„Marija prati Božji narod svoga Sina iz nebeske slave. Marija uvijek vodi Kristu. Sva Gospina ukazanja svode se na ono što je rekla poslužiteljima u Kani Galijelejskoj: ‘Što god vam rekne, učinite’“ istaknuo je fra Petar Lubina u izlaganju ‘Gospina ukazanja kroz povijest u Hrvatskoj i svijetu i čašćenje Marije – Isusova majka u službi djela spasenja“ koje je održao u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu u nedjelju 24. travnja ususret proslavi petsto godina ukazanja Gospe od Zečeva u Ninu.
Fra Petar je veliki poznavatelj duhovne i materijalne marijanske baštine, promicatelj marijanskog štovanja, urednik časopisa Marija i autor knjige-vodiča ‘Marijanskom Hrvatskom’ u nakladi Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja Splita u kojoj je sabrao podatke i fotografije o 107 marijanskih svetišta Crkve u Hrvata. Sva je osobno pohodio i opisao povijest njihovog nastanka i štovanja.
U Zagrebačkoj crkvenoj pokrajini je 26 marijanskih svetišta, u Đakovačko-osječkoj 16, u Riječkoj 15, u Splitskoj crkvenoj pokrajini 33, u Zadarskoj nadbiskupiji četiri, Sarajevskoj crkvenoj pokrajni osam te pet svetišta u drugim krajevima Crkve gdje žive Hrvati koji časte Gospu: Bač, Bunarić, Subotica, Doroslovo i Letnica. Prva pisana svjedočanstva o Gospinim ukazanjima u svijetu su iz 4. st. Gospino ukazanje prvi opisuje Grgur iz Nise 396. g. U novije doba o ukazanjima se počinje govoriti u 16. st., s Guadalupama u Meksiku (1531.). Osobiti procvat marijanskih svetišta je između 14. i 17. st., a u mnogim europskim krajevima u 16. i 17. st. Imaju veliku ulogu u očuvanju vjerskog života. „Objava je jednom zauvijek završila u Isusu i u njoj je sadržano sve što je važno za naše spasenje. Ništa joj se ne može dodati ni oduzeti. Ipak, povijest obiluje privatnim objavama. Njihova je uloga ne da ‘poboljšaju’ Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje potpunije živi (KKC 67)“ rekao je fra Petar, dodavši da među privatne objave spadaju i marijanska ukazanja.
„Ukazanja su vidljiva očitovanja nekog bića kojega je viđenje na tom mjestu ili u tom trenutku neuobičajeno i neprotumačivo prema prirodnom tijeku stvari. Bilo ih je u svim povijesnim razdobljima i zaslužuju pozornost već u Svetom pismu, od Abrahama, preko Mojsija i proroka. U zajednici Isusovih vjernika nastavljaju se do naših dana. I kršćanstvo je utemeljeno na vjeri u uskrsno ukazanje (Dj 10,40-41)“ rekao je fra Petar. Istaknuo je da „Marija okuplja vjernike u svetištima i upućuje na svoga Sina koji ih privodi k Ocu. Isusova majka i danas je u službi spasenja, prisutna u životu kršćana, podsjeća na Isusove riječi i upućuje na život evanđelja“.
U Hrvatskoj je dvanaest svetišta nastalo na temelju ukazanja: Šumber (Gospa od Snijega, 1430.), Orašac (1527.), Belec (1674.), Ilača (1865.), Bošnjaci (1945.) i Međugorje (1981.). Ukazanja u već prije postojećim svetištima su Nin (1516.), Rab (Gospa od čudesa, 16. st.), Čara (1686.) i Sinj (1715.). Ukazanja bez povijesne datiranosti su Donji Humac i Čučerje. „Gospina ukazanja novijeg doba žele zaštititi kršćanina od bezbožnih ideologija, borbe protiv Boga, kad čovjek sebe stavlja za mjerilo svega i iznad Boga. Isusova majka ni u jednom trenutku ne napušta sljedbenike svoga Sina. Gospa u tim prigodama dolazi kao protulijek ljudskoj oholosti i zove puk na obraćenje“ istaknuo je fra Petar i aktualizirao Marijina ukazanja u kontekstu društvenih okolnosti.
„Kad se od Francuske revolucije 1789. g.nad europskim kontinentom tijekom 19. st. ljudski razum počeo uzdizati kao mjerilo svega, slobodu bez ograničenja, nijekanu vjeru u život vječni, 1858. g. Gospa se ukazuje Bernardici Soubirous u Lurdu potičući na obraćenje preko pokore i molitve. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. g., uoči ruskog prevrata 1918. g. koji dovodi gotovo do nestanka marijanskih svetišta Pravoslavne Crkve diljem Rusije, bezbožni komunizam uzima maha, Gospa se 1917. g. ukazuje Franji, Hijacinti i Luciji u Fatimi. Začetniku i ostvaritelju čovjekova spasenja nitko nije blizak kao njegova majka. Stavila se potpuno u službu djela spasenja“ istakuo je fra Petar, dodavši da je Marija „izvrstan član Crkve na hodočasničkom putu kroz prostor i vrijeme. Uznesenjem u nebo proslavljena je s Bogom i u Bogu. Iz svog života s Bogom i u Bogu zagovorom i dalje pribavlja vjernicima milost vječnog spasenja te se materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogibeljima“ podsjetio je fra Petar na citat iz koncilskog dokumenta Svjetlo naroda.
„Gospa ne donosi svijetu novu objavu, nove vjerske istine koje nisu bile poznate. U središtu ukazanja je evanđeoska poruka. Isusova majka podsjeća kršćane na vječne istine. Privatne objave ne spadaju u sržni polog vjere niti žele proširiti službenu objavu. Gospina ukazanja posuvremenjuju Kristovu poruku u određenom mjestu i vremenu. Gospa je i dalje u službi Evanđelja i ljudskog spasenja“ naglasio je fra Petar, dodavši da Crkvu vodi Duh Sveti koji djeluje kako i gdje hoće, i izvan crkvenih predvodnika.
„Kao čuvarica poklada vjere, Crkva promatra i zbivanja oko ukazanja i izriče svoj sud o njima. Njeno je vodstvo vrlo oprezno i drži se Gamalielove ‘Ako njihov pothvat ili djelo potječe od ljudi, propast će. Ako potječe od Boga, neće ga moći uništiti’ (Dj 5,38-39). Službeni koraci na putu ispitivanja i priznanja su polagani. Crkvene vlasti izriču sud o tim događajima tek kad završe“ rekao je fra Petar. Između 1928. i 2002. g. crkvene vlasti su odbile trideset navodnih ukazanja u svijetu.
„Priznanjem ukazanja crkveno vodstvo daje vjerničkom puku do znanja da pojave ne sadrže protivno vjeri i ćudoređu, može se prihvatiti njihovo nadnaravno podrijetlo i služiti vjernicima na izgradnju. Nijednom vjerniku nije naloženo da privatne objave prihvati kao predmet svoje vjere niti ih je itko dužan prihvatiti. Crkva tumači i čuva jedinu Objavu koju je primila od Isusa Krista“ rekao je fra Petar.
Istaknuo je da je važno moliti krunicu, devetnice i hodočastiti, no najvažnije je da istinski Marijin štovatelj nasljeduje kreposti koje je Marija potvrdila za svog života. Podsjetio je da je remetski pavlin, Slovenac Andrija Eggerer (+1672.) Hrvatsku nazvao ‘uistinu Marijanskim kraljevstvom’ a marijanska svetišta ‘milosnim ljekarnama’.
Ines Grbić