ZADAR, BLAGDAN SV. ŠIMUNA – Propovijed mons. Želimira Puljića

Obitelj je svjetlo u tami svijeta
Poldanja misa

1. Sinoć smo svečanom Večernjom u čast našeg nebeskog zaštitnika, svetoga Šime, objavili gradu i nadbiskupiji da je započela njegova svetkovina. Žitelji ovoga grada i Nadbiskupije više od sedam stoljeća povezani su sa svojim Pokroviteljem. Zato na njegov blagdan hrlimo iskazati mu poštovanje jer on je na svojim rukama držao sveto Tijelo Isusovo. Svetkovina svetog Šime priziva nam u pamet kako su se u trenutku prikazanja u Hramu susreli Stari i Novi zavjet, prošlost i budućnost u osobi starca Šimuna i djeteta Isusa. Zbog toga i kličemo i radosno pjevamo: Pravedniče, sveti Šime, častimo ti sveto ime!

Mi uz ovaj blagdan obilježavamo i Dan neovisnost za koji smo zahvalni Božjoj Providnost, pa a na svetkovinu osobitog Pokrovitelja našega Grada, svetoga Šime, zahvaljujemo Gospi i svetom Šimi za sve što su učinili našem narodu, gradu i nadbiskupiji tijekom prošlih stoljeća. Posebice u danima Domovinskog rata kad smo proživljavala pravu Kalvariju. Uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu. Uz svetkovinu svetoga Šime i Dan hrvatske neovisnosti, danas kalendarski pada i dan krunjena kralja Zvonimira (8. listopada 1075.). On je davne 1075. na današnji dan pred papinim izaslanikom Gebizonom učinio zavjernicu koju je potvrdio svojom prisegom: “Ja, Dmitar Zvonimir, bit ću vazda vjeran sv. Petru…, gajit ću pravdu i braniti Crkvu, štititi siromahe, udovice i siročad. Priječit ću nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi. Kraljevstvo pak koje mi se predaje uzdržat ću vjerno. Tako mi Bog pomogao!”. U dan, dakle, naše neovisnosti utkana su stoljeća vjernosti naših ljudi Bogu, Crkvi, Papi i narodu svome. A kalendarski umreženi kraljica Jelena Slavna, kralj Dmitar Zvonimir, te posebice naš zaštitnik sveti Šime.

2. Ovogodišnje obilježavanje našeg svetog zaštitnika činimo u vremenu kad se u Vatikanu odvija redovita sinoda biskupa koja raspravlja o obitelji i njezinom zvanja i poslanje u svijetu. Na samu uočnicu početka rada sinode papa Franjo je na liturgiji bdijenju rekao da je obitelj svjetlo u tami svijeta. I pozvao sve nas na molitvu kako bi Duh Sveti podržavao sinodske oce u njihovom hodu i radu. Potakao je sve neka prepoznaju ljepotu ”braka i obitelji i neka se cijeni i naviješta sve ono što je u njemu dobro i sveto”. On je također poželio neka se ”prihvati stanje ranjivosti i teškoća u braku koje stvaraju ratovi, bolesti, tuga i ranjeni odnosi. I neka se ne zaboravi kako je evanđelje ta radosna vijest od koje uvijek valja iznova započeti”.

U skladu sa ”zavjernicom našeg kralja Dmitra Zvonimira”, koji se zavjetovao da će ”spriječit nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi”, papa Franjo je objavio vjernicima tijekom bdijenja na Trgu svetog Petra kako ”Crkva nastoji biti vjerna svome Zaručniku i svojemu nauku. I ne boji se zasukati rukave, te ljekovitim uljem i vinom zalijevati rane ljudi. Ona ne gleda na njih iz nekakvog staklenoga dvorca odakle ih sudi i razvrstava. Ne, ona se ne boji sjesti s carinicima i grješnicima. Dapače, otvorenih vrata prima sve koji se kaju ili nešto trebaju, a ne samo one koji su ‘pravedni ili misle da su savršeni’. Crkva se ne stidi braće koji su posrnuli i pali. I ne pravi fintu kako ih ne vidi, nego im pomaže da ustanu i krenu. I ohrabruje ih neka nastave hod s nadom i vjerom”, rekao je Papa tijekom bdijenja na Trgu sv. Petra. I pozvao sve neka se mole za uspješan i blagoslovljen rad sinode.

3. Mi smo privilegirani što je u našoj sredini tijelo Starca koji dočekao Svetu Obitelj u Hramu te Isusa nazvao ”svjetlom na prosvjetljenje narodâ”. A Papa je na bdijenju rekao da je ”obitelj svjetlo u tami ovoga svijeta”. I dodao kako je ona mjesto gdje učimo prepoznati Božji plan za svoj život; i prostor na kojemu učimo iskoračiti iz sebe i prihvatiti drugoga, oprostiti i primiti oproštenje. Obitelj je mjesto svetosti gdje učimo izlaziti iz sebe kako bismo drugome priskočili u pomoć drugima.

Na svečanom euharistijskom slavlju 4. listopada kad je započela redovna sinoda, Papa je u homiliji govorio o ljubavi između muškarca i žene, o obitelji i osamljenosti. Vezano u uz čitanje o stvaranju prvih ljudi Papa je podsjetio da je Adam živio u raju, ali je osjetio osamljenost, jer nije imao družice. ”Osamljenost je drama, koju i danas proživljavaju mnogi muškarci i žene”, rekao je Papa te spomenuo starce koje su napustili njihovi najbliži, udovce i udovice, toliki muškarci i žene koje su napustili njihovi supružnici. U tu kategoriju on je uključio i osobe koje nisu shvaćene ni prihvaćen, poput migranata i izbjeglica koji bježe zbog ratova i progona, kao i tolikih mladih koji su žrtve konzumerizma”. Papa analizira i stanje u ”luksuznim stanovima u kojima je sve manje topline doma i obitelji, kao i ambiciozne projekte kod kojih je sve manje vremena za ono što je istinito i bitno; te bezbroj načina zabave koji ostavljaju prazninu srca. Zbog toga napominje da je ”u svijetu toliko užitaka, a tako malo ljubavi, toliko slobode, a tako malo neovisnosti”. I upozorava kako zato ”raste broj osamljenih ljudi, kao i onih koji su se zatvorili i predali stanju sebičnosti, žalosti, razornom nasilju, ropstvu užitaka i novca”.

4. Analizom nedjeljnih čitanja, koja govore o ”ljubavi između muškarca i žene”, Papa je podsjetio na ono kako je Bog reagirao kad je vidio Adamovu osamljenost: ”Nije dobro da čovjek bude sâm. Načinit ću mu pomoć kao što je on” (Post 2, 18). Ništa, dakle, nije usrećilo čovjeka kao srce koje ga ljubi i otklanja osamljenost”. ”Bog nije stvorio ljudsko biće da živi u žalosti i osamljenosti, već da svoju sreću i put dijeli s drugom osobom, koja ga nadopunjava kako bi u ljubavi gledali djecu svoje djece” (Ps 128). Podsjećajući na riječi iz evanđelja ”što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja”, papa veli kako su te riječi trajna opomena vjernicima kako ima smisla život u dvoje prema Božjem planu. Crkva je pozvana u vjernosti svome Učitelju biti glas koji viču iz pustinje, te braniti vjernost i poticati obitelji neka brane svetost života, jedinstvo i nedjeljivost braka kao znak Božje milosti i ljudske sposobnosti”, rekao je Papa. ”Crkva ne želi osuđivati i upirati prstom u druge, već poput majke tražiti i liječiti ranjene parove, te biti poput ‘poljske bolnice’ koja otvorenih vrata prihvaća svakoga tko kuca i traži pomoć i podršku, te hodati zajedno s ranjenima kako bi ih dovela k izvoru spasenja”.

”Neka nam Gospodin pomogne ne biti društvo utvrdâ, već društvo obitelji koje je spremno prihvaćati djecu s ljubavlju”, zaključio je Papa svoju homiliju, te pozvao sve na molitvu za Sinodu. Priključit ćemo se tom pozivu i moliti za naše obitelji i Domovinu. Neka Isus koji je svojim rođenjem posvetio sve obitelji, pomogne očevima i majkama biti vjerni u ljubavi i gorljivi u djelima dobrotvornosti. Preko Tebe, dragi naš Pokrovitelju, upućujemo Isusu molitve i za našu Domovinu. Neka On, koji je otkupio svijet i čovjeku povjerio zemlju da njome upravlja, blagoslovi stanovnike naše zemlje. Neka blagoslovi sve koji vode brigu o njoj kako bi se ostvarivalo duhovno i materijalno blagostanje u prijateljstvu, bratstvu i ljubavi, te Lijepu Našu očuvao od opasnosti rata i zagađenosti okoliša. Tebi pak zaštitniče malenih, čuvaru svetoga hrama, utjeho i nado svih kličemo i pjevamo: Pravedniče, sveti Šime, častimo ti sveto ime! Moli za nas sada i uvijeke. Amen!

† Želimir Puljić, nadbiskup

Zadar, crkva Sv. Šime, 8. 10. 2015.