Svećenička rekolekcija zadarskog prezbiterija održana je u srijedu 13. svibnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. U Godini euharistije, o temi ‘I rod vaš da ostane’ govorio je mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup, koji je svoje izlaganje naslovio ‘Rodni ili nerodni (Iv 15, 1-17) – U službi Krista euharistijskoga’. „Euharistija je identitet. Otac nebeski svoju ljubv prenosi na čovječanstvo u svome Sinu. Taj Sin je prasakramenat Očeve ljubavi nama. Ostavio je Crkvu da Crkva bude sakrament Krista, kao što je Krist sakrament Oca“ rekao je mons. Perić, dodavši da u Crkvi, koja čovjeka stalno prati od povoja do pokoja, ima sedam velikih rijeka milosti: krštenje, ispovijed, pričest, krizma, sveti red i ženidba.
Tumačeći prispodobu o trsu i lozi, biskup je rekao da loza raste i rađa samo ako je trs ili panj dobar i zreo, snažan i sočan. Isus je trs, a mi smo trske. Otac je vinogradar, a vinograd je Kristovo Tijelo, Crkva. Čovjek je mladica koju treba obrađivati. „Čišćenje radi više roda. Trs na sebi ima brojne mladice ili loze. Narav je tih mladica da rastu i donose rod. Ali, ako se na vrijeme ne obrežu, brzo će se razrasti i roda neće donijeti. Zato mudri vinogadar svaku obrezuje u pravo vrijeme, da više roda donese“ rekao je mons. Perić, upozorivši da se često osjetimo lozama koje bi željele uzrasti u naravi, ali bez milosna roda. „Otac zahvaća u našu narav različitim križevima, čisti, mi plačemo – jer boli, ali samo ćemo tako donijeti rod. Zna Otac što radi. Tko ne rodi, taj se izrodi. Oni koji su pozvani u savršeniji stalež, tjelesno ne rađaju samo stoga što su određeni da donesu više roda. Otac nas želi u punini milosti, a ne u naravnom rodu naravna lišća, a bez plemenita roda“ rekao je biskup.
U procesu čišćenja, riječ je lijek, rekao je mons. Perić. Riječi čiste, njima se opraštaju grijesi, po njima nastaje novi svijet. „Riječ je snaga i moć. Zar to toliko puta ne osjetimo u duhovnim vježbama, osobito kad nas drugi izravno upozori, ‘sasiječe’, kada nam oprosti. Najbolji način čišćenja jest: prava riječ u pravi čas, na pravom mjstu, pravoj osobi: prijekor, pohvala“ rekao je mons. Perić. Istaknuvši da onaj tko crpi snagu i sok iz Trsa, mora donijeti roda, biskup je rekao: „Ali, ništa ne može ni Trs bez mladice, jer Trs ne rađa roda. Zato nas Isus poziva da ostanemo s njime, i da on ostane s nama. Jedni drugima smo potrebni. Isus nas podsjeća da smo mi loze s dvostrukim rezultatom: bilo da rađamo ako smo u njemu, ili da ne rađamo ako smo od njega otkinuti“. Upozorio je kako postoje i oni koji su se osušili, jer nisu ostali u Kristu. Netko je proigrao i milost zvanja, nije lako biti kršćanin. Nekad nam se učini da ne možemo nikakav rod donijeti, no po molitvi kroz nas prostruji sok i eto roda. Kristov plod i rod se očituje u propovijedanju, ispovijedanju, odgovornosti za druge, skrbi, rješavanju svakodnevnih problema, služenju drugima. „Bog od nas želi da budemo pravi vinograd s obilnim rodom. A mi smo kadri ostati vinjaga, bez roda. Loza nije samo slika, nego stvarnost. Nije alegorija, nego teologija. Kao što se Krist poslužio čudom u Kafarnaumu kad je nahranio tisuće običnim kruhom, da time predznači vječni Kruh koji će on dati ljudima, tako je i slika o Trsu i lozi poslužila da naznači vino koje će se pretvoriti u Krv Kristovu. Ako pijemo te krvi, imat ćemo života u sebi“ rekao je mons. Perić.
Također je istaknuo da Krist svoju ljubav stavlja pod zapovijed. “Zato što je ljubav teška, nimalo laka. Glavni dokaz ljubavi je žrtva, poslušnost. Nije riječ o simpatiji, ta ljubav ne ide iz strasti, nego iz svijesti, savjesti, potrebe da trebam biti svakome na usluzi, pomoći, raspolaganju“ rekao je mons. Perić. Istaknuo je kako je ljubav uzvratna, a milosrđe nije. Milosrđe je besplatno, jer Krist nas hoće osloboditi od grijeha, sprijateljiti se s čovjekom, da spasi cjelinu osobe u duši i tijelu. ‘Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas’ – Bog izabire, ne ja. Njegova je inicijativa. Otac daje, on je izvor, to se ne smije zaboraviti“ rekao je mons. Perić i naglasio kako Isusovu radost više puta ne osjećamo, jer tražimo svjetovne radosti, trenutačna rješenja.
Mons. Perić je spomenuo i uputu ‘Sakrament Otkupljenja’ iz 2004. g. Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, o tome čega se treba pridržavati i što izbjegavati u euharistiji. To je šesta uputa u četrdeset godina koje je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. U Rimu je 2005. g. održana XI. generalna Biskupska sinoda o temi ‘Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve’. Sinodu je kao završetak Godine euharistije sazvao sv. Ivan Pavao II., a pratio je umirovljeni papa Benedikt XVI., koji je 2007. g. objavio postsinodalnu pobudnicu ‘Sacramentum caritatis’. Papa u njoj sabire zaključke sinodalnih otaca koji su u listopadu 2005. g. razmatrali temu euharistije. Prvi dio pobudnice govori o euharistiji kao otajstvu koje valja vjerovati, drugi o euharistiji koju valja slaviti, a treći o euharistiji koju valja živjeti. „Svećenik bi se trebao karakterizirati po tome koliko ima poštovanja prema euharistijskom Isusu. Imamo onoliko poštovanja prema Isusu, koliko imamo vremena za Isusa, u klanjanju, molitvi, pohodu, misi, časoslovu. Koliko se zaustavi za oltarom, u ispovjedaonici. Ne mistično u tabernakulu, nego stvarno da ga se vidi, kako bismo se drugačije i ponašali“ rekao je mons. Perić.
Biskup je govorio i o pravilima za svetu liturgiju. „Vjernici imaju pravo od crkvenog autoriteta očekivati jasne liturgijske propise i upute, jer sveta misa nikad se ne smije tretirati kao da je privatno vlasništvo svećenika ili zajednice u kojoj se to otajstvo slavi. Biskup je u biskupiji ravantelj, promicatelj i čuvar svetih otajstava. Njegova je zadaća uredovati, poticati, upravljati, ako treba i prekoravati, da se održi liturgijsko, sakramentalno vidljivo crkveno jedinstvo među članovima biskupije i s cijelom Crkvom“ rekao je mons. Perić. Biskup ne treba dozvoliti zlouporabu liturgijskih propisa glede naučavanja i slavlja sakramenata. „Svećenik ima veliku odgovornost u euharistijskom slavlju, jer im ređenjem pripada pravo in persona Christi – u osobi Kristovoj – predvoditi, predsjedati. Svećenik treba slaviti sa strahopoštovanjem i doličnom pobožnošću“ rekao je mons. Perić. Govorio je i o svetoj pričesti, liturgijskom posuđu, čuvanju presvete euharistije i njenom štovanju izvan mise te raznim okolnostima i normama s obzirom na misu i presvetu euharistiju.
Izlaganju biskupa Perića prethodila je meditativna molitva krunice u sjemenišnoj kapeli koju je predvodio don Dario Matak, župnik Privlake.
Ines Grbić