Pripravimo put Gospodinu!
Draga braćo i sestre, štovatelji svetog Nikole,
Dragi Janjevci!
1. S velikom radošću pozdravljam vas ovdje u Kistanju, u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa, Vašeg zaštitnika, kao i zaštitnika svih pomoraca i putnika. Na poseban način pozdravljam Vašeg župnika mons. Nikolu Dučkića komu zahvaljujem na pozivu i čestitam imendan. Iste čestitke i svima vama koji se dičite imenom vašega patrona. Pozdravljam i sve nazočne misnike u koncelebracije iz naše Nadbiskupije i drugih dijelova naše domovine. Posebice pozdravljam mog dugogodišnjeg suradnika dok sam upravljao Dubrovačkom biskupijom, dr. Petra Palića koji vas je ovih dana duhovno pripremao za ovaj veliki dan. A upravo iz toga Grada, u kojem sam proveo dva desetljeća, vaši su pređi poput Abraham koji otputovao na istok od Betela, krenuli prema istoku i zaustavili se u Janjevu, te podno opjevanog ”Glama brijega” podigli obiteljska naselja. A u sredini podigli su i hram koji posvetiše zaštitniku svih putnika, sv. Nikoli biskupu. Od samih početaka života i rada u Janjevu oni povjeriše njemu sve svoje, sa žarkom molitvom da ih prati i zagovara kod Oca nebeskog; njih, njihovu djecu i obitelji, očeve i majke, mlade i stare, kao i za blagoslov i uspjeh u radu.
Znali su vaši pređi da je bez blagoslova i zaštite nebeske naše obiteljsko stablo bez korijena, pa neće imati ni roda, ni ploda. Stoga su s koljena na koljeno prenosili vjeru u Boga i u njegove miljenike svece; odgajali djecu u ljubavi prema Katoličkoj crkvi i prema svojim narodnim korjenima. Uvijek sa živom sviješću kako po krštenju pripadaju Božjoj obitelji koju je utemeljio Isus Krist, a po rođenju narodu i kraju iz kojega potekoše Gundulić i Držić i tolika druga poznata imena. Ljubav prema Bogu, Crkvi, djeci i obitelji zapravo temelj je svega. Janjevačke majke su to dobro znale pa su uvijek bile otvorene životu i s radošću prihvaćale djecu kao osobiti Božji dar i blagoslov. One su svojoj djeci bile prvi učitelji u vjeri i kulturi, te skupa s mužem podržavali obiteljsku liturgiju molitve koja ih je činila pažljivima i osjetljivima za potrebe drugih, posebice staraca i bolesnika. Zato su bili kadri i u teškim povijesnim mijenama, kad su pod raznim pritiscima napuštali svoje rodno mjesto, ostati i nakon 7 stoljeća vjerni onomu što su primili. Stoga, sveti Nikola danas okuplja svoje vjerne štovatelje: Od Janjeva diljem Lijepe Naše i svijeta, u mjestima gdje Janjevci žive i rade.
2. U današnjem prvom čitanju čuli smo proroka Baruha kako poziva stanovnike Jeruzalema neka odlože ”haljinu tugovanja” jer Bog dolazi pokazati svoj sjaj. Bog, naime, kani ”osloboditi Izrael iz ropstva i voditi narod u radosti i milosrđu”. Stoga, prorok prenosi odredbu neka se za njegov dolazak ”doline ispune, a zemlja poravna”. Psalmist nam u tom vidu pripovijeda da im je bilo ”ko da snivaju kad je Gospodin vraćao sužnjeve sionske”. A među poganima tad se govorilo kako su im ”usta bila puna smijeha i jezik klicanja”. I mi smo im se tomu pridružili pa sa psalmistom ponavljali: ”Velika nam djela učini Svesilni, opet smo radosni!” Ovom se raspoloženju danas priključuje i apostol Pavao pa preko kratkog pisma Filipljanima veli: ”U svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim i uvjeren sam da će Onaj, koji otpoče u vama dobro djelo, dovršiti ga do dana Krista Isusa”. Pavao uz to moli neka njihova ljubav raste, a oni ”budu čisti i besprijekorni za dan Kristov, na slavu i hvalu Božju”.
Baruhovom glasu koji poziva stanovnike Jeruzalema neka odlože ”haljinu tugovanja” u evanđelju se priključuje glas Ivana Krstitelja koji je ”iz pustinje obilazio okolicu jordansku i propovijedao obraćenje i otpuštenje grijeha” riječima proroka Izaije: ”Glas viče u pustinji: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje”. (Lk 3, 1-6) Članovi izabranog naroda, kao potlačeni, prognani i rasuti po svijetu očekivali su obećanog Spasitelja. I, eto, veliki dan je blizu. Luka to potkrjepljuje imenima konkretnih vladara Tiberija, Poncija Pilata, Heroda, Ane i Kaife. Upravo u njihovo vrijeme poja¬vio se prorok-pustinjak, Ivan Krstitelj koji je upozorio na skori dolazak dugo očekivanog Mesije kojega treba dočekati i spremiti se za susret s njime.
3. Gospodin dolazi. I mi smo u očekivanju Isusova rođendana. Kite se i rasvijetljavaju gradovi i sela diljem svijeta. Ljudi se natječu tko će više žarulja upaliti. Ukrašene jelke diljem naših trgova, prskalice i žarulje, darovi i čestit¬ke sastavni su dio pripreme za dan koji nas podsjeća kada se u štalici u Betlehemu rodio Isus Krist. No, je li to ono pravo slavljenje Božića, upitao se Papa Franjo neki dan u bazilici svete Marije u Rimu, pa izrazio bojazan kako će proslava Božića i ove godine ”biti obična šarada”. To je riječ francuskog porijekla, koja u prenesenom smislu znači ”zbivanje puno privida”. Uz potrebu da se i na izvanjski način, vid¬ljivo i svečano proslavi Isusov rođendan, Crkva ne želi da nam Božić bude mrtvi spomendan Isusova rođenja, nego živi susret s njime. A on se zbiva u sakramentu svete ispovijedi kad nam briše i oprašta naše grijehe. Posebice taj susret događa se na oltaru gdje nas hrani kruhom besmrtnosti, tajnom svo¬ga tijela i krvi svete. Živi susret s njime odvija se i u crkvi kad slušamo njegove riječi i upijamo njegove savjete. Ili pak u našim domovima kad se okupljamo u ljubavi i molitvi oko zajedničkog stola.
Božić, dakle, nije mrtvi spomendan Isusova rođenja, nego živi i osobni susret s Isusom koji nam u posjet dolazi. On dolazi k nama, u naše duše i obitelji naše, pa želi s nama svoj rođendan slaviti. On, dakle, dolazi. Zato Ivan Krstitelj poziva i upo¬zorava neka mu priprave putovi i poravnaju staze! Nije ovdje riječ o cestama, nego o srcima prema kojima Gospodin želi da budu putovi ravni i otvoreni nje¬govoj riječi i ljubavi. A kad veli da se ”doline ispune, a brežuljci i gore da se slegnu”, ne misli na rupe po cesta¬ma ili doline u brdima, nego na naše površno shvaćanje i prazne duše koje valja ispuniti djelima dobrote i ljubavi. Oni brežuljci i gore nisu kamenja već grijesi naši koji nas truju i ne dopuštaju Bogu da nam pris¬tupi. Grijesi su slikovito rečeno ”bodljikava žica” koja nas od Bogu razdvaja, pa ju je potrebno otkloniti kako bi nam Božić i ove godine došao. A mi oslobođeni otrova grijeha mogli dočekati Gospodina koji nam dolazi. Bez njega u srcu nema Božića u domu. Zato, uzmimo k srcu poziv Ivana Krstitelja pa ”pripravljajmo put Gospodinu” u naša srca i obitelji naše. Tada ćemo kao pojedinci i kao zajednica osjetiti i doživjeti da nam je ”došlo spasenje Boga našega”.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Kistanje, 6. prosinca 2015.