Mons. Šime Perić, župnik župe sv. Josipa na Plovaniji u Zadru, u subotu 18. srpnja svečanim misnim slavljem koje je predvodio, proslavio je svoj zlatni svećenički jubilej, pedeset godina svećeništva. Suslavilo je dvadesetak svećenika, a propovijedao je don Roko Smokrović, svećenik rodom s Plovanije koji je vikar u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina. U ime župljana Plovanije i dosadašnjih župa gdje je služio, don Roko je zahvalio don Šimi za sve što je učinio. Potaknuo ga je da i dalje ustraje u služenju Bogu, Crkvi i ljudima. Zlatomisniku su zahvalili i darovali ga i pokreti koje prati kao duhovnik: Marijina legija, Kursiljo, karizmatska zajednica i Neokatekumenski put, koji su mu darovali misnicu.
U uvodnoj riječi mise, don Šime Žilić, župni vikar Plovanije, zahvalio je Bogu za milost i snagu Duha u nesebičnom don Šimi kao revnom pastiru duša. Zahvaljujući pomoći župljana i donatora, nakon mise don Šime je sve obilno počastio u dvorištu crkve.
„Uvijek sam nastojao živjeti ono što navještam. U župi sam se doživljavao kao duhovni otac, brat, prijatelj. Bilo je i gorkih dana. Svoj sam život proveo revno služeći Crkvi, nikad mi nije bila želja stjecati materijalna dobra. Svećenički poziv je poseban i traži potpuno predanje pozivu, puno sam primao ljude za njihove duhovne potrebe.
U župama sam imao svijetle trenutke i obilje radosti. Svakodnevno osjećam da duhovni rast treba biti prioritet u svećeničkom pozivu“ rekao je zlatomisnik Perić, zahvalivši Bogu za dar svećeništva, kao i Mariji koja ga je pratila u dane svećeništva te je i uzeo geslo ‘Veliča duša moja Gospodina’. Zahvalio je i roditeljima, rodbini, odgojiteljima, duhovnim voditeljima i župljanima koji su ga pratili i pomagali.
Mons. Šime Perić je rođen u Zadru 3. rujna 1940. g., od roditelja Viktora i Štefe rođ. Ivanov. U djetinjstvu je bio u društvu župnika don Šime Sturnele. U sjemenište ulazi 1959. g. nakon završene srednje Industrijske škole, elektromehanički smjer. Bogosloviju je pohađao u Zadru. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1965. g. u Sutomišćici-Poljani po rukama zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića. Te je godine imenovan župnikom Silbe i Premude, kamo je odlazio čamcem koji mu je nabavila Nadbiskupija. Na Silbi je susreo važne ljude iz kulturnog života Zagreba i drugih gradova, a na Premudi su mu pravili poteškoće s vjeronaukom; učitelj bi organizirao neku aktivnost, da djeca ne dođu na vjeronauk.
Godine 1968. mons. Marijan Oblak osniva župu Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru a don Šime je njen prvi župnik, odakle je od 1979. g. posluživao i Kožino. Na Belafuži je u početku živio u skučenim uvjetima u zgradi, bez vode, sa šest obitelji koji prema njemu nisu bili blagonakloni. U župi se rodilo duhovno zvanje, don Mario Soljačić i počeli su djelovati crkveni pokreti. Od 1985. g. je župnik Kali i Kukljice, od 1986. g. i dekan Ugljanskog dekanata. God. 1989. imenovan je članom Zbora savjetnika.
Od 1992. g. je župnik župe Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici i poslužitelj Dikla i Kožina. Na Puntamici su se u don Šimino vrijeme razvila zvanja svećenika Ivana Rončevića i Jeronima Adama. Od 1996. g. je povjerenik za pastoral obitelji Zadarske nadbiskupije i dekan dekanata Zadar-Zapad; 2002. g. je župnik-voditelj in solidum Bezgrešnog začeća BDM u Zadru, kapelan Svetog Oca i član Svećeničkog vijeća. Od 2003. g. je župnik župe Bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu, a od 2009. g. župnik župe Sv. Josipa na Plovaniji. Gdje god je služio, don Šime je provodio i građevinske zahvate u podizanju crkava, postavljanju zvona i elektrifikaciji zvonika.
Više od trideset godina bio jeu Povjerenstvu za obitelj Zadarske nadbiskupije te je sudjelovao u mjesečno organizaciji priprave za brak i duhovnih obnova za bračne parove. Uvijek je podržavao nadbiskupijska događanja; za Branimirovu godinu 1979. g. u Ninu bio je zadužen za ozvučenje prostora na Grguru. Vodio je hodočašća brodom i vlakom preko Rijeke za papin dolazak u Zagreb te obiteljska hodočašća, i u Rim. Više od devet godina je duhovnik Komicija Marijine legije u koji su uključene i Splitsko-makarska nadbiskupija, Dubrovačka i Hvarska biskupija.
Ines Grbić