O temi ‘Milosrđe Božje u liturgiji’ izlagao je o. Jozo Milanović, OSB, zadarskom prezbiteriju na njihovom mjesečnom susretu, svećeničkoj rekolekciji, u srijedu 4. studenog u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. Istaknuo je da je liturgija vrhunac i vrelo Božjeg milosrđa koje je najpotpunije očitovano u Kristovoj Pashi. O. Jozo je navodio primjere i citirao po dijelovima mise gdje se i kako sve izriče i zaziva Božje milosrđe u molitvama pomirenja kao povratak Ocu: od pokajničkog čina: ‘Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje’, zborne molitve 26. nedjelje kroz godinu: ‘Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem’, koju Crkva moli u euharistijskom slavlju barem od 8. st., zatim predslovlja, euharistijske molitve, popričesne. U Darovnoj cvjetnice se kaže: ‘Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina. Djelima to ne zaslužujemo, ali se uzdamo u tvoje milosrđe i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista’. „Sv. Toma Akvinski piše: ‘Vlastito je Bogu da iskazuje milosrđe, te upravo na taj način objavljuje svoju svemogućnost’. Kaže to i papa Franjo u Buli proglašenja Godine milosrđa: ‘Božansko milosrđe nimalo nije znak slabosti, nego oznaka Božje svemoći’“ rekao je o. Jozo.
Govoreći o Službi Riječi, podsjetio je na navod br. 145 za godinu C iz Homiletskog direktorija: “Različiti izvještaji vlastiti Lukinu evanđelju tijekom godine prikazuju temu Božjeg milosrđa: žena grešnica, milosrdni Samarijanac, izgubljena ovca i rasipni sin, dobri razbojnik. Ne manjkaju ni opomene upućene onima koji ne pokazuju milost: prokletstva i blaženstva, bezumni bogataš, bogataš i Lazar. Napisano za pogane, Lukino evanđelje naglašava kako Božje milosrđe seže dalje od Izabranog naroda i obuhvaća one koji su nekoć bili isključeni. Ta se tema često javlja i upozorenje je za nas koji se okupljamo kako bismo proslavili euharistiju: primili smo Kristovo velikodušno milosrđe, dakle, ne može biti granice našem milosrđu prema bližnjima“ istaknuo je o. Jozo. Govoreći o značaju homilije, važan je ‘govor iz srca’, na što propovjednike potiče i papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici ‘Radost evanđelja’: “Kršćanski identitet, kao krsni zagrljaj u koji nas je još dok smo bili maleni primio Otac, potiče nas težiti, poput rasipnih sinova i ljubljene djece u Mariji, drugom zagrljaju, zagrljaju milosrdnog Oca koji nas čeka u slavi. Pomoći narodu da živi kao između ta dva zagrljaja teška je, ali lijepa zadaća onoga koji naviješta evanđelje”. O. Jozo je podsjetio na riječi pape Franje kako svi imaju potrebu da ih dotakne utjeha i poticaj spasenjske ljubavi Boga koji na tajanstven način djeluje u svakoj osobi, bez obzira na njene mane i padove. Papa podsjeća svećenike da ispovjedaonica nije soba za mučenje, nego mjesto susreta s milosrđem Gospodina koji svećenike potiče da učine što je u njihovoj moći.
„Crkva je slaviteljica Božjeg milosrđa, a svećenici su služitelji milosrđa“ istaknuo je o. Jozo, citirajući sv. Ivana Pavla II. iz njegove enciklike ‘Bogat milosrđem’: “Crkva živi svoj istinski život kad ispovijeda i obznanjuje milosrđe, najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja, i kada ljude privodi vrelima Spasiteljeva milosrđa, kojega je on čuvar i djelitelj. U tome veliko značenje imaju trajno razmatranje riječi Božje, nadasve svjesno i zrelo sudjelovanje u euharistiji i sakramentu pomirenja”. Pred mnogim oblicima zla koja ugrožavaju čovječanstvo, Crkva ima pravo i dužnost pozivati se na Boga milosrđa ‘silnim vapajima’ (Heb 5, 7) upravljenima Bogu da prose njegovo milosrđe, za koje Crkva ispovijeda da se najsigurnije pokazalo u propetom i uskrslom Isusu. „Poput Krista, svećenici su poslani pozivati grešnike na obraćenje i vraćati ih Ocu po sudu milosrđa. Stoga je potrebno da se svećenik zna poistovjetiti s tim sakramentom i da se, zauzimajući Kristov stav, zna milosrdno, kao dobri Samarijanac, prigibati ranjenom čovječanstvu, čineći prepoznatljivom kršćansku novost u ljekovitosti sakramenta pokore usmjerenog ozdravljenju i oproštenju“ istaknuo je o. Jozo, pozivajući se na Direktorij za službu i život prezbitera Kongregacije za kler. Stoga je značajan povratak ispovjedaonici kao mjestu gdje se slavi sakrament pomirenja i gdje se treba češće zadržavati da vjernik pronađe milosrđe, savjet i utjehu te iskusi prisutnost Božjeg milosrđa uz stvarnu prisutnost u euharistiji. Istaknuvši da je svećenik sluga i mudri upravitelj Božjeg milosrđa, pozvan iskusiti jedinstvenost i neizbježnost povjerene mu službe, o. Jozo je zaključio mišlju sv. Augustina: ‘U ispovijedi čovjek očituje svoju poniznost, u milosrđu Bog očituje svoju veličinu’ te stihovima himne Svete Godine Milosrđa. Tragom papinog proglasa te nadolazeće godine u Crkvi, izlaganja na zadarskim rekolekcijama tematski će govoriti o Božjem milosrđu.
Ines Grbić