Na blagdan Svete obitelji u nedjelju 27. prosinca svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U propovijedi je rekao kako se često čuje o obite¬ljima koje su nesretne, raspadaju se ili su u krizi. „Govori se kako nitko nikoga ne sluša niti poštuje. Roditelji optužuju djecu, djeca se tuže na roditelje. Između starijih i mladih vodi se trajni ‘hladni rat’. Kad se analiziraju uzroci takvog stanja, rijetko se navodi onaj pravi, najčešći i najkobniji: iz¬gubilo se Isusa koji više nije član njihove obitelji. Crkva zato trajno upire svoj pogled u nazaretski dom Sv. Obitelji. Tamo šalje svoju djecu da nauče školu svetosti, međusobnog poštivanja i ljubavi, školu rada i molitve“ rekao je mons. Puljić. Tragom navještaja Božje riječi kako su Marija i Josip vodili dijete u Hram, nadbiskup je upitao koliko suvremene obitelji vode i hode sa svojom djecom u Božji hram. „Raduju li se i nastoje li da djeca budu često u Božjoj kući i molitvi, kod pričesnog stola i u ispovjedaonici, na misi? Bez Gospodinove pratnje, osobne molitve i sak¬ramentalnog života, teško je odgajati djecu da hode putem spasenja. Marija je tražila izgubljeno dijete. Vode li današnji roditelji dovoljno brigu kuda im djeca lutaju, s kim se druže, gdje i kako provode slobodno vrijeme? Majčinstvo Mariji daje pravo upozoriti svoga sina ‘Dijete moje, zašto nam to učini“ rekao je mons. Puljić, dodavši kako biblijska čitanja blagdana donose radosne i tamne strane, ali i rasplet i svečanost obiteljskog ognjišta. Nerotkinja Ana je u hramu molila da dobije dijete i izmolila je sina. Onda ga je radosna i puna zahvalnosti odvela u hram i predala hramskoj službi. “Jer izmoljen je u hramu i pripada hramu. Dala mu je ime Samuel, što znači Čuo me Bog. Tako je u imenu sina sročila svoju i njegovu povijest. Jer on će kasnije u hramu čuti i slušati Boga. To je divan primjer i poruka svakom vjerniku suradnje i odgovora Onomu koji sve vodi i upravlja. Pred Bogom ne smijemo i ne možemo biti škrti ni nijemi, u riječima i mislima. Najsvečaniji čovjekov govor je molitva zahvalnica i pokajnica. Svatko se treba za puno toga i kajati i zahvaljivati“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je veličinu majke Marije te divnu zaštitu i osobitu brižljivost svetog Josipa. Njihov put u hram bila je znakovita procesija u kojoj se i Bog priključio kao hodočasnik, a u Hramu je bio prvi javni razgovor ljudi s Bogom.
Nadbiskup Puljić je zaključio mislima koje je bl. Pavao VI. izrekao tijekom hodočašća u Svetu Zemlju 1964. g. u Nazaretu, gradu Svete Obitelji: ”Nazaret nas najprije uči šutjeti. O kad bi u nama ojača¬la cijena šutnje, tog divnog i tako potrebnog svojstva duše u vrijeme uznemirenog života, u doba toli¬ke vike, galame i buke. O nazaretska šutnjo, nauči nas da budemo učvršćeni u dobrim mislima, zaokupljeni nutarnjim nadahnućima, da budemo pripravni slušati Božje savjete i upute istinskih učitelja. Nazaret nas uči koliko je potrebno spremati se, učiti, razmatrati, skrovito živjeti i mo¬liti u tajnosti koju vidi samo Bog. Ona nas poučava kako obitelj ne može ništa drugo zamijeniti. U svetom gradu Nazraetu upoznajemo obvezu rada. U kući drvodjelčeva Sina shvaćamo otkupiteljski za¬kon ljudskog rada i želimo obnoviti dosto¬janstvo rada. Nazaret nas uči i podsjeća što je obitelj: ona je zajed¬ništvo osoba i ljubavi. Njena je prirodna i nezamjenjiva uloga u društvenom poretku. Ona je sveto i nepovredivo vlasništvo obitelji koje valja čuvati kao zjenicu oka svoga“. Za vrijeme mise mons. Puljić je uveo u službu akolita zadarskog bogoslova Ivana Jordana, rodom iz župe sv. Martina u Ljupču.
Ines Grbić