Stručni skup vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije o temi ‘Antropološka metoda u vjeronauku i katehezi’ održan je u subotu 31. listopada u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Nakon molitvenog uvoda skup su pozdravili predstojnik Katehetskog ureda mr. don Gašpar Dodić i Sabina Marunčić, viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje – podružnica Split. Vjeroučitelje je prigodnim govorom pozdravio i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Prikazao je naglaske bule ‘Lice milosrđa’ pape Franje kojom je 11. travnja o.g. najavio izvanrednu Svetu godinu milosrđa čije je geslo ‘Milosrdni poput Oca’. Papa je pozvao vjernike da radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa, za što će im dodatni poticaj biti i Godina milosrđa.
„Svi krštenici i članovi Božjeg naroda pozvani su živjeti milosrđe, jer je njima prvima kao Božjoj djeci bez njihovih zasluga ukazano njegovo milosrđe. Papa pita kako oprosničko hodočašće započinje i kreće, kako se ponaša i gdje završava. Započinje s frazom ‘ne suditi i ne osuđivati’. Posebice kad se o ‘bratu iz ljubomore i zavisti govori u lošem svjetlu, potkopava se njegov ugled i prepušta ga se na milost i nemilost raljama ogovaranja’. Ako se odustane od osude subraće, onda smo kadri kod drugih ‘otkrivati pozitivne stvari’ i ne dopuštati da bližnji ‘trpi zbog uskogrudnosti i pristranog suda’. Kad se uspjelo ostvariti ta dva koraka, čovjek je kadar učiniti i završni, a to je ‘darovati i moliti oproštenje’. Sjetimo se mise na Hipodromu u Zagrebu kad nas je sv. Ivan Pavao II., u jeku žestokih sukoba u Domovinskom ratu, zamolio da budemo kadri oprostiti i tražiti oproštenje. To je vrhunac ‘hodočašća u Godini milosrđa’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši, kad kršćani uspiju prijeći taj tropletni oprosnički hod ne-osuđivanja, otkrivanja pozitivnih strana svog brata i ako postanu ‘oruđem oproštenja’, tada će biti kadri ići dalje na svom oprosničkom hodočašću, sposobni otvoriti srce za nevolju svijeta te poći na periferije k lišenima ljudskog dostojanstva koji vapiju za pomoć. Nadbiskup je podsjetio da papa poziva na obraćenje i ljude ogrezle u kriminalu i korupciji koja je ”grešna okorjelost srca i trula kuga društva, djelo tame koje se hrani sumnjom i spletkama”. To je, kaže, ozbiljan grijeh koji vapije u nebo i potkopava temelje osobnog i društvenog života. Korupcija svojom ohološću i pohlepom uništava planove slabih i gazi siromašne“.
Prof. dr. Ana s. Thea Filipović s KBF-a u Zagrebu izložila je dva predavanja: „Korelacija vjere i života učenika“ i „Kako uvažavati različitosti u vjerounačnoj nastavi?“. U prvom izlaganju Filipović je pošla od obnoviteljskih nastojanja Katehetskog pokreta koja su okrenula pozornost prema naslovnicima religioznog odgoja i kateheze te izgradnji stava vjere i antropološkog zaokreta Drugog vatikanskog koncila. Istaknula je važnost razumijevanja vjerskog znanja kao znanja koje usmjerava život i potiče njegov rast. Govorila je o uzajamnom osvjetljavanju i kritičkom propitivanju vjere i života, kršćanske tradicije te pitanja i osjetljivosti čovjeka na pozadini suvremenog postmodernističkog mišljenja. Tragom povezivanja vjere i kulture u kojem dolazi do izražaja iskustveni svijet te pitanja i vrednote današnjeg čovjeka u korelaciji s vrednotama i trajnim značenjem kršćanske vjere, prikazan je kratkometražni film ‘Most’ redatelja Bobbyja Garabediana iz 2003. g. koji se uklapa u aktualni trenutak, a zahvaća promišljanje u korelaciji vjere, života, kulture i pitanja učenika u današnjem globaliziranom svijetu koji na nov način izaziva i interpretira kršćansku baštinu. Uslijedila je analiza i tematski usmjereni razgovor.
U svom drugom predavanju Filipović je iznijela širi okvir razlika u odgoju i obrazovanju koji se od multikulturalnog i interkulturalnog odgoja i obrazovanja proširio na uvažavanje različitih rasnih, etničkih, jezičnih i religijskih pripadnosti, ali i na obaziranje na spolne razlike, socijalni status učenika, sposobnosti (posebne potrebe, nadarenosti) i druge razlike. Sve više raste svijest o postojanju složenih i važnih sjecišta među društvenim identitetima koje odgoj i obrazovanje moraju uzimati u obzir. „Svaki kontekst, stanje i povijest svakog društva imaju vlastita težišta u odnosu na uvažavanje raznolikosti u obrazovanju. U najširem smislu, odgoj i obrazovanje u raznolikosti priznaje pluralizam koji učenici utjelovljuju razumijevajući ga kao bogatstvo i prednost u službi obrazovanja. Cilj odgoja i obrazovanja koje uvažava različitosti je socijalna pravda za sve učenike“ istaknula je Filipović, prikazavši i rezultate vlastitog empirijskog istraživanja o uvažavanju razlika u razredu i nastavi kod vjeroučitelja u Hrvatskoj. To je bilo prvo istraživanje koje je obuhvatilo vjeroučitelje svih vjerskih zajednica i pokrilo vjeroučiteljsku populaciju cijele zemlje. Filipović ja iznijela i nekoliko teoloških promišljanja kojima je potkrijepila važnost odgoja za zajedništvo i dijalog, a odnose se na novije ekleziološke i trinitarne diskurse.
Nakon izlaganja, rasprave i osvrta, vjeroučitelji su iznijeli probleme s kojima se susreću u praksi vjeronauka. U završnom dijelu te trajne edukacije održan je rad u pedagoškim radionicama koji su vodile voditeljice stručnih vijeća vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije, vjeroučiteljice Ljiljana Elek i Marijana Dellavia. Skup je završio osvrtom na rad i molitvom, a organizirali su ga nadbiskupijski Katehetski ured i Agencija za odgoj i obrazovanje – podružnica Split.