Zavjetna svetkovina ranokršćanske mučenice sv. Nediljice u župi sv. Mihovila u Vrani koja okuplja tisuće vjernika iz Zadarske nadbiskupije i drugih mjesta, proslavljena je u nedjelju 5. srpnja. Svečano koncelebrirano slavlje za vanjskim oltarom u masliniku velikog svetišta predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Tragom navještaja Božje riječi o neuspjehu Božjih ljudi, mons. Puljić je upozorio: „Naše društvo oprašta svaki grijeh, ali uz uvjet da si uspješan. Pritom se ne gleda kako je netko došao do tog uspjeha. Ne pita se je li netko došao do uspjeha podmićivanjem ili je milijune zaradio proizvodnjom i prodajom droge, pornografije, kriminalom i korupcijom. Sve drugo: karakter, savjest, poštenje, čestitost ne broji se i ne vrijedi. Čovjek može sve činiti i imati osim jednog ‘grijeha’, a to je neuspjeh“. Istaknuo je kako političarima, menedžerima, umjetnicima i trenerima, ako nemaju uspjeha, ‘lete glave’ i nema praštanja.
„Zbog toga u društvu imamo dvije vrste ljudi: jakih i uspješnih kojima je pošlo za rukom, bez obzira kako i kojim sredstvima; i onih koji nisu uspjeli, koji su bili preslabi ili su od rođenja zakinuti“ rekao je nadbiskup, dodavši da suvremeni čovjek željan uspjeha sažalno sluša ta biblijska čitanja: „Neće ih razumjeti. Jer riječ je o neuspjehu Božjih ljudi: o proroku Ezekijelu, apostolu Pavlu i o samom Isusu. Ali nijedan od njih, iako su mogli i morali biti razočarani, nije zbog toga odustao od svoga zadatka“. Proroka Ezekijela Bog šalje narodu i objavljuje mu da su to odmetnici tvrdokorna pogleda i okorjela srca.
„Premda je rezultat neizvjestan, Bog ne odustaje od nakane da opomene i spasi svoj narod. Ne odustaje ni prorok, iako su šanse obraćenja minimalne. Apostolu Pavlu osobna slabost je remetila apostolsko veselje i uspješno djelovanje. On ga naziva trnom u tijelu. Većina tumača misli da je to bila neka bolest ili smetnja koja je sputavala revnog apostola. Kad je s takvom smetnjom postigao toliko, što bi bilo da je nije imao“ upitao je mons. Puljić, dodavši da Pavao to shvaća kao malu kočnicu, kako se ne bi uzoholio pa pomislio da je sav taj silni uspjeh njegovo djelo. „Zbog toga ne odustaje i hvali se time, kako bi zadobio što veću snagu Kristovu, jer to je plod Božje milosti i snage“ istaknuo je nadbiskup.
I Isus je doživio neuspjeh gdje je to bilo najbolnije – u svom zavičaju, Nazaretu. „U zavičaj svi rado navraćamo i drago nam je kad se ljudi nama ponose. Znaju prirediti svom sportskom junaku doček nakon velike pobjede jer je proslavio svoj zavičaj i domovinu. Sjetimo se naših rukometaša i nogometaša, tenisača i skijaša. Kako smo bili ponosni na njihove uspjehe. I djeca su rado nosili dresove svojih sportskih idola i s njima se identificirali. Nažalost, tako ne dočekujemo znanstvenika koji je postigao uspjeh u svom području. Nije u pitanju njegova vrijednost, nego moć promidžbe i medija“ upozorio je mons. Puljić.
Premda je i do Nazareta stigao glas o Isusovim čudesima, mnoštvu koje je oduševio i koje ga slijedi, to tamo ne nailazi na odobravanje i oduševljenje, nego sumnjičavost i kritiku. Brojni su govori što se taj pravi važan, znamo mi njega i njegove, rekao je nadbiskup.
Neki su se i sablažnjavali i govorili da to nije izvanredno. Ako misli da jest, neka dokaže i u rodnom mjestu učini čudesa kao i drugdje. „Kao da bi Isus bio zabavljač masa i besposlene publike. Zbog toga se u Nazaretu umjesto oduševljenja dogodilo obostrano razočarenje: sumještani su bili razočarani što nije postupio po njihovim prohtjevima, a on je bio razočaran zbog njihove nevjere. Uzaludno bi bilo činiti čudesa kad bi oni i to proglasili varkom i šarlatanstvom. Zato je ostala točna gorka Isusova izjava koja je postala poslovična: ‘Nije prorok bez časti, doli u svom zavičaju!’“ istaknuo je mons. Puljić. Tužno je da je Isus u svom mjestu doživio pastoralni neuspjeh. Nazarećani su ga toliko s omalovažavanjem primili da tu nije učinio ni jedno čudo.
Nadbiskup je potaknuo vjernike da iz Isusovog rodnog zavičaja prijeđu u naše vrijeme i pođu u duhovni zavičaj do kojeg je Isusu više stalo, a to je naša duša, obitelj i narod. Podsjetio je da su velikom devetnicom u drugoj polovici 20. st. hrvatski biskupi na hodočasničkim okupljanjima Solina, Nina, Knina i Marije Bistrice zahvalili Božjoj providnosti za dar krštenja i ulaska u krilo Katoličke Crkve. Godine 1979. zaustavili su se u Zadarskoj nadbiskupiji, u Ninu gdje je jedan od 72-ice Isusovih učenika, biskup Anselmo, osnovao crkvenu zajednicu, te je Nin od prvih dana za doseljene Hrvate bio vjersko i političko središte u starohrvatskoj državi.
„Prisjećajući se blagoslova pape Ivana VIII. koji je uputio knezu Branimiru, hrvatski biskupi su podsjetili vjernike na tu duhovnu domovinu u kojoj treba ugostiti Isusa. I ponudili smjerokaz kako to ostvariti. To su učinili usprkos ideologiji koja je već tri desetljeća bila trovala duše, obitelji i društvo ‘naprednim stavovima’ oslobođenja ljudi od Boga i svega što miriše vjerom i kršćanstvom. Smjer je jednostavan: hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi. Ostvarenje tog programa garancija je da Isus neće doživjeti sudbinu Nazareta, da neće otresti prašinu kao što se to dogodilo u nekim dijelovima kršćanskih krajeva, i otići jer mu tamo nije bilo mjesta u srcima ljudi i u domovima obitelji“ upozorio je nadbiskup Puljić, istaknuvši da se ta scena iz evanđelja ponavlja i danas.
„Sudbinu rodnog Nazareta Isus proživljava danas u Europi koja je prva primila kršćanstvo. Upravo u tim krajevima i među nekim narodima osjećamo da Isus nije dobro došao! Dok se radujemo činjenici kako u brojnim zemljama Afrike, Azije i drugih krajeva svijeta Crkva napreduje i raste, boli nas što su se mnogi Europljani zasitili pa im kršćanstvo više ne znači puno. Živi se i donosi zakone kao da u javnosti ne žive kršćani“ upozorio je mons. Puljić. Smatra da je još tragičnije što je Europa stoljećima u kulturi, znanosti i ekonomiji gledala da njeni stavovi, ustav i zakoni budu u skladu s deset Božjih zapovijedi.
„Danas, kad se hvalimo napretkom na svim područjima, a proživljavamo ekonomsku, moralnu i duhovnu krizu velikih razmjera, stanovnici Europe žive u velikom neskladu s Božjim zapovijedima. Namjerno i ciljano odstranjuju Boga iz svoje sredine. Kršćanska Europa nije htjela spominjati Boga ni kršćanstvo u svom ustavu, kao da ga se postidjela. Dakle, ponavlja se scena iz evanđelja: Isus je ponovno loše primljen u svom zavičaju“ istaknuo je mons. Puljić, istaknuvši da je pravi Isusov zavičaj svako ljudsko srce. „Otvorimo mu škrinju naše duše, prihvatimo njegovu poruku i poticaje. Zamolimo ga neka oprosti naše sumnje, nemarnost i nevjeru. Obećajmo kako nećemo živjeti kao pogani koji Boga ne poznaju, ne priznaju i život ne poštuju. Sakramentima i životom potvrdimo svoj krsni i pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi“ zaključio je mons. Puljić. Prije mise, nadbiskup je krstio Josipa Roberta, šesto dijete Ante i Tomislave Škarić koji su hodočastili u Vranu iz Ciste u imotskom kraju.
Ines Grbić