O temi ‘Biblijsko-teološko poimanje milosrđa; Božje milosrđe i naše spasenje’ prof. dr. Ante Mateljan je izlagao na stručnom skupu vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije u subotu 23. travnja u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. „Otajstvo trpljenja, patnje, križa i smrti Isusa Krista očitovanje je Božjeg milosrđa u otajstvu spasenja. Tema pomirenja pravde i milosrđa, Božje dobrote i Božje pravednosti stalno se propituje u povijesti teologije.
Govor o Božjem milosrđu upućen je prema općoj budućnosti koju eshatološki predstavljamo kao dovršetak povijesti spasenja na način da se ostvari kraljevstvo Božje, a s druge strane, kroz osobnu dimenziju vlastitog ostvarenja u zajedništvu s Bogom, dioništvom u uskrsnuću, životu vječnom“ rekao je dr. Mateljan, istaknuvši da u vremenu između dva Kristova dolaska Crkva posreduje Božju dobrotu. Crkva je opći sakrament spasenja, na djelotvoran način daje znak i sredstvo je Božjeg milosrđa.
Istaknuvši misao kardinala Waltera Kaspera iz njegove knjige ‘Milosrđe’: “Ustanovio sam da je milosrđe, koje ima središnje značenje u Bibliji, uvelike palo u zaborav u sistematskoj teologiji, ili ga se obrađuje vrlo maćehinski. Kršćanska duhovnost i mistika su u ovom, kao i u drugim pitanjima školske teologije, znatno naprednije“, pa pokušava teološko razmišljanje povezati s duhovnim, pastoralnim i društvenim promišljanjima o kulturi milosrđa, dr. Mateljan je rekao kao da je „na neki način sustavna teologija, osobito fundamentalna, dogmatska, ostala na razini razuma, razmišljanja, koncepata, strukture, dok su duhovnosti ostavljeni srce i osjećaji.
„Kad bismo čovjeka rastavljali na glavu i srce, ne bi to bio idealan primjerak. Papa Franjo kaže, kad bi se Bog zadržao na pravdi, prestao bi biti Bog“ rekao je predavač, istaknuvši da kršćanska vjera nije zbirka zadataka i podataka, da nešto naučimo i obavimo, pa smo vjernici. „To je osobni odnos s Bogom koji ima horizontalnu dimenziju povezanosti s drugima, zajedništva. U tom vidu treba razumjeti kad molimo ispovijest vjere u Boga oca kojeg treba doživjeti, iskusiti kao oca. I u Isusa Krista kao utjelovljenu Božju prisutnost. Božje milosrđe je očitovano u Kristu. Nema drugog način da shvatimo tko je Bog, doli po Isusu“ rekao je dr. Mateljan.
U osvrtu na Novi zavjet, tema Božjeg milosrđa u Isusovom navještaju i djelovanju je dvostruka: jedna je Kristov identitet kao Sina Božjeg i Mesije, a druga odnos s Isusom u kojem ostvarujemo autentični pristup Ocu i u kojem imamo pristup Ocu u duhu.
„Isus je istina o Bogu i čovjeku i u njemu je autentični život. Zajednička temeljna svijest svih evanđelista jest: Isus je iscjelitelj i donositelj spasenja u sveobuhvatnom smislu, davalac života u riječi i na djelu“ rekao je dr. Mateljan, istaknuvši da Bog nije samo otac, nego i majka. Bog koji je suputnik ne samo u šatoru, hramu nego i supatnik sa svojim narodom. Kad bi uzrok našeg spasenja bilo što čovjek učini, kad bi Bog samo isplatio plaću, malo tko bi dospio u raj, naglasio je.
Predavač je predstavio osam modela na koji se način Božje milosrđe ili Božji događaj spasenja u Isusu prezentirao kroz povijest teologije. Prva tema je prosvjetljenje. Nalazi se rano u spisima Ignacija Antiohijskog kao obnova Božje slike. „Bog u Kristu obnavlja našu iskrivljenu ljudsku narav. Pridruženjem Kristu vraćamo se onome što trebamo biti i u svome čovještvu postižemo odnos prema Bogu kakav bog hoće. Bog Otac u Kristu nudi pobožanstvenjenje, život vječni“.
Drugu temu, otkupiteljska žrtva, osobito je razvio sv. Augustin. „Božje milosrđe sastoji se u tome da je Bog ljubav prema nama očitovao u Isusu koji je sebe dao za nas. Na razini odnosa između Boga i ljudi, Isus povezuje što je raskinuto svojom osobom, svojim predanjem. Isusova žrtva na križu uključuje našu ljudsku situaciju. Kršćanin ne može Bogu reći da ne zna kako mu je. Po otajstvu Kristove muke, smrti i svega što mu se dogodilo, Bog je nazočan u svim takvim situacijama našeg života: kad je čovjek izdan, prevaren, osuđen, mučen, kad umire, Bog nije daleko nego je tu“ rekao je dr. Mateljan.
Kod trećeg modela, zadovoljština, Božje milosrđe čini Kristova žrtva kao zamjenička smrt na križu. Četvrta tema je kazna, predstavnici Martin Luther i ‘pesimistička antropologija’. Kod pete, Božje autokomunikacije, Karl Rahner je razvio tzv. transcedentalnu antropologiju. „Božje milosrđe je u tome da nas je Krist kroz svoju prisutnost u ovom svijetu uputio na put slobode djece Božje. Pristup slobodi djece Božje događa se po Crkvi i po milosti koja je izvan Crkve, tzv. anonimni kršćani koji idu na Kristov put a toga nisu svjesni“. Šesta tema, solidarnost, Jurgen Moltamnn i ‘teologija nakon Auschwitza’ počela je s protestantskom teologijom ali je prihvaćena i u katoličkoj teologiji.
„Božje milosrđe treba shvatiti kao Božju solidarnost s nama, Božju prisutnost kao čin Božje ljubavi da mijenja čovjeka kako je prikazano u knjizi o Jobu. Job ima iskustvo koje ga je dovelo da prepozna Boga u otajstvu trpljenja. Kršćanska vjera iz Božje solidarnosti s nama zahtjeva našu solidarnost s drugima“ rekao je dr. Mateljan. Kod sedme, teologije oslobođenja, pitanja su kako djelovati na ostvarenju Kraljevstva Božjeg u svijetu. Je li dovoljno moliti, ili je dovoljno učiniti neko dobro ili trebamo mijenjati društvene sustave. Može li se to učiniti i nekim revolucionarnim postupkom, što sa strukturama grijeha.
„To nije bez temelja. Ne postoje samo osobni grijesi, nego i strukture koje generiraju zlo. Povijest svijeta je povijest grijeha i nepravde, struktura grijeha. Uskrsnuće očituje pobjedu nad grešnim strukturama“ rekao je dr. Mateljan. Zadnja, osma teološka tema je Božje milosrđe je ljubav. O njoj govori sv. Ivan Pavao II. u Redemptor hominis. „Ljubav je uvjet da se može pojmiti Boga. Ljubav čini da možemo nadići i ono što ne možemo nadići. Ljubav bi trebala biti zajednički nazivnik objedinjene teološke teorije. Papa Franjo bi rekao da cjelokupni naziv teologije treba biti milosrđe. Biblijski pojam hen, hanan, koji je u Novom zavjetu preveden s milost, može se prevesti i kao ljubav i milosrđe“ rekao je dr. Mateljan.
Predavač je rekao i kako je tema Božjeg milosrđa, predočena kroz Drugi vatikanski sabor i u liturgijskoj obnovi, provedena nakon sabora i u novim euharistijskim molitvama. „Najljepši detalj u liturgijskoj obnovi je sakramentalna formula odrješenja u ispovijedi koja upućuje na povijest spasenja, na Trojstvo. „Bog, Otac milosrđa, koji je smrću i uskrsnućem svojega Sina pomirio sa sobom svijet i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha, neka ti po službi Crkve udijeli oproštenje i mir…“. Tu su Bog koji je milosrdni otac, objektivni događaj spasenja, Crkva kao posrednica i sam sakramentalni čin u kojem se Božje milosrđe aktualizira u situaciju života pojedine osobe“ rekao je dr. Mateljan.
Zaključno je predstavio sadržaj apostolske postsinodalne pobudnice pape Franje ‘Amoris laetitia’, Radost ljubavi, o ljubavi u obitelji, koja je objavljena temeljem rasprava i dokumenata Izvanredne i redovite biskupske sinode o obitelji.
Ines Grbić