Izlaganje „Hrvatski svestrani znanstvenik Kruno Krstić – uz 110. obljetnicu rođenja“ održao je prof. dr. Josip Lisac u utorak 5. svibnja u dvorani Gradske knjižnice u Arbanasima u Zadru u sklopu obilježavanja Dana Gospe Loretske ususret proslavi tradicionalnog župnog blagdana ‘Arbanaško čudo’. Tribinu je organiziralo Društvo zadarskih Arbanasa, koje promiče velikane svoga rodnog kraja, poput Krune Krstića, istaknutog hrvatskog leksikografa, lingviste, filozofa, psihologa, književnika, prevoditelja i povjesničara. „Kao lingvist, Krstić je osobito važan po tekstovima o hrvatskom jeziku koje je pisao od 1940. do 1944. g. Nakon Drugog svjetskog rata takav rad nije bio moguć, što je velika šteta za Krstića i hrvatsko jezikoslovlje“ rekao je dr. Lisac, istaknuvši da u prvom antologijskom jezikoslovnom tekstu, članku ‘Hrvatski književni jezik’, Krstić zastupa domoljubni stav, ali nikad nije bio ekstreman. „U to se doba hrvatski otpor agresivnoj srbizaciji već dobro organizirao. Bio je važan časopis ‘Hrvatski jezik’, knjiga Petra Guberine i Krune Krstića ‘Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika’ (Zagreb, 1940.), nagrađena 1941. g. najvećom književnom nagradom. Krstić je dobro razlikovao književni jezik od narodnog govora. Zalagao se za uklanjanje srpskog jezičnog nanosa i tuđica“ rekao je dr. Lisac. Ta je knjiga u svom drugom izdanju objavljena u Mainzu 1977. g. „Kad je 1952. g. službenik Jugoslavenskog leksikografskog zavoda Mile Joka u tisku napao Krležu da oko sebe okuplja narodne neprijatelje, a među njih je ubrojio i Krstića, Krleža je odrješito odgovorio: ‘Borba’ svakodnevno objavljuje svoje hrvatsko izdanje po uputama ovih ‘Razlika’. Krstić i ostali napadnuti ostali su na svojim radnim mjestima“ rekao je dr. Lisac. Kao leksikograf, Krstić je bio jedan od najuglednijih autora i redaktora u zagrebačkom Leksikografskom zavodu. Surađivao je i u Hrvatskoj enciklopediji, Pomorskoj enciklopediji, u Enciklopediji Jugoslavije objavio je tekstove ‘Humanizam kod Južnih Slavena’, ‘Latinitet kod Južnih Slavena’, ‘Latinica u Hrvata’, mnoge druge tekstove u raznim enciklopedijama, npr. ‘Estetika’ u Enciklopediji likovnih umjetnosti. Pripremao je i rječnik hrvatskog jezika, ali je to zaustavljeno nakon političkih događaja krajem 1971. g. Na Krležinu inicijativu izrade Hrvatskog biografskog leksikona, Krstić je sastavio elaborat 1973.-1974. g. Kao filozofijski pisac, Krstić je filozofijski promišljao jezik u cjelini i u kontekstu nacionalnih kultura; osobito je važan članak ‘Filozofija i jezik’, objavljen u Benešićevu ‘Vijencu’ 1944. g., prije nego je jezična filozofija utemeljena u svjetskim razmjerima. Uoči osnutka zagrebačkog Instituta za filozofiju (1967.) Krstić je sastavio istraživački program povijesti hrvatske filozofije. Povijesni pregled filozofije u Hrvatskoj dao je i u zagrebačkom zborniku ‘Naša domovina’, 1943. g.
Vrijedne radove Krstić ima i u zbornicima ‘Naša domovina’ te ‘Znanje i radost’ u Drugom svjetskom ratu. „U svemu je bio hrvatski preteča sociolingvistike i zaslužni teoretičar standardnog jezika. Rodnim Arbanasima Krstić se odužio Rječnikom govora zadarskih Arbanasa, (Zadar, 1987.)“ rekao je dr. Lisac. Krstić je pisao i o Marku Maruliću, a 1964. g. u svom je radu dokazao da je Marulić prvi u svijetu uporabio termin psihologija. „Taj je prilog objavljen i na engleskom jeziku. Krstić je 1941. g. prvi ustvrdio da su najprije Dubrovčani, a zatim Kačić, izvršili odlučan utjecaj u stvaranju hrvatskog književnog jezika. Nasuprot misli da mišljenje uvjetuje jezik, Krstić je držao da jezik uvjetuje mišljenje“ istaknuo je dr. Lisac. U članku ‘Hrvatsko jezično zakonodavstvo’ Krstić u ‘Hrvatskom narodu’ 30. travnja 1941. g. najavljuje hrvatsku slovnicu, hrvatski rječnik i hrvatski pravopis. Krstić je počeo objavljivati 1921. g. u ‘Hrvatskoj prosvjeti’. Poezija mu je prevođena na češki i slovački. Autor je mnogih beletrističkih djela, a kao kritičara istaknut je njegov članak ‘Konstitutivni elementi lirike’ u ‘Hrvatskoj prosvjeti’ 1933. g., uvrštavan i u literaturu na poslijediplomskim studijima. Krstić je preveo po jednu knjigu s njemačkog, engleskog, francuskog i talijanskog jezika.
Kruno Krstić (13. studenog 1905., Arbanasi – 6. prosinca 1987., Zagreb) umro je kratko nakon što je nekadašnji sekretar partijske organizacije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu Božidar Feldbauer grubo oklevetao Krstića poslavši svoj dopis na više adresa. „Optužbe su Krstića jako uzrujale, primio je isprike od odgovornih u ustanovi u kojoj je dugo radio, ali to nije pomoglo. Preminuo je u dubokoj starosti, ali pogodile su ga optužbe kako je promotor ustaške ideologije. Imao je dokaze da nikad nije pripadao ustaškom pokretu, ali ga ni to nije spasilo od teških optužbi“ rekao je dr. Lisac. Osnovnu školu završio je u Otoku kod Sinja, gdje mu se rodio brat Stanko, istaknuti medicinski stručnjak, a tu je njegov otac radio kao učitelj. Njegov otac je bio prijatelj don Ive Prodana i suradnik u borbi za hrvatstvo Dalmacije; za vrijeme ‘obznane’ i ostalih provala jugoterora bio je tajnik ‘Hrvatskog Sokola’, zatvaran i progonjen zbog hrvatstva. Gimnaziju je polazio u Sinju, diplomirao je u Zadru 1926. g. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1930. g. filozofiju, psihologiju i talijanski, francuski i latinski 1934. g. Doktorirao je 1937. g. disertacijom “Psihologija i njen predmet (perspektivna polimorfnost predmeta psihologije)”. „Izvanredno je iskoristio specijalizacije u Parizu 1937. i 1938.-1939. g., gdje je upotpunio poznavanje filozofije, psihologije i lingvistike“ rekao je dr. Lisac.
Krstić je bio gimnazijski profesor u Zagrebu, Sisku i Osijeku, profesor Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, prosvjetni referent u Odjelu za prosvjetu Banovine Hrvatske (1940.-1941.), lektor u Hrvatskom državnom uredu za jezik (1941.-1943.) i asistent u Psihologijskom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1945.). Krajem 1945. g. bio je određen za vješanje u Zagrebu, ali ga je spasio Ivo Bogdan, jedan od utemeljitelja lista ‘Hrvatski narod’, koji je stasao pod vodstvom fra Bonifacija Perovića, istaknutog Arbanasa. Krstić je bio suurednik kulturne rubrike ‘Hrvatskog naroda’. Kazneni postupak protiv Krstića obustavljen je 1947. g. kad je oslobođen krivnje zbog djelovanja u Drugom svjetskom ratu. Radio je u Državnom arhivu u Zadru (1950.-1951.), a od 1951. do umirovljenja 1975. g. u Leksikografskom zavodu u Zagrebu, od 1953. g. kao redaktor. „I u lošim uvjetima stvorio je vrlo mnogo. Zadivljuje njegova elegancija u pisanju, erudicija, razina teoretske misli i duboko poznavanje materinskog jezika“ zaključio je dr. Lisac, potaknuvši prisutne na ponos da su Arbanasi darovali Hrvatskoj takvog eruditu i osvještenog domoljuba u teškim vremenima.
Ines Grbić