Koncelebrirano večernje misno slavlje na blagdan sv. Šimuna, zaštitnika Grada Zadra, u četvrtak 8. listopada predvodio je porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan. „Sv. Šimun je važna poruka svakoj generaciji vjernika, svakom staležu i osobi. Bio je na razdjelnici Starog i Novog zavjeta. Nije bio obuzet samo svojim malim svakodnevnim poslovima i brigama. Kao duboko religiozni Izraelac, ne tek izvanjski pobožan nego čovjek slušanja Svetog Pisma, razmišljanja i molitve, sv. Šime je sav bio prožet željom, čežnjom i trajnom molitvom za dolazak obećanog pomazanika, Mesije, spasitelja kojeg je Bog po prorocima navještao, a Izraelski narod očekivao“ rekao je mons. Milovan, istaknuvši da, iako starac, Šimun je bio čovjek mlad duhom. Bilo mu je objavljeno da neće umrijeti prije nego doživi ispunjenje svojih čežnji i nadanja. „Primio je u svoje naručje onoga tko je iščekivanje naroda i rekao svoj zahvalni kliktaj Bogu ‘Sad otpuštaš Gospodine, slugu svoga u miru’“ rekao je mons. Milovan.
Pripovjedio je kako mu je nedavno jedna uzorna žena koja je odrastala u župi gdje je djelovao bl. Miroslav Bulešić, i sjeća se njegovog nastupa i lika, ispričala da je 1960-ih godina htjela posjetiti grob, pa se zanimala gdje se nalazi. Tada je blaženikovo tijelo počivalo na groblju u Svetvinčentu, prije prijenosa u župnu crkvu 2003. g. Rekli su joj da je grob ispred stare crkve na groblju. Dugo je tražila grobno mjesto Bulešića, a onda je čula glas ‘Okreni se, ovdje sam’. Okrenuvši se, na zidu crkve ugledala je malu ploču s Miroslavovim imenom, ispod koje je bila njegova grobnica. „Valjda je tako i sv. Šimun imao nadahnuće onog dana kad je došao u hram, pa je u velikoj gužvi među mnoštvom svećenika, hodočasnika, molitelja i prinositelja žrtava, prepoznao dijete, obećanog Mesiju, spasitelja svijeta. To je velika poruka sv. Šime vjernicima – biti čovjek koji sluša Božja nadahnuća u savjesti. Biti čovjek vjere i čežnje“ istaknuo je mons. Milovan.
Rekao je i kako je svećeničko geslo Bulešića bilo ‘Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja’. „I duša sv. Šimuna Bogonosca bila je sva ispunjena željom da na svijet dođe Bog i njegovo kraljevstvo, njegovo spasenje. Sav je bio aktivan u čekanju, molitvi i djelovanju. Starac Šimun i proročica Ana mogu biti simbol naših djedova i baka, strina i teta, koje karizmatski umiju maloj djeci ucijepiti ljubav prema Isusu i Mariji. Kažu da su u Rusiji kroz olovna vremena komunizma, vjeru koja je prenesena, prenijele babuške, bake svojim unucima, u obiteljskom domu gdje NKVD, njihova Udba, nije imala kontrolu“ rekao je mons. Milovan, istaknuvši kako je vjeroučiteljima prirodno i lijepo kad djeca dođu na vjeronauk, moći nadograđivati na iskustvu vjere koje djeca nose iz obitelji. A na čudu su vjeroučitelji pred mališanima bez ikakvog iskustva vjere, molitve i Boga.
Tragom enciklike Laudato sii pape Franje, mons. Milovan je istaknuo značaj zajedničke brige za stvoreno, o čuvanju kuće ovoga svijeta. „Isto tako, kako ne biti zabrinut zbog uništavanja duhovnih vrijednosti i širenja duhovnih pustinja u svijetu? Ivan Pavao II. je pisao da Europljani žive kao nasljednici koji su spiskali svoju duhovnu baštinu. To stanje duha dovodi do gubitka vjere u smisao života, gubitak osjećaja za grijeh, pad u hedonizam i moralni relativizam. Šimun je kliktao od radosti i zahvalnosti Bogu jer su njegove oči vidjele svjetlo na prosvjetljenje naroda. Plamen toga svjetla proširit će se kasnije navještajem evanđelja svom zemljom preobražavajući ljude“ rekao je mons. Milovan, podsjetivši i na Šimunovu riječ da je Isus postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu. „Isus je došao biti na duhovno uzdignuće svakom čovjeku, ali i taj duhovni proces ljudima se može dogoditi samo po osobnom prihvaćanju tog svjetla u savjesti, što je nekad naporno i bolno, jer se traži odricanje od naših navezanosti na zlo i grijeh, ljudske slabosti“ rekao je mons. Milovan. Upozorio je kako čovjek postaje sam sebi jedina norma, a dobro mu je ono što mu trenutno koristi, u svim područjima. „Kakav postaje čovjek i društvo koje slijedi taj put? Zahtjevno je biti čovjek, još zahtjevnije je biti čovjek po Isusovoj mjeri, ali, to je naš poziv. Po tome smo kvasac evanđelja u svijetu. Na taj način u prostorima duhovne pustinje širimo prostore oaze života zdravih obitelji, sredina i župa“ rekao je mons. Milovan. Poželio je da po zagovoru sv. Šimuna, Bog ljudima da osjetljivost i spremnost slijediti njegova nadahnuća, signale koje nam Bog šalje, a koje antene naše savjesti trebaju čuti. „Neka nam da spremnost slijediti svjetlo koje je došlo na svijet i nama je predano po daru vjere. To je poziv, širiti oaze duha u pustinji svijeta“ zaključio je mons. Milovan na blagdan sv. Šime nazvavši ga dijelom duše grada Zadra.
Nakon Palestine, relikvija sv. Šimuna bila je čašćena u Carigradu, a po srednjovjekovnim putevima dospjela je na Jadran gdje je u Zadru više od sedam stoljeća. Također, biskup Milovan je izrazio radost zbog boravka u Zadru, podsjetivši na svoj prvi susret sa Zadrom 1956. g. kad su kao gimnazijalci iz Pazina došli na izlet u Zadar sa Zadraninom, profesorom Serafinom Mičićem, upoznavši se tada i s bogatom baštinom grada kojeg, kako je rekao, duhovno živim čini kult čašćenja bogobojaznog i pravednog proroka Šimuna.
Ines Grbić