Svečano misno slavlje na dekanatskom euharistijskom kongresu u župnoj crkvi sv. Stošijeu Biogradu n/m u nedjelju 3. svibnja predvodio je mons. dr. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim kardinala Alojzija Stepinca. Izražavajući radost zbog skorog proglašenja svetim kardinala Stepinca, koji je upravo iz otajstva euharistije branio živote ugroženih i nezaštićenih, u propovijedi je govorio o odnosu bl. Stepinca prema tom otajstvu. Istaknuo je niz Alojzijevih misli koje je izricao u prigodama euharistijskih kongresa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, npr. da je misna žrtva sažetak Isusova života na zemlji, da za ljudski rod ima nade sve dok se na zemlji služi misa kojom čovjek prinosi Bogu za otkup svojih grijeha te da su euharistijski kongresi škola za navještaj i usvajanje vjerskih istina, osobito o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji. „Stepinac je u teškim vremenima, uz nerazumijevanje iznutra i protivštine izvana, u Zagrebačkoj nadbiskupiji pripremao sedamnaest euharistijskih kongresa. Ponekad nije imao potpore ni od najbližih, a državni režim se bojao katoličkih vjerskih manifestacija jer su učvršćivale nacionalno osvješćivanje. Ali on nije odustajao. Smatrao je da su ti kongresi najbolji lijek protiv vjerničke osrednjosti i malodušnosti“ rekao je mons. Batelja, istaknuvši misao Alojzija kako je euharistija sakrament nepotkupljive Kristove ljubavi koji nam on daje za okrepu i spasenje i kojeg je Isus izrezao iz svog srca.
Nauk o euharistiji Stepinac je pretvarao u živu vjeru uočljivu u njegovoj pripremi i zahvali za misu te svakodnevno. „Proživljeno slavljenje mise produbljivalo je njegovu vjeru, ali je i druge poticalo na euharistijski život. Jedan njegov ministrant svjedoči: Svaki put me se duboko dojmilo i uzdizalo me kako je on pobožno slavio misu. Mislio sam da je on posve svet čovjek kad posjeduje takvu snažnu vjeru u euharistiju. Njemu zahvaljujem svoje svećeničko zvanje. On bijaše za mene ideal svećeništva. Bio sam njegov ministrant i želio sam ostvariti iste svećeničke ideale koji su u njegovoj osobi bili tako rječiti i privlačni“ prenio je mons. Batelja. U propovijedi na euharistijskom kongresu u Samoboru 13. lipnja 1938. g. Stepinac je rekao: „Isus u svetoj euharistiji naša je najjača obrana, nesavladiva snaga, utjeha i radost u nevoljama života“.
„Blaženi Alojzije se stalno propitkivao kako Crkvi dati novu živahnost, kako evanđelje može postati novo vino za današnjeg čovjeka. Pomanjkanje navještaja evanđelja pogubno je za vjeru. Alojzijevo prianjanje uz euharistiju potvrđuje i njegov zapis kao mladog svećenika 1931. g. kolegama u Rim: ‘Ima li raja na zemlji, to ga svećenik i vjernik nalaze u žrtvi svete mise’“ rekao je mons. Batelja, potaknuvši vjernike da se okoriste tim predragocjenim darom koji nam je Krist zaslužio na križu. Stepinac je rekao kako su u tom daru obilni izvori milosti kao na nijednom drugom mjestu. Zato ga vjernici trebaju uzimati da se nahrane milostima potrebnima za spasenje. U propovijedi na euharistijskom kongresu u Virovitici 14. srpnja 1934. g. Stepinac je rekao da se tim kongresima želi ojačati vjera i onih koji nisu dovoljno jaki. Tada je istaknuo: „Postoje tri vrste takvih ljudi. Prvi se stide javno ispovijediti vjeru, jer se boje ruganja. Druga vrsta plašljivaca javno ne ispovijeda vjeru jer se boji za svoju egzistenciju. Treća vrsta ljudi su tako ogreznuli u grijesima, da ništa ne vide osim svojih strasti i zlih navika. Euharistijski kongresi idu za tim i da te ljude pridignu. Kad vide javnu vjersku manifestaciju, možda će i njihovo srce taknuti Božja milost“. Mons. Batelja je podsjetio kako je Stepinac odbio savjet liječnika dr. Riesnera da nabavi televizijski prijemnik riječima: „To nije istina da bi mi toliko dobro došao. Imam Isusa u tabernakulu! Što mi još onda ovdje treba?“.
Euharistijski kongresi u Hrvata zaživjeli su poslije Prvog svjetskog rata, rekao je mons. Batelja. Prvi euharistijski kongres u Crkvi u Hrvata proslavljen je 18. i 19. kolovoza 1923. g. „Ta vjernička okupljanja doprinosila su okristovljenju Božjeg naroda. Toj obnovi u Kristu bl. Alojzije dao je snažni zamah koji i danas može liječiti bezbožnu ideologiju i materijalistički način života. Bl. Alojzije je euharistiju poimao kao vezu ljubavi među vjernicima, ali i među narodima, jer je ona dar Božje ljubavi za sve narode. Pozivajući vjernike na euharistijski kongres u Budimpešti 1938. g., Stepinac je poručio da po blagovanju Isusova tijela u svetoj pričesti postajemo krvni srodnici, najprije s Kristom, a zatim i među sobom. Isto tijelo Bogočovjeka sve nas hrani i ista krv Bogočovjeka struji našim žilama“ istaknuo je mons. Batelja, izražavajući priznanje bogatoj duhovnoj baštinu euharistijskih kongresa u hrvatskoj domovini i narodu koja je iznjedrila i bl. Stepinca. „Kao u Stepinčevo vrijeme, i danas se osjeća potreba euharistijskih kongresa. Pred zbiljom da činitelji javnog mnijenja pokušavaju, otvoreno i prikriveno, isključiti kršćanski svjetonazor iz javnog života, proglašavajući kršćanstvo nesuvremenim i društveno beznačajnim, treba se vratiti izvoru kršćanstva, a to je Krist sa svojom istinom i milošću“ istaknuo je mons. Batelja u Biogradu gdje je od 1059. g. bilo sjedište biskupa Teodozija I.
Propovijednik je rekao kako nije bio uzaludan naziv ‘Alba Maritima’ – bijeli Biograd. „Tu je bijela hostija, Isus u presvetoj hostiji, hranio Božji narod i sačuvao ga. Ta čestica posvećenog, božanskog kruha vjernike trajno povezuje uz žrtvu na oltaru u kojoj se Krist pod prilikama kruha i vina neprestano prinosi Ocu. Iz tog otajstva nastaje novi Božji vinograd, novozavjetni narod Božji, Crkva koju se gradi molitvama i žrtvama“ poručio je mons. Batelja, dodavši da su po toj božanskoj čestici vjernici mladice urasle u trs, Krista, sačuvale životni sok o katoličkoj samosvijesti i hrvatskoj samobitnosti, upisivali su se i u bratovštine Presvetog Sakramenta i Presvetog Tila i Karvi Kristove. „Vinograd je objekt čovjekova rada. Njegov plod ovisi o ritmu godišnjih doba i naših žuljeva da bi dozrio plodom. Ne smijemo ostati nepomični pred radošću nedjeljne mise, kad vinograd Gospodnji, župna zajednica, pribire snagu za rast, cvat i plod“ istaknuo je mons. Batelja u biogradskoj crkvi sv. Stošije gdje je i bl. Alojzije slavio misu 13. listopada 1938. g., na povratku s oporavka u Supetru. U želji da euharistijski kongres ražari u ljudima vjernost Ljubavi koja ne vara, nego posvećuje u istini, mons. Batelja je sa žalošću ustvrdio kako se i danas onemogućuje znanstveno istraživanje povijesnih činjenica po kojima je bl. Alojzije bio svjedok kršćanske savjesti, a ne pobornik nehumanog političkog sustava. Propovijed je zaključio Stepinčevim riječima na euharistijskom kongresu u Karlovcu 28. lipnja 1936. g.: „Kriste u Presvetom Sakramentu, ti si Bog. Nema te sile na ovom svijetu koja bi nas bila kadra pokolebati u tom našem vjerovanju“.
Nakon mise, ulicama Biograda uslijedila je procesija s Presvetim, sa župnicima i pukom Biogradskog dekanata s brojnim crkvenim barjacima. Mnogi vjernici bili su u narodnoj nošnji iz Biograda, Polače i Vrane. Uz te župe, dekanatu pripadaju i Sv. Filip i Jakov, Tinj, Turanj, Pakoštane, Drage i Vrgada.
U nedjelju 3. svibnja održana su još dva dekanatska euharistijska kongresa. Za Paški dekanat misno slavlje u svetištu Gospe od Staroga grada u Pagu predvodio je don Zdenko Milić, dekan Paškog dekanata. Propovijedao je o. Josip Galić, župnik Kolana. Taj dekanat čine župe Pag, Barbat, Kolan, Povljana, Dinjiška i Vlašići. Misi je prethodila kateheza ‘Obitelj i euharistija’ don Zorana Topalovića.
Za Pašmanski, Ugljanski i Silbanski dekanat, svečano misno slavlje u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku, potom i procesiju s Presvetim, predvodio je don Mario Soljačić, dekan Ugljanskog dekanata. Ugljanski dekanat čine župe Preko, Sutomišćica, Kali, Kukljica, Ugljan i Lukoran, Pašmanski župe Pašman, Neviđane, Dobropoljana, Banj, Ždrelac, Tkon, a Silbanski župe Silba, Premuda, Molat, Brgulje, Zapuntel, Ist i Olib.
Ines Grbić
