Euharistijski kongres Zadarske nadbiskupije pod geslom ‘Živi kruh nam život daje’ održan je u subotu 17. listopada u katedrali sv. Stošije u Zadru. Koncelebrirano misno slavlje u zajedništvu s cijelim prezbiterijem nadbiskupije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise, svećenstvo i brojni vjernici svih staleža, među kojima su bili i članovi KUD-ova u narodnoj nošnji, uputili su se u procesiju zadarskom rivom s Presvetim Oltarskim Sakramentom, za vrijeme koje su pjevane pjesme koje časte euharistijsko otajstvo. Zaključno je u katedrali mons. Puljić blagoslovio puk s Presvetim te je pjevano svečano Tebe Boga hvalimo.
U trogodišnjem hodu Godine vjere u Zadarskoj nadbiskupiji, nadbiskupijskim kongresom završena je Godina euharistije u mjesnoj Crkvi. Ovoga svibnja u Zadarskoj nadbiskupiji održani su dekanatski euharistijski kongresi.
„Nadbiskupijski euharistijski kongres je važan dijecezanski događaj. On je izraz naše zajedničke vjere, da je spasitelj na oltaru žrtveno, ali uvijek živo janje Božje, koje oduzima grijehe svijeta. Ovim zajedničkim slavljem i procesijom na starim temeljima kršćanskog Zadra, želimo skupa ispovjediti da je Isus živi kruh koji daje život. U toj svečanoj prigodi zahvalno kličemo i molimo da Kristovu smrt naviještamo, njegovo uskrsnuće slavimo i njegov slavni dolazak iščekujemo“ rekao je mons. Puljić, moleći Isusa da dođe u srca vjernika koji mu se klanjaju i hrane se njegovim tijelom; da Isus dođe u domove, obitelji i donese ljubav i mir, da dođe u sela, gradove i probudi radost i nadu.
„Dok ti zahvaljujemo za tvoju trajnu nazočnost u crkvama, molimo te, blagoslovi naše domove, obitelji, polja i more naše. I učini da primanjem svete pričesti i mi postajemo sve više tebi slični, koji će hodati Lijepom našom čineći dobro. Dođi u naš dom, u naše srce i domovinu našu“ izrekao je mons. Puljić euharistijskom Isusu.
Trogodišnji hod Godine vjere završen je tim slavljem kojim „želimo javno ispovjediti da ne možemo živjeti bez Krista, molitve, nedjelje i euharistije. I mi se često nađemo u situaciji proroka Ilije, pa nam dođu njegove rečenice i osjećaj, ‘Dosta mi je svega’, umorni od posla i briga. Priključujemo se nekad njegovom iskustvu. Što bismo sve doživjeli, da nemamo pomoć, hranu i popudbinu koja nas tješi i hrani“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da Crkva vjeruje kako je euharistija središte i vrhunac kršćanskog života, pa stoljećima čuva i brani taj predragocjeni Isusov dar.
„Crkva ispovijeda kako euharistija nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se časti. Euharistijski Krist je živi Bog među živim ljudima, Mesija i Spasitelj koji nas svojim tijelom liječi i hrani za život vječni. Zato svaki put kad započinje misno slavlje, skrušeno i ponizno vapimo, ‘Gospodine, koji sjediš s desna Ocu da nas zagovaraš, smiluj se’“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je to duboka čežnja i vapaj ljudskog srca. Moć molitve spašava one koji s pouzdanjem mole i vape Gospodinu da se smiluje.
„Iako nas biju velike nevolje i ugroženi smo sa svih strana, nismo bez nade. Snagu i utjehu nalazimo u euharistiji. Onaj koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas, upravo po euharistiji, liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i opraštati naše grijehe. Spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati, blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na Isusovu riječ ‘Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Ostanite u mojoj ljubavi’. „Zato mu hrli svatko tko ga voli i treba, da mu se izjada, iznese tegobe i probleme. Da dobije njegov blagoslov, da mu preporuči sebe i svoje, Crkvu i domovinu, grešnike i patnike. Ali i da zahvali za udijeljene milosti i darove“ rekao je mons. Puljić.
U propovijedi je nadbiskup pojasnio i koji je bio cilj razmatranja prethodne tri godine. Godini euharistije koja je otvorena 5. listopada 2014. g. u Zadarskoj nadbiskupiji, prethodile su Godina obitelji i Godina vjere koju je 2012./2013. g. proglasio umirovljeni papa Benedikt XVI.
„Prva Godina vjere bila je posvećena Crkvi, otajstvenoj stvarnosti za koju smo Bogu zahvalni, skromno i ponizno ponosni da joj pripadamo. Prve godine htjeli smo upoznati Krista koji odsjeva na licu Crkve koju je on utemeljio. Crkva je božanska i ljudska institucija preko koje Isus rasvjetljava ljude i svijet. Crkva ukorijenjena u osobi Isusa Krista nadilazi kulture, prostor i vrijeme. Ona je rođena u krvi na križu. Na duhove je počela rasti, osvajati svijet i razvija se kroz stoljeća, do naših danas“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Crkva produljeno Isusovo utjelovljenje u svijetu, otajstvo Božje prisutnosti.
Krist je nazočan po svojoj Crkvi u svijetu. O Crkvi se na Drugom vatikanskom koncilu govorilo u dva dokumenta. U Lumen Gentium se govori o tom otajstvu s dogmatske strane, a dokument Gaudium et Spes govori o Crkvi u suvremenom svijetu, o konkretnom stanju u svijetu, obrazlažući pritom pet problema, među kojima je i obitelj. Budući da je povijest čovjeka i ljudskog spasenja išla i ide preko obitelji, u drugoj godini u Zadarskoj nadbiskupiji razmišljalo se o obitelji kao intimnoj zajednici života i ljubavi. U to je vrijeme papa Franjo proglasio i izvanrednu sinodu o obitelji.
Godina obitelji završena je nadbiskupijskim hodočašćem u Mariju Bistricu 20. rujna 2014. g. „Obitelj je prva škola društvenih vrlina koja ima biti u središtu društvene i crkvene brige i skrbi. U tom vidu aktualno je i trajno suvremeno ninsko geslo iz Branimirove godine ‘Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi’“ rekao je nadbiskup Puljić.
U trećoj, Godini euharistije, prvog petka u mjesecu u katedrali sv. Stošije mons. Puljić je predvodio euharistijsko klanjanje. Temelj naše vjere je u euharistiji, euharistijski dani i klanjanja pred Presvetim intenzivnije su održavani u župama.
„Euharistija je središte naše vjere. Ako za neku župu, narod, kraj, hoćemo procjenjivati koliko je u njima nazočna vjera, najlakše je po euharistiji. Tu se ogleda osobna, obiteljska, vjera nekog kraja i naroda. Zato mi je bilo jako stalo da u Godini euharistije ljude senzibiliziramo na tom području. Ugodno mi je bilo čuti izvješća s terena, da nije zamrla pobožnost klanjanja, euharistijskih dana. Dapače, čini se da su ljudi umorni od svjetovnih događaja, festivala, ovo im je još uvijek privlačno. Samo treba omogućiti“ rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je tijekom klanjanja u katedrali tumačio najbitniju stvarnost, a to je misa. „Misu u potpunosti nikad nećemo moći shvatiti, no važno je znati zašto započinje na određeni način i ima takav tijek, znati značenje gesti i pjevanja. Ta informacija je potrebna. Misa je otajstvo koje ne možemo ljudskim razumom sasvim shvatiti. Ali nam je drago kad znamo, tu progovara jeka stoljeća. Tu je vjera stoljeća. Tu je nešto što Crkva od početka do danas čini. Jer tako je Isus rekao, ‘Ovo činite meni na spomen’. Mi to obnavljamo, pa nam je drago kad i razumijemo nešto od onoga što slavimo“ rekao je mons. Puljić.
U Godini euharistije mjesna Crkva se sjetila i značajnih euharistijskih kongresa u Preku 1925. g. i u Benkovcu 1938. Imali su ujedno i nacionalni pečat. Ta su okupljanja više tisuća vjernika u ugroženoj domovini sa svih strana bila u službi očuvanja vjere, ali i narodnog identiteta.
„Sigurno je u ono vrijeme kad nismo imali svoje države i samostalnosti i taj vjerski doprinos značio jako puno. Dobro je da je tako i dobro da je vjera uvijek u službi čovjeka i u službi naroda. Jer samim time što narod živi vjeru, ona stvara i kulturu. Sv. Ivan Pavao II. je to toliko povezivao jedno s drugim. Rekao je, vjera koja ne stvara kulturu, identitet, nešto čime se ljudi ponose i s čim se izjednačuju, je mrtva vjera. Vjera je živa stvarnost koja pomaže ljudima u osobnom, ljudskom, ali i u nacionalnom, narodnom očitovanju i sigurnosti, svijesti. U tom kontekstu, euharistija je vrhunac.
Ako želim znati kakvo je vjersko stanje pojedinca, obitelji, društva, onda je najbolje po tome. Sudjelovanje u euharistiji je lakmus papir na kojem se može prepoznati koliko je vjera živa, aktualna, koliko je važna pojedincu i koliko ljudi od vjere žive“ rekao je mons. Puljić, potaknuvši vjernike da budu što sličniji euharistijskom Isusu. „To nije lako, ali nije nemoguće. Kao što je bilo u prvim stoljećima kad su kršćane progonili. Tko živi od euharistije, okolnosti ga ne mogu zagušiti, da ne bude ono što jest.
Ne živimo u jednostavnim okolnostima, sekularizam odvlači čovjeka od bitnoga, ali je i činjenica da ljudi osjete ispraznost svega što im se nudi kao smisao i cilj. Pravi smisao i cilj čovjeka je mir u Bogu, mir duše. Mir se rađa u srcu čovjeka. Toliko nemira, ratova i ubijanja je zato što nema mira u srcu. Tko može čovjeku vratiti mir, osim onoga koji je izvor mira.
Euharistija, molitva, misa, čitanje Svetog Pisma, pobožnost, sabranost su sredstva koja pomažu da se mir vrati. Zato stalno ljudima treba nuditi, žele li mir srca, neka se vrate Bogu koji je darovatelj mira“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Pjevanje misnog slavlja predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića, u zajedništvu s drugim župnim zborovima iz nadbiskupije, koji kada zajednički nastupaju se zovu ‘Zbor Ivan Pavao II.’. Zadnji euharistijski kongres Zadarske nadbiskupije održan je u Godini velikog jubileja 2000. g. na Forumu u središtu grada, kada je okupio više tisuća vjernika iz cijele nadbiskupije.
Ines Grbić