SVETKOVINA DUHOVA U KATEDRALI SV. STOŠIJE – Propovijed mons. Želimira Puljića

Bez Božanstva tvojega, čovjek je bez ičega! 

Očitovanje Duha Svetoga

1. U vjerovanju uvijek ispovijedamo da vjerujemo u Oca koji nas je stvorio, u njegovoga Sina koji nas je otkupio, te u Duha Svetoga koji nas je posvetio. I zahvaljujemo posebice Bogu Otcu što je poslao svoga Sina, Riječ Istine i Duha posvetitelja da ljudima objavi tajnu svoga života. Dolazak i objava Duha Svetoga pridržano je bilo za ”mesijansko doba” iz kojeg imamo opisanih nekoliko očitovanja Duha za vrijeme Isusovog zemaljskog života, kao i u pouskrsnom razdoblju prije Uzašašća. Prisjetimo se nekih od tih događaja.

Prvi put Duh Sveti se pokazao u obliku goluba kod Isusovog krštenja na Jordanu. Tada se otvorilo nebo, nad Isusa je sišao Duh Sveti u obliku goluba, a Otac je progovorio: “Ovo je Sin moj ljubljeni; u njemu mi je sva milina!” Drugi put Duh Sveti se objavio na Gori preobraženja u sjajnom oblaku kada je Isus trojici apostola otkrio dio svoje slave. Ovaj nam je oblak naznačio kako će Duh Sveti rasvjetljavati naše pameti i nadahnjivati naše duše. Treći i najsvečaniji čin očitovanja Duha Svetoga zbio se deset dana nakon uzašašća, na dan Pedesetnice, na Duhove. Na taj događaj Isus je već pripremio svoje apostole (Lk 24,49), a Luka je to slikovito danas opisao u Djelima apostolskim: “Kad je napokon došao Dan Pedesetnice.., eto, iznenada šuma s neba kao kad se digne silan vjetar”.

2. Kad se pitamo kako se očituje djelovanje Duha Svetoga u čovjeku, najbolje se to može opipljivo osjetiti upravo kod apostola koji su došli u Isusovo društvo s vlastitim nakanama i predrasudama. Tri godine su slušali njegove nagovore i pouke, ali su uvijek na svoju mislili. On im propovijeda o poniznosti i sam primjer daje, a oni se svađaju tko će biti prvi i ugledniji u kraljevstvu nebeskom (Lk 22, 24). On im najavljuje kako će poći u Jeruzalem i kako mu valja puno trpjeti, a Petar ga stane odvraćati: “Daleko to od tebe Gospodine” (Mt 16, 23). On im govori kako valja opraštati uvrede, ne vraćati zlo za zlo, već ljubiti i neprijatelje svoje, a oni “nisu razumjeli što im je govorio” (Lk 18, 34). No, ti su se ljudi promijenili nakon silaska Duha Svetoga. Ne prepiru se tko će biti prvi. Samozataja i križ nisu više ludost, već životna mudrost. Opraštati uvrede i ljubiti neprijatelje ne smatraju više kukavičlukom, već kršćanskom krepošću i junaštvom. A progone zbog Isusa smatraju velikim darom i posebnom milošću.

Pouskrsni događaji, međutim, pokazuju da su apostoli bili toliko zahvaćeni otajstvom Uskrsa da su pred Židovima, koji su im prijetili i progonili, izjavili: “Mi doista ne možemo ne govoriti ono što smo vidjeli i čuli!” Rasvijetljeni snagom odozgora i svjetlom Duha Svetoga, oni su shvatili što im je činiti. Dušom i srcem su prihvatili Kristov nalog: “Pođite po svem svijetu, navještajte Evanđelje svakom stvoru i krstite sve u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” Tako radikalnu promjenu u njima izveo je Duh Sveti svojim prosvjetljenjem. To isto je učinio i poslije apostolâ kad je tolikim tisućama svjedoka, mučenika, djevica i priznavalaca ulio milost i hrabrost, svjetlo i snagu da svjedoče za Krista tijekom povijesti.

  Duh Sveti naučava, posvećuje i upravlja

3. Sveti Augustin piše kako je Duh Sveti u Crkvi isto što i duša u tijelu. Njegovo se djelovanje u Crkvi očituje na način što naučava, posvećuje i upravlja Crkvom svojom, kako je Isus najavio i govorio. “Kad dođe on, Duh istine, uputit će vas u svu istinu” (Iv 16,13). “Tješitelj, Duh Sveti koga će Otac poslati u moje ime, poučit će vas svemu i napomenut će vam sve što sam vam ja rekao” (Iv 14, 26) Duh Sveti, dakle, ne priopćava neku novu nauku ili objavu. On samo upućuje Crkvu u pravo razumijevanje istina koje je ona primila od  Gospodina. S tim uvjerenjem apostoli su na jeruzalemskom saboru govorili: “Svidjelo se Duhu Svetom i nama” (Dj 15, 28). Istu misao ponavljali su biskupi na saborima kroz stoljeća: “Duh Sveti i mi odlučismo”. Duh Sveti djeluje u Crkvi i kao posvetitelj. On je ono počelo u Crkvi iz kojeg proizlazi život milosti i svetosti. Bez njegovog “daha” toliki blagoslovi, sakramentali i sakramenti bili bi mrtve forme i puste ceremonije. Nemoguće je shvatiti tolika djela svetosti i kreposti u Crkvi bez Duha Svetoga: silno mnoštvo djevica, mučenika, pokornika, svjedoka i naučitelja.

Dok je bio na zemlji Isus je bio njezin vidljivi poglavar. On je njom upravljao dok je na zemlji boravio. A nakon odlaska s ovoga svijeta on njom nevidljivo upravlja po svojim vidljivim namjesnicima, Papi i biskupima koji su s papom u zajedništvu. To je nevidljiva snaga koja Crkvu vodi iznutra. Duh Sveti je duša upravljanja koji podjeljuje svoju vlast i milost apostolskim nasljednicima u činu sakramenta ređenja.

4. Namjesnici Isusovi na ovoj zemlji nemaju ni vojske, ni policije. Ne plaše ljude ni zatvorima a ni represivnim mjerama. Sredstva upravljanja su sasvim duhovna: pouka, savjet, opomena. Koja bi to zemaljska država mogla funkcionirati kad bi ovisila samo o savjesti i dobroj volji svojih podložnika?! A u Crkvi već dvije tisuće godina vlada kakav takav red usprkos pokušaja udara izvana, ili pak pobuna iznutra. Zar se tu ne osjeća prst Božji i djelovanje Duha svetoga?!

Stoga, u prigodi njegovog sakramentalnog pohoda tijekom svetog obreda krizme molimo ponizna i zahvalna srca: ”Dođi Duše presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti”. Jer, ”bez Božanstva Tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu. Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj,  vidaj rane ranjenim”. Dođi, Duše Presveti, i obdari ovogodišnje krizmanike svojim darovima mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Ovom gradu i narodu, Crkvi i biskupiji potrebni su mladići i djevojke obogaćeni tvojim darovima. Izlij, Duše Sveti bujicu svojih milosti na sve nas koji smo već pomazani. I raspali naša srca svojim ognjem da gorimo i izgaramo tvojom ljubavlju! Nauči nas da shvatimo da je Bog sva naša radost i sreća, te da je samo u njemu naša sadašnjost i budućnost; i naša vječnost. Nauči nas da budemo potpuno Kristovi, potpuno Tvoji, potpuno Božji, po zagovoru i pod vodstvom Isusove i naše Majke Marije! Amen!

† Želimir Puljić, nadbiskup

Zadar, 24. svibnja 2015.