Obitelj je sveto i nepovredivo vlasništvo koje valja čuvati kao zjenicu oka
1. Radosne i tamne strane, kao i rasplet i svečanost obiteljskog ognjišta oslikana je danas u svetim tekstovima. Prvo nas čitanje vodi u starozavjetna vremena, k majci Ani i njezinu velikom sinu Samuelu. Rijetko se u kojem vremenu dogodilo toliko značajnih događaja kao u to vrijeme koje je opisano u dvjema Samuelovim knjigama. Današnji je odlomak nastavak je onoga što nedavno dogodilo majci Ani u Hramu. Tada jenaime, ona molila da dobije dijete jer je bila nerotkinja. U Hramu je molila i izmolila sina. A sada ga sva radosna i puna zahvalnosti vodi u Hram da ga preda hramskoj službi. Jer, izmoljen je u Hramu i pripada Hramu! I dala mu je ime Samuel što znači: Čuo me Bog. Tako je u imenu svoga sina sročila svoju i njegovu povijest! Jer, on će kasnije u Hramu čuti i slušati Boga! Kakav divan primjer i poruka svakom vjerniku suradnje i odgovora Onomu koji sve vodi i upravlja! Ped Bogom ne smijemo i ne možemo biti ni škrti, ni nijem! Ni u riječima, ni u mislima! Najsvečaniji pak čovjekov govor jest molitva zahvalnica i pokajnica. Svatko se treba za puno toga i kajati i zahvaljivati.
U evanđelju nam Luka prikazuje drugu veliku majku Mariju i njezinoga velikog sina Isusa! Uz divnu zaštitu i osobitu brižljivost svetoga Josipa njih dvoje su na putu u Hram. Bila je to znakovita procesija u kojoj se i Bog priključio kao hodočasnik. A tamo u Hramu bio je to i prvi javni razgovor ljudi s Bogom. No, Luka donosi još jedan detalj koji nije zanemariv. Tu u svetom Gradu, gdje se okupilo silno mnoštvo hodočasnika Isus se izgubio. Josip i Marija su tri dana lutali jeruzalemskim ulicama tražeći izgubljeno dijete. A kad su ga napokon našli u Hramu, njegova ga je Majka s prizvukom ukora upitala: ”Dijete moje, zašto nam to učini? Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili” (Lk 2, 48). Isusov odgovor vjerojatno je iznenadio majku: ”Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” (Lk 2, 49). I kao završetak svoga izvješća Luka dodaje: ”Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.” (Lk 2, 51). Dobro je ove riječi čuti i zapamtiti: Dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.
2. Popričamo li se malo s ljudima čut ćemo češće ”naricaljke” o obiteljima koje su nesretne, raspadaju se, bolesne su, u krizi, nego pozitivna izvješća. Govori se kako nitko nikoga ne sluša, a još manje poštuje. Roditelji optužuju djecu, djeca se tuže na roditelje. Između starijih i mladih vodi se trajni ”hladni rat”. I kad se analiziraju uzroci takvog stanja, rijetko se navodi onaj pravi, najčešći i najkobniji: Izgubilo se Isusa koji više nije član njihove obitelji. Crkva zato trajno upire svoj pogled u nazaretski dom Sv. Obitelji; tamo šalje svoju djecu da nauče školu svetosti, međusobnog poštivanja i ljubavi, školu rada i molitve. I dok večeras slušamo kako Marija s Josipom vode dijete u Hram, pitamo se koliko suvremenih obitelji vide i hode sa svojom djecom u Božji hram?! Raduju li se i nastoje li da im djeca budu često u Božjoj kući i molitvi, kod pričesnog stola i u ispovjedaonici, kod oltara i na misi? Bez Gospodinove pratnje, osobne molitve i sakramentalnog života teško je odgajati djecu da hode pravim putem spasenja. Marija je, čuli smo, tražila izgubljeno dijete. Vode li dovoljno brigu današnji roditelji kuda im djeca lutaju, s kim se druže i gdje i kako provode svoje slobodno vrijeme? Majčinstvo Mariji daje pravo upozoriti svoga sina ”Dijete moje, zašto nam to učini?”
Uz ovu roditeljsku skrb i brigu važno je isto kako se bračni drugovi podnose i vladaju. Pripovijeda se kako je neka gospođa došla u trgovinu pa naručila kod prodavača poklon svome mužu. I dodala kako ovaj put ne želi štedjeti… A kad je rekla da joj je dovoljno za iduća 3-4 mjeseca te upitala ”koliko to košta?” Trgovac je uključio računalo i izbacio račun na kojem je pisalo: To će vas koštati rastave braka za dva mjeseca!”
3. Poslušajmo na koncu par riječi koje je blaženi Pavao VI. izrekao tijekom hodočašća u Svetu Zemlju prije pola stoljeća (5. siječnja 1964.) u gradu Svete Obitelji u Nazaretu. Tada je opisao što Nazaret znači i što Sveta Obitelj iz Nazareta poučava: ”Nazaret nas najprije uči šutjeti. O kad bi u nama ojačala cijena šutnje, tog divnog i tako potrebnog svojstva duše, u vrijeme ovog uznemirenog života, u doba tolike vike, galame i buke. O nazaretska šutnjo, nauči nas da budemo učvršćeni u dobrim mislima, zaokupljeni nutarnjim nadahnućima, da budemo pripravni slušati Božje savjete i upute istinskih učitelja.
Nazaret nas uči koliko je potrebno spremati se, učiti, razmatrati, skrovito živjeti i moliti u tajnosti koju vidi samo Bog. Ona nas poučava kako obitelj ne može ništa drugo zamijeniti. U svetom gradu Nazraetu upoznajemo obvezu rada. U kući drvodjelčeva Sina shvaćamo otkupiteljski zakon ljudskog rada i želimo obnoviti dostojanstvo rada. Nazaret nas uči i podsjeća što je obitelj: Ona je zajedništvo osoba i zajedništvo ljubavi. Njezina je prirodna i nezamjenjiva uloga u društvenom poretku. Ona je sveto i nepovredivo vlasništvo obitelji koje valja čuvati kao zjenicu oka svoga. Amen.
Mons. Želimir Puljić
Katedrala sv. Stošije, 27. prosinca 2015.