Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim
(Izl 24, 3-8; Heb 9, 11-15; Mk 14, 12-16, 22-26)
1. Svetkovina Tijela i Krvi Kristove podsjeća nas na događaj kad je Isus rekao svojim učenicima da im svoje tijelo daje za hranu. I od tog trenutka ponavlja se isto kad svećenik izgovara riječi posvete: ”Uzmite i jedite ovoje tijelo moje”. Euharistija je tako čudo Božje nazočnosti među nama, kao hrana dušama našim. On nastavlja i danas liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati grijehe. Mojsije u svom govoru određuje neka narod ”ne zaboravlja Božja čudesa koja je izveo među njima”. A kad je narod obećao ”da će izvršiti i poslušati sve što je Gospodin rekao”, Mojsije poškropi narod krvlju uz riječi ”ovo je krv Saveza koji Gospodin s njima sklapa”. Evanđelist Marko vodi nas u dvoranu u kojoj je Isus s apostolima blagovao svoju posljednju ovozemaljsku Pashu prije nego je krenuo prema Gori Maslinskoj. I odredio neka to čine njemu na spomen.
Crkva, dakle, slavi euharistiju po izričitoj želji i odredbi Isusa Krista. I to se ponavlja, evo, puna dva tisućljeća. Službenici Crkve prinose kruh i vino, izgovaraju Isusove riječi posvete, lome i blaguje njegovo tijelo, te s blagoslovom otpuštaju okupljeni narod. S dubokom vjerom u njegovu stvarnu nazočnost okuplja se zajednica oko stola Gospodnjeg, gdje pjeva i moli, sluša i razmatra o velikoj Tajni vjere koja izgrađuje Crkvu.
2. Kroz ovu liturgijsku godinu, kojoj smo dali euharistijsko obilježje, pokušavamo malo više upoznati značenje tog svetog obreda. Posebice tijekom euharistijskog klanjanja ovdje u katedrali. Uz tumačenje pojedinih dijelova svete Mise, sinoć smo s našim pjevačima razmišljali o ulozi liturgijske glazbe, koja “združena s riječima tvori važan sastavni dio liturgijskog slavlja” i doprinosi ”rastu vjere, Božjoj slavi i posvećenju vjernika”. A to i jest svrha svete glazbe. Poznato je ono o svetom Augustinu koji je plakao dok je slušao liturgijsko pjevanje psalama. A Paul Claudel, glasoviti pjesnik i dramaturg, obratio se u pariškoj katedrali Notre-Dame kad je slušao hvalospjev “Veliča duša moja Gospodina”. Možemo samo nagađati kolike je osobe dirnula sveta glazba, i kolike je poput Claudela ljepota liturgijske glazbe privukla k Bogu.
Tko to ljude sabire iz više mjesta, različitih dobi, zanimanja i naobrazbe pa čini da budu jedno?! To je Duh Sveti koji ih po euharistiji okuplja oko Uskrsnuloga. A oni, sabrani oko stola Gospodnjeg, prepoznaju se kao braća i sestre koji imaju zajedničkog Oca. Krist je, dakle, među nama. Njegove su ruke pune darova i milosti. On je spreman svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati, blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći. Stoga mu hrli svatko tko ga voli i tko ga treba, kako bi mu iznio svoje tegobe i probleme i preporučio Crkvu, obitelj i domovinu svoju. Tijelovo nas podsjeća na Isusovu posljednju Pashalnu večeru koju je -kako pišu evanđelisti- ”vruće želio blagovati s njima”.
3. Zbog toga večeras zahvaljujemo Isusu što je odlučio ovjekovječiti svoju nazočnost među nama, u znakovima kruha i vina. ”O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave”. Krist je po euharistiji u središtu kršćanske vjere i života. On je naša hrana i naša popudbina; živi Bog i Spasitelj koji nas svojim Tijelom liječi i hrani za život vječni. ”Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek” (Iv 6, 51). Nama je u prolaznome svijetu potrebna upravo takva neprolazna hrana. U tom vidu važna je župna zajednica preko koje se čovjek utjelovljuje u Crkvu. Čovjek, naime, ne može biti beskućnikom. Potrebno mu je gnijezdo za dušu i za tijelo, za njega i za obitelj. Potreban mu je vjerski dom, domaća vjernička obitelj u kojoj skupa moli, pjeva i razmatra.
Braćo i sestre u Kristu! Hranimo se Božjom riječju i euharistijom! Družimo se s Isusom kako bi rasla naša svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio po krštenju. Hranimo se svetim Tijelom njegovim kako bismo mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka. On ima odgovore i na naša brojna pitanja. Jer, njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Katedrala, Tijelovo 4. lipnja 2015.