bogom i čovjekom, dovoljno mu je jamstvo sloboda u Isusu Kristu.
Svima koji su se bojali da će ih komunistička vlast uništiti ako im oduzmu kuće i posjede, sestrama Kćeri Božje ljubavi kojima je vlast sve bila uzela, pa i dom gdje su imale pravoslavne i židovske djevojke, kad su mu se potužile kako nemaju više gdje živjeti niti primati kandidatice, Stepinac je doviknuo: „Činjenica da vam uzimaju kuće ne smije u uznemiriti vaše duše. Niti okom trepnuti, a kamoli jednu suzu proliti! Mogu uzeti sve, ali dušu nikada! Bila bi vječna sramota i neizbrisiva mrlja kad bismo Crkvu prodali za nekoliko kuća. Bog će providjeti“. Bio je uvjeren da će ‘Onaj koji je Izraela preveo preko Crvenog mora, i nas izbaviti od crvene poplave’“ rekao je mons. Batelja, istaknuvši da je Stepinac živio u Kristovom miru te je mogao bez straha krijepiti uznemireni svijet. Stepinac je rekao: „Neću požaliti nijednog dana svojih dugih patnja, samo da se sačuva sloboda Crkve Božje i da se naš narod može opet u slobodi klanjati Bogu, kojem jedinom pripada čast i slava. Da smo htjeli izdati Crkvu Božju, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali partijska odlikovanja, ali mene je tješila Isusova riječ iz evanđelja, ‘Što bi vrijedilo sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti’. U ovom vremenu nedostaju takve duše. Molimo Stepinca neka se obrati Majci, Gospi od Zečeva i moli da zadobijemo blagostanje i spasenje“ potaknuo je mons. Batelja. Poželio je da nas zahvati snaga Stepinčeva duha jer u njemu prepoznajemo Duh Božji, Isusov dar mira našem srcu i zagovor Majke Božje. „Isus nam daje mir da bismo mogli živjeti s ljudima na zemlji, da bismo mogli pobijediti neprijatelje duše i živjeti bez straha pred njima, da bismo otklonili svađe među nama“ rekao je mons. Batelja.
Postulator Stepinčeve kauze je podsjetio i na blaženikovo isticanje zdrave uloge supruge i majke koja je pozvana usaditi djetetu vjerske istine. Stepinac je rekao da se to „treba naglašavati osobito danas, kad škola sve više zanemaruje vjerski odgoj, a često puta i radi protiv njega“. Znakovit je usklik bl. Alojzija „Daj nam, Bože, kršćanskih majki i Hrvatska će biti spašena“, rekao je mons. Batelja, istaknuvši da je već Stepinac govorio o „bijeloj kugi koja suši izvore života i narodne snage. Naša sela izumiru, naši su gradovi već odavno postali grobljima života i rasadištima svakog zla. Lice je naših gradova izgubilo svoje kršćanske oznake“. „Hrvatsko društvo mora čuti tužaljke majki koje u naše vrijeme u očaju prizivlju smrt vlastite djece. Opustjela sela, sve praznije učionice, sve manje osmijeha u kolijevkama, sve više grobnih raka u hrvatskoj zemlji. Petstota obljetnica Bogorodičina ukazanja na Zečevu nas opominje da ne iskrivljujemo u sebi Božju sliku uništavanjem naravne obitelji i braka između muškarca i žene. Zato svaki put kad ugledamo ženu u blagoslovljenom stanju, recimo ‘Veliča duša moja Gospodina’. Nažalost, često puta se čuje ‘Opet jedna gladna usta’. Neka je proslavljen Bog radi začetog djeteta. Grijeh je i pogubnost za hrvatski narod kad se trudnoj ženi na radnom mjestu daje otkaz zato što se veseli suradnji s Bogom stvoriteljem, rađa novi ljudski život, obnavlja hrvatsku mladicu i priprema budućeg stanovnika neba“ naglasio je mons. Batelja, poručivši kao da Marijina svetišta svima zalutalima dovikuju: ‘Vratite mi se, djeco, ja vas imam još uvijek rado’.
Uz ninskog župnika Božu Barišića, u misi su suslavili i don Srećko Petrov, župnik župe sv. Jude i Tadeja na Bokanjcu u Zadru i don Filip Kucelin, župnik Gospe od Ružarija iz Ražanca koji su došli s vjernicima koji su satima pješice hodočastili iz Ražanca i Zadra do Nina. Procesija se nije mogla održati zbog kiše. Nakon mise vjernici su učinili zavjet ophodeći i moleći pred kipom Gospe od Zečeva za glavnim oltarom župne crkve sv. Anselma.
Ines Grbić