Predavanje ‘Hagioterapija – put otkrivanja dostojanstva ljudske osobe’ u dvorani samostana sv. Frane u Zadru u četvrtak 7. svibnja održala je prof. Ana Perišić, voditeljica Centra za hagioterapiju u Splitu, teologinja i nastavnica koja je radila i u sustavu socijalne skrbi i prosvjeti. Hagioterapija je istraživanje i terapijski pristup s duhovno-antropološke razine prema čovjeku patniku. Čovjek vrijedi već time što postoji, te je Perišić istaknula originalnost i neponovljivost ljudske osobe. Na to je čovjek pozvan odgovoriti. „Ako je čovjeka stvorila apsolutna ljubav, je li ikad upitna njegova vrijednost? Isus Krist je umro za čovjeka. To znači da je čovjek toliko vrijedan. Da bi se dar razvijao, treba prihvatiti da si voljen. Prihvatiti sebe kao ljubljeno i darovano biće. Prihvatiti mogućnost svog razvoja, svoje dostojanstvo i Stvoriteljevu zamisao s čovjekovim životom“ rekla je Perišić, dodavši da je neispravno misliti kako prihvatiti moralni zakon znači odricanje od radosti života. Tkivo čovjekovog bića su vrednote. Važno je slijediti prirodno-moralni zakon, zakonitost o bezuvjetnoj Božjoj ljubavi te imati svijest o tome tko sam i od koga jesam.
„Svjesnost je bitna kategorija čovjekova duha. Čovjek jest zadan, ali hoće li se ostvariti, ovisi o pojedincu. Ostvarujući svoje talente, čovjek stvara preduvjete i za ostvarenje talenata druge osobe s kojom surađuje“ rekla je Perišić, potaknuvši prisutne da prepoznaju sebe kao vrednotu, drugoga pored sebe i ostvaruju temeljnu Božju zamisao koju Bog ima s osobom. „Hagioterapija se bavi i frustracijom zbog neostvarenog talenta i životnog poslanja, otkriva na kojoj razini je čovjek ranjen. Važno je ozdraviti odnose povjerenja s osobama koje su nas povrijedile.
Antropos znači čovjek, onaj koji gleda prema gore. Važno je vratiti se na istinu o svojoj temeljnoj vrijednosti. Onaj tko uvijek hoće u nečemu biti prvi, nema svijest o vlastitoj vrijednosti. Temeljni problem je u poimanju vrijednosti sebe i u vrednovanju drugoga. Lijek koji pobjeđuje je najprije u nama“ rekla je Perišić, istaknuvši značaj da osoba prepozna svoj originalni, darovani život. Bog je sve stvorio radi čovjeka. Hagioterapija potiče formaciju osobe, rad na sebi, da se prepozna gdje osoba griješi. Govorila je i o ranjenoj savjesti, kad se osoba ne ostvaruje u svojoj darovanosti.
„Kad osoba nije ono tko bi trebala biti, to nadoknađuje na drugim razinama. Patnja je sastavni dio čovjeka i ne smije biti sama sebi svrhom. Čovjek je u razvoju i patnju treba gledati u kontekstu razvoja. Ima još puno ranjivosti koje čovjek treba savladati. Ljudsko srce je kao kamen koje patnja produbljuje da može zahvatiti radost života. Teške situacije su nekad potrebne za izgradnju osobe“ poručila je Perišić.
U osvrtu na izloženo, prof. Marija Obad je rekla da je svoje zaključno predavanje studentima pred odlazak u mirovinu održala o temi ‘Učiteljski poziv u svijetu duhovnosti’. Uočila je kako studentima za vrijeme studija nedostaje razina govora o čovjekovom duhu i duši. „Odlaze na katedre i u život, a ne poznaju sebe, pa se ne zalažu ni za drugoga. Služeći drugima čovjek izgrađuje sebe. Ja sam shvatila da je moj poziv služenje“ rekla je prof. Obad.
Ines Grbić
